Zakon o Porezu na dohodak

resso_ilustracija07

(Urednički pročišćeni tekst, “Narodne novine”, broj 177/04, 73/08, 80/10, 109/11 – OUSRH, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13 – Rješenje USRH,120/13 – Odluka i Rješenje USRH, 125/13, 148/13, 12/14 – RUSRH, 83/14 – OUSRH, 143/14 i 136/15)

Napomena: sukladno odredbama Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-5294/2013 i dr. od 18. lipnja 2014. (Nar. nov., br. 83/14), pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom te se ukidaju članci 6. i 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak (Nar.nov., br.125/13).

I. TEMELJNE ODREDBE

1. OPĆE ODREDBE

Članak 1.
(1) Porez na dohodak utvrđuje se i plaća prema odredbama ovoga Zakona.
(2) Raspodjela prihoda od poreza na dohodak utvrđuje se posebnim zakonom.

2. POREZNI OBVEZNIK

2.1. Pojam poreznog obveznika

Članak 2.
(1) Porezni obveznik je fizička osoba koja ostvaruje dohodak.
(2) Ako više fizičkih osoba zajednički ostvaruje dohodak, porezni obveznik je svaka fizička osoba zasebno i to za svoj udio u zajednički ostvarenom dohotku.
(3) Porezni obveznik je i nasljednik za sve porezne obveze koje proizlaze iz dohotka što ga je ostavitelj ostvario do svoje smrti. Nasljednik je istodobno i porezni obveznik za dohodak koji mu pritječe iz naslijeđenih izvora dohotka.

2.2. Rezident

Članak 3.
(1) Rezident je fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj ima prebivalište ili uobičajeno boravište.
(2) Rezident je i fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj nema prebivalište ni uobičajeno boravište, a zaposlen je u državnoj službi Republike Hrvatske i po toj osnovi prima plaću.

2.3. Nerezident

Članak 4.
Nerezident je fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj nema ni prebivalište ni uobičajeno boravište, a u Republici Hrvatskoj ostvaruje dohodak koji se oporezuje prema odredbama ovoga Zakona.

3. IZVORI DOHOTKA

Članak 5.
(1) Izvori dohotka su primici ostvareni od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, kapitala, osiguranja i drugih primitaka.
(2) Dohodak koji se oporezuje prema odredbama ovoga Zakona, prema izvoru dohotka iz stavka 1. ovoga članka, jest:
1. dohodak od nesamostalnog rada,
2. dohodak od samostalne djelatnosti,
3. dohodak od imovine i imovinskih prava,
4. dohodak od kapitala,
5. dohodak od osiguranja,
6. drugi dohodak.

4. POREZNA OSNOVICA

Članak 6.
(1) Osnovica poreza na dohodak rezidenta je ukupni iznos dohotka od nesamostalnog rada, dohotka od samostalne djelatnosti prema stavku 3. ovoga članka, dohotka od imovine i imovinskih prava, dohotka od kapitala, dohotka od osiguranja i drugog dohotka, koji rezident ostvari u tuzemstvu i u inozemstvu (načelo svjetskog dohotka), a umanjen za osobni odbitak iz članka 36. i/ili članka 54. ovoga Zakona.
(2) Osnovica poreza na dohodak nerezidenta je ukupni iznos dohotka od nesamostalnog rada, dohotka od samostalne djelatnosti prema stavku 3. ovoga članka, dohotka od imovine i imovinskih prava, dohotka od kapitala, dohotka od osiguranja i drugog dohotka, koji nerezident ostvari u tuzemstvu (načelo tuzemnog dohotka), a umanjen za osobni odbitak iz članka 36. stavka 1., 11. i 12. ovoga Zakona odnosno umanjen za osobni odbitak iz članka 36. ovoga Zakona za fizičke osobe koje su rezidenti država članica Europske unije i Europskog gospodarskog prostora, osim Republike Hrvatske, sukladno s člankom 36. stavkom 14. ovoga Zakona.
(3) Dohodak od samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona, koji rezident ostvari u tuzemstvu i inozemstvu, a nerezident u tuzemstvu, umanjuje se:
1. za iznos plaća novozaposlenih osoba iz članka 56. stavka 1. ovoga Zakona,
2. za iznos državne potpore za obrazovanje i izobrazbu te iznos potpore male vrijednosti za izvođenje praktične nastave i vježbe naukovanja u sustavu vezanih obrta prema posebnim propisima,
3. za iznos izdataka za istraživanje i razvoj iz članka 57. stavka 1. ovoga Zakona,
4. i za preneseni gubitak iz članka 35. ovoga Zakona, nakon umanjenja iz točke 1., 2. i 3. ovoga stavka, koji je rezident po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona ostvario u tuzemstvu i inozemstvu, a nerezident u tuzemstvu.

5. POREZNO RAZDOBLJE

Članak 7.
(1) Porez na dohodak utvrđuje se i plaća za kalendarsku godinu (porezno razdoblje).
(2) Porezno razdoblje može biti kraće od kalendarske godine u sljedećim slučajevima:
1. ako rezident tijekom iste kalendarske godine postane nerezident ili obratno, u kojem slučaju porezno razdoblje obuhvaća razdoblje u kojemu je fizička osoba bila rezident ili nerezident,
2. rođenja ili smrti poreznog obveznika.
(3) U slučajevima iz stavka 2. ovoga članka prava iz ovoga Zakona računaju se u korist poreznog obveznika, na pune mjesece.

6. POREZNE STOPE

Članak 8.
(1) Porez na dohodak plaća se po stopi od 12% na poreznu osnovicu do visine 2.200,00 kuna, po stopi od 25% na razliku porezne osnovice između 2.200,00 kuna i 13.200,00 kuna te po stopi od 40% na poreznu osnovicu iznad 13.200,00 kuna.
(2) Porez na dohodak prema stavku 1. ovoga članka uvećava se za prirez porezu na dohodak koji uvedu jedinice lokalne samouprave prema posebnim zakonima, a umanjuje se ako jedinice lokalne samouprave propišu niži udio u porezu na dohodak od onog koji im pripada po posebnom zakonu.

7. PRIMICI KOJI SE NE SMATRAJU DOHOTKOM

Članak 9.
(1) Dohotkom se ne smatraju:
1. izravne uplate premije osiguranja za dokup dijela doživotne mirovine određene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju kojeg bi osiguranik ostvario da je navršio određenu starosnu dob i/ili određeni mirovinski staž te uplate sredstava u okviru programa mirovinske rente prema posebnim propisima, a koje uplaćuju poslodavci za svoje radnike u vrijeme njihovog umirovljenja,
2. obiteljske mirovine koje djeca ostvaruju nakon smrti roditelja prema Zakonu o mirovinskom osiguranju i Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji,
3. državne nagrade ustanovljene propisima koje donosi Hrvatski sabor i Vlada Republike Hrvatske, nagrade jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave propisane statutom tih jedinica i novčane nagrade za osvojenu medalju na olimpijskim igrama, paraolimpijskim igrama i olimpijskim igrama gluhih te svjetskim i europskim prvenstvima planirane za te namjene u državnom proračunu Republike Hrvatske i proračunima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave,
4. primici koje fizičke osobe ostvaruju po osnovi darovanja pravnih i fizičkih osoba, a za zdravstvene potrebe (operativne zahvate, liječenja, nabavu lijekova i ortopedskih pomagala), rješavanje kojih nije plaćeno osnovnim, dopunskim, dodatnim i privatnim zdravstvenim osiguranjem niti na teret sredstava fizičke osobe, a pod uvjetom da je darovanje, odnosno plaćanje nastalih izdataka za tu namjenu obavljeno na žiroračun primatelja dara ili zdravstvene ustanove te na temelju vjerodostojnih isprava.
(2) Dohotkom se ne smatraju ni:
2.1. primici po posebnim propisima:
2.1.1. potpore zbog zbrinjavanja ratnih invalida i članova obitelji smrtno stradalih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata,
2.1.2. socijalne potpore,
2.1.3. doplatak za djecu i novčani primici za opremu novorođenog djeteta.Dohotkom se ne smatraju primici po osnovi potpora za novorođenče, odnosno potpora za opremu novorođenog djeteta koje isplaćuju ili daju jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, na temelju svojih općih akata i za koje su sredstva planirana u proračunima tih jedinica,
2.1.4. primici osoba s invaliditetom, osim plaća i mirovina,
2.1.5. potpore zbog uništenja i oštećenja imovine zbog elementarnih nepogoda,
2.2. potpore zbog uništenja i oštećenja imovine zbog ratnih događaja,
2.3. nasljedstva i darovi,
2.4. primici od otuđenja osobne imovine, osim imovine iz članka 27.a ovoga Zakona,
2.5. odštete koje nisu u svezi s gospodarstvenom djelatnošću,
2.6. primici ostvareni na nagradnim natječajima ili natjecanjima, raspisanim pod jednakim uvjetima uz mogućnost sudjelovanja svih osoba i igrama na sreću prema posebnom zakonu,
2.7. novčani dodaci uz mirovinu koje umirovljenicima isplaćuju jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, na temelju svojih općih akata i za koje su sredstva planirana u proračunima tih jedinica,
2.8. potpore koje djeci u slučaju smrti roditelja isplaćuju ili daju jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave na temelju svojih općih akata te pravne i fizičke osobe.
(3) Dohotkom se ne smatraju ni primici po osnovi osiguranja stvari, odgovornosti, života i imovine. Primici po osnovi životnog osiguranja i dobrovoljnog mirovinskog osiguranja smatraju se dohotkom ako su premije toga osiguranja bile porezno priznati izdatak.
(4) Ako su primici iz stavka 2. i 3. ovoga članka u svezi s ostvarivanjem dohotka iz članka 5. stavka 2. ovoga Zakona, smatraju se oporezivim dohotkom.
(5) Dohotkom se u smislu ovoga Zakona ne smatraju primici koji se ostvaruju u okviru djelatnosti koja se oporezuje prema Zakonu o porezu na dobit.

8. PRIMICI NA KOJE SE NE PLAĆA POREZ NA DOHODAK

Članak 10.
Porez na dohodak ne plaća se na:
1. naknadu razlike plaće za vrijeme vojne službe u Oružanim snagama Republike Hrvatske,
2. naknadu plaće pripadnicima civilne zaštite i drugim osobama za djelatnost u okviru civilne zaštite i zaštite od elementarnih nepogoda,
3. naknadu plaće za vrijeme privremene nezaposlenosti i spriječenosti za rad isplaćenu na teret sredstava obveznih osiguranja,
4. nagrade učenicima za vrijeme praktičnog rada i naukovanja do propisanog iznosa,
5. nagrade učenicima i studentima osvojene na natjecanjima u okviru obrazovnog sustava i organiziranim školskim i sveučilišnim natjecanjima,
6. primitke učenika i studenata na redovnom školovanju za rad preko učeničkih i studentskih udruga, po posebnim propisima, a do propisanog iznosa,
7. naknade štete zbog posljedica nesreće na radu prema odluci suda ili nagodbi u tijeku sudskog postupka, ako je naknada određena u jednokratnom iznosu,
8. naknade i nagrade koje osuđene osobe primaju za rad u kazneno-popravnim ustanovama i domovima za preodgoj,
9. primitke radnika i fizičkih osoba iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona po osnovi naknada, potpora i nagrada koje im isplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće, do propisanih iznosa,
10. primitke po osnovi naknada, potpora i nagrada osoba koje obavljaju samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona i drugih djelatnosti koje se oporezuju na način propisan za samostalnu djelatnost, do propisanih iznosa,
11. primitke po osnovi službenih putovanja fizičkih osoba koje ne ostvaruju primitke po osnovi nesamostalnog rada iz članka 14. ovoga Zakona ili primitke od kojih se utvrđuje drugi dohodak iz članka 32. ovoga Zakona, u neprofitnim organizacijama uz naknadu, a do propisanog iznosa,
12. stipendije učenicima i studentima za redovno školovanje na srednjim, višim i visokim školama i fakultetima, ukupno do propisanog iznosa,
13. stipendije studenata za redovno školovanje na višim i visokim školama i fakultetima i poslijediplomanata te poslijedoktoranata za koje su sredstva planirana u državnom proračunu Republike Hrvatske i stipendije koje se isplaćuju, odnosno dodjeljuju iz proračuna Europske unije, uređene posebnim međunarodnim sporazumima i to studentima za redovno školovanje na visokim učilištima,
14. sportske stipendije koje se prema posebnim propisima isplaćuju sportašima za njihovo sportsko usavršavanje, do propisanog iznosa,
15. sindikalne socijalne pomoći koje se isplaćuju iz sredstava sindikalne članarine članovima sindikata,
16. nagrade za sportska ostvarenja i naknade sportašima amaterima prema posebnim propisima, do propisanih iznosa,
17. premije dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja koje poslodavac uplaćuje u korist svojeg radnika, uz njegov pristanak, tuzemnom dobrovoljnom mirovinskom fondu, koji je registriran u skladu s propisima koji uređuju dobrovoljno mirovinsko osiguranje, do visine 500,00 kuna za svaki mjesec poreznog razdoblja, odnosno ukupno do 6.000,00 kuna godišnje,
18. stipendije studentima izabranima na javnim natječajima kojima mogu pristupiti svi studenti pod jednakim uvjetima, za redovno školovanje na visokim učilištima koje isplaćuju, odnosno dodjeljuju zaklade, fundacije, ustanove i druge institucije registrirane u Republici Hrvatskoj za odgojno-obrazovne ili znanstveno-istraživačke svrhe, koje djeluju u skladu s posebnim propisima, osnovane s namjenom stipendiranja,
19. novčanu pomoć polaznicima stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa,
20. primitke koji se kao bespovratna sredstva isplaćuju iz fondova i programa Europske unije putem tijela akreditiranih u skladu s pravilima Europske unije u Republici Hrvatskoj za provedbu aktivnosti mobilnosti u okviru programa i fondova Europske unije, a u svrhe obrazovanja i stručnog usavršavanja, u skladu s financijskom uredbom Europske komisije, do propisanih iznosa,
21. primitke u visini razlike između primljenih bespovratnih sredstava isplaćenih iz fondova Europske unije i državnog proračuna Republike Hrvatske za provedbu mjere trajne obustave ribolovne aktivnosti uz uništenje plovila i knjigovodstvene vrijednosti tog plovila,
22. stipendije studenata na poslijediplomskim studijima u skladu s točkama 12., 13. i 18. ovoga članka te primitke, osim primitaka iz članka 5. ovoga Zakona, koji se isplaćuju poslijediplomantima, poslijedoktorandima, istraživačima i znanstvenicima u skladu s točkama 13. i 18. ovoga članka odnosno iz fondova i programa Europske unije i drugih međunarodnih fondova i programa uređenih posebnim propisima i međunarodnim sporazumima, za pokriće troškova školovanja, usavršavanja i znanstvenih istraživanja, odobrenih na temelju javnih natječaja, vjerodostojnih isprava i do propisanih iznosa. Ministar financija pravilnikom će propisati visine neoporezivih iznosa i vrste porezno priznatih troškova, vjerodostojne isprave na temelju kojih se odobravaju troškovi te oblik i sadržaj evidencija i izvješća o ostvarenim primicima namijenjenih pokriću troškova.

9. OSOBNA OSLOBOĐENJA

Članak 11.
Fizičke osobe koje u Republici Hrvatskoj obavljaju diplomatsko-konzularne dužnosti ne plaćaju porez na dohodak na tako ostvaren dohodak i to:
1. šefovi inozemnih diplomatskih misija akreditiranih u Republici Hrvatskoj i diplomatsko osoblje inozemnih diplomatskih misija u Republici Hrvatskoj, a i članovi njihove uže obitelji, ako ti članovi nisu hrvatski državljani ili nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj,
2. šefovi inozemnih konzulata u Republici Hrvatskoj i konzularni dužnosnici te članovi njihove uže obitelji, ako ti članovi nisu hrvatski državljani ili nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj,
3. dužnosnici UN i njihovih posebnih agencija, stručnjaci tehničke pomoći UN i njihovih posebnih agencija,
4. fizičke osobe zaposlene kod inozemnih diplomatskih misija, konzulata i međunarodnih organizacija, fizičke osobe zaposlene kod šefova diplomatskog osoblja inozemnih diplomatskih misija i međunarodnih organizacija u Republici Hrvatskoj, ako nisu hrvatski državljani ili nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj,
5. počasni konzularni dužnosnici inozemnih konzulata u Republici Hrvatskoj za primitke što ih ostvaruju od države koja ih je imenovala za obavljanje konzularnih poslova.

II. UTVRĐIVANJE DOHOTKA

1. OPĆE ODREDBE O UTVRĐIVANJU DOHOTKA

Članak 12.
(1) Dohodak je razlika između primitaka priteklih u poreznom razdoblju i izdataka nastalih u istom poreznom razdoblju.
(2) Primici su sva dobra (novac, stvari, materijalna prava, usluge i drugo) koja su poreznom obvezniku pritekla u poreznom razdoblju.
(3) Izdacima se smatraju svi odljevi dobara s novčanom vrijednošću izvršeni radi ostvarivanja ili osiguranja primitaka iz stavka 2. ovoga članka.
(4) Primici i izdaci utvrđuju se primjenom načela blagajne.
(5) Primici se pripisuju onoj osobi koja ih je ostvarila. U slučaju prestanka porezne obveze primici se pripisuju onoj osobi kojoj se na temelju njihovog priljeva povećava gospodarstvena snaga (pravnom sljedniku).
(6) Izdaci se pripisuju onoj fizičkoj osobi kojoj se pripisuju i primici od gospodarstvene djelatnosti prema stavku 5. ovoga članka, bez obzira tko ih je učinio.
(7) Primici i izdaci koji su nastali u ime i za račun drugoga (prolazne stavke) ne smatraju se ni primitkom ni izdatkom i ne utječu na visinu dohotka.
(8) Izdacima se ne smatraju ni oni izdaci koji se ne mogu jasno odvojiti od osobnih izdataka niti izdaci koji su uzrokovani osobnim potrebama poreznog obveznika ili nisu nastali s namjerom ostvarivanja oporezivih primitaka, kao što su:
1. porez na dohodak, porez na nasljedstva i darove i drugi osobni porezi,
2. izdaci za novčane kazne i prekršaje, izdaci za troškove sudskog ili upravnog postupka u osobnim predmetima i kamate na zakašnjela plaćanja osobnih izdataka.
(9) Pri utvrđivanju oporezivih dohodaka, odredbe ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i višestranih međudržavnih ugovora ili sporazuma imaju prednost pred odredbama tuzemnog Zakona. Ako porezni obveznik rezident sukladno s ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja po osnovi primitka ostvarenog iz inozemstva ili u inozemstvu u tijeku poreznog razdoblja predujam poreza na dohodak plaća u inozemstvu iz tog primitka, nije obvezan plaćati predujam poreza na dohodak u tuzemstvu, o čemu je obvezan izvijestiti Poreznu upravu, ali je u tom slučaju obvezan podnijeti godišnju poreznu prijavu prema članku 39. stavku 2. ovoga Zakona, osim ako Republika Hrvatska u skladu s ugovorom izuzima taj dohodak od oporezivanja. Isto se primjenjuje i za primitke rezidenata izaslanih na rad u inozemstvo po nalogu tuzemnog poslodavca, kao i za primitke rezidenata ostvarene radom u svojstvu zastupnika u Europskom parlamentu.

2. UTVRĐIVANJE DOHOTKA OD NESAMOSTALNOG RADA

2.1. Dohodak od nesamostalnog rada

Članak 13.
Dohodak od nesamostalnog rada je razlika između primitaka priteklih u poreznom razdoblju u skladu s odredbama članka 14. ovoga Zakona i izdataka nastalih u istom razdoblju u skladu s odredbama članka 16. ovoga Zakona.

2.2. Primici po osnovi nesamostalnog rada

Članak 14.
(1) Primicima po osnovi nesamostalnog rada (plaćom) smatraju se:
1. svi primici koje poslodavac u novcu ili u naravi isplaćuje ili daje radniku po osnovi radnog odnosa, prema propisima koji uređuju radni odnos, a to su:
1.1. plaća koju poslodavac isplaćuje radnicima u svezi sa sadašnjim radom, prijašnjim radom po osnovi prijašnjeg radnog odnosa ili budućim radom po osnovi sadašnjeg radnog odnosa,
1.2. primici po osnovi naknada, potpora, nagrada i drugog, koje poslodavac isplaćuje ili daje radnicima iznad propisanih iznosa,
1.3. plaća koju radniku umjesto poslodavca isplati druga osoba,
1.4. premije osiguranja koje poslodavci plaćaju za svoje radnike po osnovi životnog osiguranja, dopunskog, dodatnog i privatnoga zdravstvenog osiguranja, dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja iznad propisanog iznosa i osiguranja njihove imovine,
1.5 svi drugi primici koje poslodavac isplaćuje ili daje radniku za obavljeni rad po osnovi ugovora o radu ili drugog akta kojim se uređuje radni odnos,
2. poduzetnička plaća koja ulazi u rashod pri utvrđivanju poreza na dobit,
3. primici (plaća) fizičkih osoba izaslanih na rad u Republiku Hrvatsku po nalogu inozemnog poslodavca u tuzemna društva za rad u tim društvima,
4. primici (plaća) članova predstavničkih i izvršnih tijela državne vlasti i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koji im se isplaćuju za rad u tim tijelima i jedinicama,
5. naknade plaće osobama koje pružaju njegu i pomoć hrvatskim ratnim vojnim invalidima iz Domovinskog rata I. skupine, prema posebnom propisu.
(2) Primicima po osnovi nesamostalnog rada smatraju se i:
1. mirovine ostvarene na temelju prijašnjih uplata doprinosa za obvezno mirovinsko osiguranje,
2. mirovine koje isplaćuju osiguravatelji na temelju prijašnjih uplata poslodavca za dokup dijela mirovine, ako su te uplate bile oslobođene oporezivanja,
3. mirovinske rente koje isplaćuju osiguravatelji na temelju prijašnjih uplata poslodavca, ako su te uplate bile oslobođene oporezivanja,
4. mirovine koje se isplaćuju poduzetnicima koji su obavljali samostalnu djelatnost, poduzetnicima koji su plaćali porez na dobit i drugim osobama na temelju prijašnjih uplata doprinosa u propisano obvezno osiguranje, a koji su bili porezno dopustivi izdatak ili rashod,
5. mirovine rezidenata ostvarene u inozemstvu.
(3) Primicima u naravi smatraju se korištenje zgrada, prometnih sredstava, povoljnije kamate pri odobravanju kredita, dodjela ili opcijska kupnja vlastitih dionica po povoljnijim uvjetima i druge pogodnosti koje poslodavci i isplatitelji primitka, odnosno plaće iz stavka 1. i 2. ovoga članka daju radnicima i fizičkim osobama koje ostvaruju primitke iz stavka 1. i 2. ovoga članka. Primitkom po osnovi povoljnijih kamata smatra se razlika između ugovorene niže i stope kamate od 3% godišnje, osim kamata po kreditima koji se daju ili subvencioniraju iz proračuna, ali ne radnicima uprave.
(4) Radnicima, u smislu stavka 1. točke 1. ovoga članka, smatraju se i službenici, namještenici i druge osobe koje su u radnom odnosu, prema propisima koji uređuju radni odnos.
2.3. Primici koji se ne smatraju primicima od nesamostalnog rada

Članak 15.
(1) Primicima od nesamostalnog rada ne smatraju se primici koje poslodavac i isplatitelj primitka odnosno plaće iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona omogućuje radnicima i fizičkim osobama koje ostvaruju primitke iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona u interesu obavljanja djelatnosti poslodavca i isplatitelja primitka odnosno plaće, a osobito:
1. uređenje i opremanje radnih prostora i prostora za odmor i prehranu,
2. posebna radna odjeća obilježena nazivom ili znakom poslodavca ili isplatitelja primitka odnosno plaće iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona,
3. obvezni liječnički pregledi prema posebnim propisima,
4. sistematski kontrolni liječnički pregledi ako su omogućeni svim radnicima i fizičkim osobama koje ostvaruju primitke iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona,
5. obrazovanje i izobrazba koje su u svezi s djelatnosti poslodavca i isplatitelja primitka, odnosno plaće iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona,
6. Članarine po osnovi članstva u strukovnim komorama koje je, prema posebnim propisima, obvezno za radnike pri obavljanju određenih poslova za poslodavaca i isplatitelja primitka odnosno plaće iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona.
(2) Primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju se iznosi koje isplaćuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i to:
1. naknada plaće hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata prema posebnom zakonu od dana stjecanja prava na profesionalnu rehabilitaciju, za vrijeme profesionalne rehabilitacije i od završene profesionalne rehabilitacije do zaposlenja, a najduže 12 mjeseci od dana završetka profesionalne rehabilitacije,
2. zaštitni dodatak uz mirovinu planiran u državnom proračunu ili proračunu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave,
3. novčana naknada zbog tjelesnog oštećenja,
4. doplatak za pomoć i njegu druge osobe,
5. naknada plaće invalidu rada s pravom na profesionalnu rehabilitaciju, od dana nastanka invalidnosti do najduže 24 mjeseca od dana završetka profesionalne rehabilitacije,
6. dodatak na mirovinu isplaćen sukladno Zakonu o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju koji korisniku mirovine pripada za razdoblje do 31. prosinca 2011.
(3) Ako poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće i mirovine iz članka 14. ovoga Zakona isplaćuje radniku i fizičkim osobama te umirovljenicima plaću ili mirovinu po sudskoj presudi, propisane zatezne kamate isplaćene po toj osnovi ne smatraju se primitkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju.

2.4. Izdaci po osnovi nesamostalnog rada

Članak 16.
Izdacima koji se oduzimaju od primitaka iz članka 14. ovoga Zakona pri utvrđivanju dohotka od nesamostalnog rada, smatraju se uplaćeni doprinosi za obvezna osiguranja iz primitka.

3. UTVRĐIVANJE DOHOTKA OD SAMOSTALNE DJELATNOSTI

3.1. Dohodak od samostalne djelatnosti

Članak 17.
Dohotkom od samostalne djelatnosti smatra se dohodak od obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti, dohodak od slobodnih zanimanja i dohodak od poljoprivrede i šumarstva.

3.2. Samostalne djelatnosti

Članak 18.
(1) Obrtom i s obrtom izjednačenim djelatnostima (obrtničkim djelatnostima), u smislu ovoga Zakona, smatraju se:
1. djelatnosti u smislu članka 1. Zakona o obrtu i sve druge posebno nenavedene gospodarstvene djelatnosti,
2. ustup uz naknadu ili konačna prodaja imovinskih prava u okviru obrtničke djelatnosti ili djelatnosti slobodnog zanimanja iz stavka 2. ovoga članka.
(2) Djelatnostima slobodnih zanimanja smatraju se profesionalne djelatnosti fizičkih osoba koje su po toj osnovi obvezno osigurane prema propisima koji uređuju obvezna osiguranja, odnosno djelatnosti fizičkih osoba kojima su to osnovne djelatnosti i koje su po toj osnovi upisane u registar poreznih obveznika poreza na dohodak. Djelatnostima slobodnih zanimanja osobito se smatraju:
1. samostalna djelatnost zdravstvenih djelatnika, veterinara, odvjetnika, javnih bilježnika, revizora, inženjera, arhitekata, poreznih savjetnika, stečajnih upravitelja, tumača, prevoditelja, turističkih djelatnika i druge slične djelatnosti,
2. samostalna djelatnost znanstvenika, književnika, izumitelja i druge slične djelatnosti,
3. samostalna predavačka djelatnost, odgojna djelatnost i druge slične djelatnosti,
4. samostalna djelatnost novinara, umjetnika i sportaša,
(3) Djelatnost poljoprivrede i šumarstva obuhvaća korištenje prirodnih bogatstava zemlje i prodaju, odnosno zamjenu od tih djelatnosti dobivenih proizvoda u neprerađenom stanju. Fizičke osobe su po osnovi djelatnosti poljoprivrede i šumarstva obveznici poreza na dohodak, ako su po toj osnovi obveznici poreza na dodanu vrijednost prema posebnom zakonu, ako po toj osnovi u poreznom razdoblju ostvare ukupni godišnji primitak veći od 35% iznosa propisanog za obvezni ulazak u sustav poreza na dodanu vrijednost prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost te ako ostvaruju poticaje na način i pod uvjetima propisanim posebnim zakonima.

3.3. Utvrđivanje dohotka od samostalne djelatnosti

Članak 19.
(1) Dohodak od samostalnih djelatnosti je razlika između poslovnih primitaka i poslovnih izdataka nastalih u poreznom razdoblju.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka i članka 23. stavka 1. ovoga Zakona, porezni obveznici koji obavljaju samostalnu djelatnost novinara, umjetnika i sportaša iz članka 18. stavka 2. točke 4. ovoga Zakona, mogu utvrđivati dohodak i plaćati predujam poreza na dohodak po osnovi tih djelatnosti u skladu s člankom 32. i člankom 48. ovoga Zakona.

3.4. Primici po osnovi samostalnih djelatnosti

Članak 20.
(1) Poslovni primici su sva dobra (novac, stvari, materijalna prava, usluge i drugo) koja su poreznom obvezniku u okviru njegove samostalne djelatnosti pritekla u poreznom razdoblju.
(2) Primici iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se prema njihovoj tržišnoj vrijednosti.
(3) U poslovne primitke ulaze i primici ostvareni od prodaje i izuzimanja stvari i prava koja služe za obavljanje samostalne djelatnosti i koja se vode ili su se trebala voditi u popisu dugotrajne imovine, kao i primici ostvareni od otuđenja ili likvidacije djelatnosti. Ako stjecatelj cijele djelatnosti nastavlja poduzetničku djelatnost, primici od otuđenja se ne oporezuju ukoliko je osigurano kasnije oporezivanje skrivenih pričuva.
(4) Poslovnim primicima smatraju se i izuzimanja osim izuzimanja financijske imovine.
(5) Poslovnim primicima smatraju se manjkovi dobara u smislu propisa o porezu na dodanu vrijednost iznad visine utvrđene odlukom Hrvatske obrtničke komore te pripadajući porezi zaračunati prilikom nabave dobara za koja je utvrđen manjak.
(6) Poslovnim primicima smatraju se i primici po osnovi kamata iz članka 30. ovoga Zakona ako su ostvareni od financijskih transakcija koje čine osnovnu djelatnost poreznog obveznika.
(7) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, poslovne primitke poreznog razdoblja po osnovi državnih pomoći, poticaja i potpora namijenjenih za nabavu dugotrajne imovine koja podliježe amortizaciji, uključuje se u poreznu osnovicu u iznosima evidentiranih izdataka nastalih temeljem amortizacije te dugotrajne imovine u istom poreznom razdoblju.
(8) U slučaju primjene stavka 7. ovoga članka porezni obveznik je obvezan voditi evidenciju o primljenim državnim potporama i poticajima za nabavu dugotrajne imovine i iznosima obračunate amortizacije.

3.5. Izdaci po osnovi samostalnih djelatnosti

Članak 21.
(1) Poslovni izdaci su svi odljevi dobara poreznog obveznika tijekom poreznog razdoblja radi stjecanja, osiguranja i očuvanja poslovnih primitaka. U poslovne izdatke poreznih obveznika koji obavljaju samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona ulaze oni izdaci koji su izravno vezani za obavljanje djelatnosti.
(2) U poslovne izdatke ulaze i knjigovodstvene vrijednosti pojedinačno ili ukupno prodanih ili izuzetih dobara dugotrajne imovine koja su se vodila ili trebala voditi u popisu dugotrajne imovine. Poslovnim izdacima smatraju se i troškovi otuđenja i likvidacije.
(3) Poslovnim izdacima smatraju se i ulaganja osim ulaganja financijske imovine i ulaganja u dugotrajnu imovinu.
(4) Primljeni krediti i zajmovi nisu poslovni primitak, a otplate kredita i zajmova nisu poslovni izdatak.
(5) Plaćene kamate po kreditima i zajmovima za obavljanje djelatnosti smatraju se poslovnim izdacima, a naplaćene kamate po sredstvima i plasmanima sredstava koja služe za obavljanje djelatnosti smatraju se poslovnim primicima, ako nisu oporezive po odbitku u skladu sa člankom 30. i člankom 51. stavkom 2. ovoga Zakona.
(6) Izdacima koji se priznaju pri utvrđivanju dohotka od samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona, smatraju se i uplaćeni doprinosi za obvezna osiguranja prema posebnim propisima.
(7) Izdaci za materijal, robu, proizvode, energiju i usluge, koji služe za stjecanje dohotka, priznaju se u visini cijene nabave ili troška proizvodnje.
(8) Izdacima se smatraju izdaci za plaće i obvezni doprinosi na plaću radnika i fizičkih osoba koje ostvaruju primitke iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona (plaće s porezima i doprinosima) u visini stvarnih isplata.
(9) Izdacima poslovanja smatraju se i otpisi prema članku 24. stavku 4. ovoga Zakona na način i prema stopama propisanim Zakonom o porezu na dobit.
(10) Izdacima otpisa ne smatraju se otpisi povećane vrijednosti dugotrajne imovine zbog revalorizacije.
(11) Izdacima se smatraju i premije dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja uplaćene u korist radnika i/ili osobno poreznog obveznika koji obavlja samostalnu djelatnost iz članka 18. ovoga Zakona, tuzemnom dobrovoljnom mirovinskom fondu, koji je registriran u skladu s propisima koji uređuju dobrovoljno mirovinsko osiguranje, na koje se ne plaća porez na dohodak sukladno članku 10. točki 17. ovoga Zakona.

3.5.1. Izdaci koji se porezno ne priznaju

Članak 22.
(1) Pri utvrđivanju dohotka od samostalne djelatnosti ne odbijaju se sljedeći izdaci:
1. 70% izdataka reprezentacije (ugošćenja, darova s ili bez utisnutog znaka tvrtke ili proizvoda, izdataka za odmor, sport, rekreaciju i razonodu, izdataka za korištenje osobnih motornih vozila, plovila, zrakoplova, kuća za odmor i drugih sličnih izdataka), u visini troškova nastalih iz poslovnih odnosa s poslovnim partnerom,
2. porez na dodanu vrijednost na vlastitu potrošnju, a i besplatne isporuke i drugi izdaci,
3. primici poduzetnika koji obavljaju samostalnu djelatnost po osnovi naknada, potpora i nagrada, iznad propisanih iznosa,
4. dnevnica i troškova službenog putovanja poduzetnika koji obavljaju samostalnu djelatnost, iznad propisanih iznosa,
5. 30% izdataka u svezi s vlastitim ili unajmljenim osobnim motornim vozilima i drugim sredstvima za osobni prijevoz poduzetnika, poslovodnih i drugih zaposlenih osoba, ako se po osnovi korištenja tih sredstava za osobni prijevoz ne utvrđuje plaća ili drugi dohodak.
(2) Iznimno od stavka 1. točke 5. ovoga članka poslovnim izdacima smatraju se ukupno nastali izdaci za osiguranje osobnih motornih vozila i drugih prijevoznih sredstava.
(3) Kao poslovni izdaci ne mogu se odbiti ni drugi izdaci koji nisu u izravnoj svezi s obavljanjem samostalne djelatnosti.

3.6. Poslovne knjige i evidencije

Članak 23.
(1) Porezni obveznici koji obavljaju samostalnu djelatnost iz članka 18. ovoga Zakona dužni su upisati se u registar poreznih obveznika poreza na dohodak i utvrđivati dohodak na temelju podataka iz poslovnih knjiga i evidencija.
(2) Poslovne knjige i evidencije iz stavka 1. ovoga članka su knjiga primitaka i izdataka, popis dugotrajne imovine, knjiga prometa i evidencija o tražbinama i obvezama.
(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, porezni obveznici nisu obvezni voditi knjigu prometa, ako podatke o dnevnom gotovinskom prometu osiguravaju u knjizi primitaka i izdataka ili u evidencijama propisanim drugim zakonima te ako se te evidencije vode na mjestu gdje se ostvaruju gotovinski primici.
(4) Za svaku prodaju, odnosno obavljenu uslugu, mora se izdati račun.
(5) Porezni obveznici koji obavljaju samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona, vode jedne poslovne knjige.

3.6.1. Popis dugotrajne imovine

Članak 24.
(1) U popis dugotrajne imovine unose se stvari i prava, ako su njihove nabavne cijene, odnosno troškovi proizvodnje (nabavna vrijednost) veći od 3.500,00 kuna i ako je njihov vijek trajanja dulji od godinu dana. Prava ulaze u popis dugotrajne imovine samo ako je kod njihove nabave plaćena naknada.
(2) Popis dugotrajne imovine služi za utvrđivanje izdataka otpisa (amortizacije) dugotrajne imovine. Dugotrajna se imovina i nakon što je u cijelosti otpisana zadržava u popisu dugotrajne imovine do trenutka prodaje, darovanja ili drugog načina otuđenja ili uništenja.
(3) U popis dugotrajne imovine unose se pojedinačna nabavna vrijednost dobara dugotrajne imovine, vijek trajanja (korištenja), knjigovodstvena vrijednost i otpisi.
(4) Nabavna vrijednost dobara dugotrajne imovine, koja su unesena u popis dugotrajne imovine, otpisuje se u skladu sa Zakonom o porezu na dobit. Ako se dobro dugotrajne imovine zbog uništenja više ne može koristiti ili ako se proda, izuzme ili na drugi način otuđi, tada se njegova knjigovodstvena vrijednost otpisuje u cijelosti.

3.7. Način ostvarivanja dohotka od samostalne djelatnosti

Članak 25.
Dohodak od samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona porezni obveznik može ostvarivati sam, kao supoduzetnik ili u nekom drugom obliku sudjelovanja u dohotku od samostalne djelatnosti.

3.8. Promjena načina oporezivanja

Članak 26.
(1) Porezni obveznik iz članka 18. ovoga Zakona može na vlastiti zahtjev plaćati porez na dobit umjesto poreza na dohodak ili je obvezan plaćati porez na dobit umjesto poreza na dohodak ako ispunjava zakonske uvjete za oporezivanje dobiti, na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o porezu na dobit. U slučaju supoduzetnišva ili drugog oblika zajedničkog dohotka pisani zahtjev podnose i potpisuju svi supoduzetnici.
(2) Pisani zahtjev iz stavka 1. ovoga članka kojim se na vlastiti zahtjev traži promjena načina oporezivanja dostavlja se nadležnoj ispostavi Porezne uprave do kraja tekuće godine za iduću kalendarsku godinu.
(3) Promjena načina oporezivanja na temelju podnesenog zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka obvezuje poreznog obveznika sljedeće tri godine.
(4) U opravdanim slučajevima i na temelju pisanog zahtjeva poreznog obveznika Porezna uprava može odobriti i kraći rok prelaska s plaćanja poreza na dohodak na porez na dobit i obratno, o čemu donosi rješenje.
(5) Opravdanim slučajevima iz stavka 4. ovoga članka osobito se smatraju cjelovita promjena djelatnosti koju obavlja porezni obveznik te značajno izmijenjeni uvjeti (više od 50%), zbog kojih je porezni obveznik promijenio način oporezivanja.

4. UTVRĐIVANJE DOHOTKA OD IMOVINE I IMOVINSKIH PRAVA

4.1. Dohodak od imovine i imovinskih prava

Članak 27.
(1) Dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra se razlika između primitaka po osnovi najamnine, zakupnine, iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, primitaka od vremenski ograničenog ustupa autorskih prava, prava industrijskog vlasništva i drugih imovinskih prava, primitaka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava i izdataka koji su poreznom obvezniku u poreznom razdoblju nastali u svezi s tim primicima.
(2) Kod dohotka od imovine na temelju najma ili zakupa pokretnina i nekretnina priznaju se izdaci u visini 30% od ostvarene najamnine ili zakupnine.
(3) Iznimno od stavka 1. i 2. ovoga članka, poreznom obvezniku koji ostvaruje dohodak od iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, a nije obveznik poreza na dodanu vrijednost prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost i dohodak ne utvrđuje prema članku 19. do 24. ovoga Zakona odnosno na temelju poslovnih knjiga, porez na dohodak od iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, utvrđuje se u paušalnom iznosu prema članku 44. ovoga Zakona.
(4) Kod ostvarivanja dohotka od imovinskih prava izdaci se utvrđuju u visini stvarno nastalih izdataka, za koje porezni obveznik posjeduje uredne i vjerodostojne isprave. Izdaci se tijekom poreznog razdoblja ne priznaju, već se uzimaju u obzir tek pri utvrđivanju godišnjeg poreza na dohodak od imovinskih prava.
(5) Dohotkom iz stavka 1. ovoga članka smatra se i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnina i imovinskih prava. Otuđenjem se smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos. Dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Troškovi otuđenja mogu se odbiti kao izdaci.
(6) Dohodak od otuđenja nekretnine iz stavka 5. ovoga članka ne oporezuje se ako je nekretnina služila za stanovanje poreznom obvezniku ili uzdržavanim članovima njegove uže obitelji iz članka 36. stavak 7. ovoga Zakona, a i u slučaju ako je nekretnina ili imovinsko pravo otuđeno nakon tri godine od dana nabave.
(7) Iznimno od stavka 6. ovoga članka dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava oporezuje se ako je otuđeno (prodaja, zamjena i drugi prijenos) više od tri nekretnine iste vrste ili više od tri imovinska prava iste vrste u razdoblju od pet godina, osim ako se nekretnine izvlašćuju na temelju posebnog zakona te ako se otuđuju zemljišta čija je pojedinačna površina do 250 m², a ukupno do 1000 m². Ako se otuđuje zgrada s više stanova ili poslovnih prostora ili građevinsko zemljište ili više zemljišnih čestica, jednom nekretninom smatra se svaki stan, poslovni prostor, gradilište ili zemljišna čestica. Dohodak čini razlika između ukupnog iznosa primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnina ili imovinskih prava koji se otuđuju u razdoblju od pet godina i njihove nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda te za troškove ulaganja za koje porezni obveznik posjeduje vjerodostojne isprave.
(8) Dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava iz stavka 5. i 7. ovoga članka ne oporezuje se ako je otuđenje izvršeno između bračnih drugova i srodnika u prvoj liniji i drugih članova uže obitelji iz članka 36. stavak 7. ovoga Zakona te između razvedenih bračnih drugova ako je otuđenje u neposrednoj svezi s razvodom braka te nasljeđivanjem nekretnina i imovinskih prava.
(9) Ako je nekretnina iz stavka 5., 6. i 8. ovoga članka stečena darovanjem i otuđena u roku od tri godine od dana njezine nabave od strane darovatelja, otuđitelju se utvrđuje dohodak od imovine i imovinskih prava na način iz stavka 5. ovoga članka. U slučaju stjecanja nekretnine darovanjem, danom nabave nekretnine smatra se dan nabave darovatelja, a nabavnu vrijednost čini tržišna vrijednost u trenutku nabave.
(10) Ako su nekretnine i imovinska prava iz stavka 7. ovoga članka stečena darovanjem i otuđena u roku od pet godina od dana njihove nabave od strane darovatelja, darovatelju se utvrđuje dohodak od imovine i imovinskih prava na način iz stavka 7. ovoga članka.
(11) Gubici od otuđenja nekretnina i imovinskih prava mogu se odbiti samo od dohotka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava koji je ostvaren u istoj kalendarskoj godini.
(12) Dohodak od imovine i imovinskih prava oporezuje se samo ako se ne radi o dohotku koji se oporezuje kao dohodak od samostalne djelatnosti.

4.2. Dohodak po osnovi otuđenja posebnih vrsta imovine

Članak 27.a
(1) Dohodak od imovine utvrđuje se i po osnovi primitaka od otuđenja posebnih vrsta imovine.
(2) Posebnom vrstom imovine iz stavka 1. ovoga članka smatra se otpad u skladu s posebnim propisima. U smislu ovoga Zakona otpadom se ne smatra povratna ambalaža niti otpad prikupljen u okviru organiziranih akcija i aktivnosti u svrhu zaštite okoliša.
(3) Pri utvrđivanju dohotka od imovine iz stavka 1. ovoga članka ne priznaju se izdaci.
(4) Odredbe o promjeni načina utvrđivanja dohotka od imovine iz članka 29. ovoga Zakona primjenjuju se i na dohodak po osnovi otuđenja posebnih vrsta imovine iz ovoga članka.

4.3. Procjena dohotka od imovine

Članak 28.
Ako pri utvrđivanju dohotka iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona, zakupnina, najamnina, primitak od imovinskih prava te primitak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava nije prijavljen ili nije prijavljen u tržišnom iznosu, dohodak će utvrditi Porezna uprava prema tržišnim cijenama u mjestu u kojemu se nekretnina nalazi, mjestu u kojemu se imovinsko pravo daje na korištenje odnosno u mjestu u kojemu se imovinsko pravo otuđuje ili prema naputku o osnovama i mjerilima za utvrđivanje tržišnih cijena koje donosi ministar financija.

4.4. Promjena načina utvrđivanja dohotka od imovine

Članak 29.
(1) Porezni obveznik koji dohodak od imovine ostvaruje izdavanjem u najam ili zakup nekretnina i pokretnina, iznajmljivanjem stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranjem kampova, a obveznik je poreza na dodanu vrijednost prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost ili po osnovi obavljenih usluga od te imovine, koje su oslobođene plaćanja poreza na dodanu vrijednost prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost, u poreznom razdoblju ostvaruje ukupne primitke veće od iznosa propisanog za obvezni ulazak u sustav poreza na dodanu vrijednost utvrđuje dohodak od imovine u skladu sa člancima 19. – 24. ovoga Zakona, odnosno na način propisan za samostalne djelatnosti.
(2) Porezni obveznik koji dohodak od imovine ostvaruje izdavanjem u najam ili zakup nekretnina i pokretnina, iznajmljivanjem stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranjem kampova, a nije obveznik poreza na dodanu vrijednost, može na vlastiti zahtjev utvrđivati dohodak od imovine u skladu sa člancima 19. – 24. ovoga Zakona, odnosno na način propisan za samostalne djelatnosti.
(3) U slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka porezni obveznik može plaćati porez na dobit umjesto poreza na dohodak u skladu s odredbama članka 26. ovoga Zakona.

5. UTVRĐIVANJE DOHOTKA OD KAPITALA

Članak 30.
(1) Dohotkom od kapitala smatraju se primici po osnovi kamata, izuzimanja imovine i korištenja usluga na teret dobiti tekućeg razdoblja, kapitalni dobici i udjeli u dobiti ostvareni dodjelom ili opcijskom kupnjom vlastitih dionica, a koji su ostvareni u poreznom razdoblju.
(2) Izuzimanjima imovine i korištenjem usluga iz stavka 1. ovoga članka smatraju se izuzimanja imovine i korištenje usluga od strane članova trgovačkih društava za njihove privatne potrebe (skrivene isplate dobiti) izvršeni tijekom poreznog razdoblja na teret dobiti tekućeg razdoblja, te izuzimanja fizičkih osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost iz članka 18. ovoga Zakona od koje se plaća porez na dobit.
(3) Kamatama iz stavka 1. ovoga članka smatraju se primici od potraživanja svake vrste, a osobito:
1. primici od kamata na kunsku i deviznu štednju (po viđenju, oročenu ili rentnu štednju, uključujući i prinos, nagradu, premiju i svaku drugu naknadu ostvarenu iznad visine uloženih sredstava),
2. primici od kamata po vrijednosnim papirima,
3. primici od kamata po osnovi danih zajmova,
4. primici ostvareni na temelju podjele prihoda investicijskog fonda u obliku kamata, ako se ne oporezuju kao udjeli u dobiti na temelju podjele dobiti ili prihoda investicijskog fonda.
(4) Dohotkom iz stavka 1. ovoga članka smatraju se i primici u naravi po osnovi udjela u dobiti članova uprave trgovačkih društava koje ostvaruju putem dodjele ili opcijske kupnje vlastitih dionica.
(5) Dohodak od kapitala po osnovi opcijske kupnje dionica iz stavka 4. ovoga članka utvrđuje se kao razlika između tržišne vrijednosti dionice i opcijskim ugovorom utvrđene cijene dionica, ako je tržišna vrijednost viša u trenutku realizacije prava iz opcije.
(6) Realizacijom prava iz opcije u smislu stavka 5. ovoga članka smatra se trenutak kupnje dionica društva od strane vlasnika opcije (članova uprave društva) ili trenutak prijenosa prava na kupnju dionica društva na treću osobu.
(7) Dohodak od kapitala po osnovi opcijske kupnje vlastitih dionica utvrđuje se poreznom obvezniku koji je vlasnik opcije u trenutku realizacije prava iz opcije prema stavku 6. ovoga članka.
(8) Primici po osnovi udjela u dobiti koje članovi uprave trgovačkih društava ostvaruju dodjelom vlastitih dionica tih društava utvrđuju se u visini tržišne vrijednosti ili razlike između tržišne vrijednosti dodijeljenih dionica i plaćene naknade, ako se dionice stječu uz djelomičnu naknadu.
(9) Dohodak od kapitala prema stavcima 5., 6., 7. i 8. ovoga članka utvrđuje se samo ako vlastite dionice društva u trenutku dodjele tih dionica ili realizacije prava iz opcije kotiraju na burzi ili uređenim javnim tržištima u skladu s posebnim zakonom. Ako ovaj uvjet nije ispunjen po toj osnovi utvrđuje se drugi dohodak iz članka 32. ovoga Zakona.
(10) Pri utvrđivanju dohotka od kapitala ne priznaju se izdaci.
(11) Dohotkom od kapitala smatraju se i primici od dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu.
(12) Dohodak od kapitala ne utvrđuje se po osnovi primitaka iz stavka 11. ovoga članka, ako su ti primici ostvareni u okviru ESOP programa, odnosno po osnovi radničkog dioničarstva ili su ostvareni od ulaganja Fonda hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji te su namijenjeni i dijele se članovima tog fonda. Ministar financija pravilnikom će propisati način ostvarivanja prava na neoporezivu isplatu navedenih primitaka.
(13) Dohodak od kapitala ne utvrđuje se po osnovi dividendi i udjela u dobiti, ako su dividende i ti udjeli iskorišteni za uvećanje temeljnog kapitala društva.
(14) Dohotkom od kapitala po osnovi izuzimanja iz stavka 2. ovoga članka smatra se i razlika primitka koja nastaje kada se tijekom poreznog razdoblja poreznom obvezniku isplati predujam udjela u dobiti, a istekom tog poreznog razdoblja ostvarena dobit nije dostatna za pokriće takvog predujma.
(15) Kamatama iz stavaka 1. i 3. ovoga članka ne smatraju se:
1. zatezne kamate,
2. naplaćene kamate po sudskim rješenjima i rješenjima tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave,
3. kamate na pozitivno stanje na žiroračunu, tekućem i deviznom računu koje su ostvarene od banaka, štedionica i drugih financijskih institucija i to najviše u visini koju ti isplatitelji plaćaju za pologe po viđenju. Navedeno izuzeće se primjenjuje ako je kamata za pologe po viđenju manja od najmanje kamate za oročenu štednju, odnosno ako iznosi najviše do 0,5% godišnje,
4. primici od kamata ostvarenih ulaganjem u obveznice, neovisno o izdavatelju i vrsti obveznica,
5. primici po osnovi prinosa na životno osiguranje s obilježjem štednje (isplaćena naknada iznad uplaćenih premija osiguranja) i prinosa po osnovi dobrovoljnog mirovinskog osiguranja.
(16) Dohodak od kapitala po osnovi kapitalnih dobitaka iz stavka 1. ovoga članka čini razlika između ugovorene prodajne cijene odnosno primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti financijske imovine koja se otuđuje i nabavne vrijednosti.
(17) Primicima iz stavka 16. ovoga članka smatraju se primici od otuđenja financijskih instrumenata i strukturiranih proizvoda (u daljnjem tekstu: financijska imovina) odnosno primici od:
1. prenosivih vrijednosnih papira i strukturiranih proizvoda, uključivo i udjela u kapitalu trgovačkih društava i drugih vrsta udruživanja čiji je način raspolaganja udjelima usporediv s takvim društvima,
2. instrumenata tržišta novca,
3. jedinica u subjektima za zajednička ulaganja,
4. izvedenica,
5. razmjernog dijela likvidacijske mase u slučaju likvidacije investicijskog fonda te ostali primici ostvareni od vlasničkih udjela u slučaju likvidacije, prestanka ili istupa.
(18) Otuđenjem financijske imovine iz stavka 17. ovoga članka smatra se prodaja, zamjena, darovanje i drugi prijenos.
(19) Otuđenjem iz stavka 18. ovoga članka ne smatra se:
1. prijenos udjela iz jednog u drugi dobrovoljni mirovinski fond,
2. zamjena vrijednosnih papira s istovrsnim papirima istog izdavatelja pri čemu se ne mijenjaju odnosi među članovima i kapital izdavatelja kao i zamjena vrijednosnih papira, odnosno financijskih instrumenata drugim ili drugima vrijednosnim papirima, odnosno financijskim instrumentima te stjecanja vrijednosnih papira, odnosno financijskih instrumenata u slučajevima statusnih promjena pri čemu u svim slučajevima nema novčanog tijeka i pod uvjetom da je osiguran slijed stjecanja financijske imovine,
3. podjela dionica istog izdavatelja pri čemu ne dolazi do promjene temeljnog kapitala niti novčanog tijeka,
4. zamjena udjela između investicijskih pod-fondova unutar istog krovnog fonda, odnosno zamjena udjela između investicijskih fondova kojima upravlja isto društvo za upravljanje, pod uvjetom da je osiguran slijed stjecanja financijske imovine,
5. otkup udjela u Fondu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji.
(20) U slučaju otuđenja financijske imovine iz stavka 19. točaka 2. i 4. ovoga članka kao nabavna vrijednost uzima se vrijednost utvrđena na dan prvog stjecanja financijske imovine.
(21) Dohodak od kapitala po osnovi primitaka ostvarenih od jedinica u subjektima za zajednička ulaganja utvrđuje se u visini ostvarenih, odnosno realiziranih prinosa umanjenih za troškove upravljanja investicijama, odnosno troškove upravljanja imovinom investicijskog fonda (netoprinos), odnosno kod diskontnih vrijednosnih papira i obveznica bez kupona, u visini razlike između otkupne vrijednosti pri emisiji i realizirane vrijednosti pri dospijeću ako otkupitelj drži vrijednosni papir do njegova dospijeća. Dohodak od kapitala po osnovi kapitalnih dobitaka ostvarenih od ulaganja financijske imovine u portfelje, sukladno propisu koji uređuje tržište kapitala, utvrđuje se u trenutku realizacije prinosa iz portfelja umanjenog za troškove upravljanja portfeljem (neto prinos).
(22) Dohodak od kapitala po osnovi kapitalnih dobitaka ne oporezuje se ako je otuđenje izvršeno između bračnih drugova i srodnika u prvoj liniji i drugih članova uže obitelji iz članka 36. stavka 7. ovoga Zakona, između razvedenih bračnih drugova ako je otuđenje u neposrednoj svezi s razvodom braka, nasljeđivanjem financijske imovine te u slučaju ako je financijska imovina otuđena nakon tri godine od dana nabave odnosno stjecanja te imovine.
(23) Ako je financijska imovina stečena darovanjem i otuđena u roku od tri godine od dana nabave, otuđitelju se utvrđuje dohodak od kapitala na način iz stavka 16. ovoga članka. U slučaju stjecanja financijske imovine darovanjem, danom nabave financijske imovine smatra se dan nabave darovatelja, a nabavnu vrijednost čini tržišna vrijednost u trenutku nabave.
(24) Kapitalni gubici mogu se odbiti samo od dohotka od kapitalnih dobitaka koji je ostvaren u istoj kalendarskoj godini. Kapitalni gubitak iskazuje se najviše do visine porezne osnovice.
(25) Odredbe stavka 24. ovoga članka primjenjuju se i u slučajevima iz članka 27. stavka 11. ovoga Zakona.
(26) Dohodak od kapitala ostvaren u stranoj valuti preračunava se u kunsku protuvrijednost primjenom srednjeg tečaja Hrvatske narodne banke na dan isplate.

6. UTVRĐIVANJE DOHOTKA OD OSIGURANJA

Članak 31.
(1) Dohotkom od osiguranja smatraju se primici u visini uplaćenih i porezno priznatih premija životnog osiguranja s obilježjem štednje i dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja, a u slučaju otkupa polica životnog i dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja ili prestanka osiguranja dohotkom se smatra iznos primitka, ako je manji od uplaćenih premija osiguranja.
(2) Pri utvrđivanju dohotka prema stavku 1. ovoga članka ne priznaju se izdaci.
(3) Uplaćene premije osiguranja od kojih se utvrđuje dohodak od osiguranja iskazuju se s valutnom klauzulom i u trenutku isplate osigurane svote preračunavaju u kunsku protuvrijednost primjenom srednjeg tečaja Hrvatske narodne banke na dan isplate.
(4) Poslodavci, isplatitelji i porezni obveznici dužni su o uplaćenim porezno priznatim premijama osiguranja, odnosno premijama osiguranja na koje se ne plaća porez na dohodak sukladno članku 10. točki 17. ovoga Zakona i isplaćenom dohotku od osiguranja voditi i dostavljati propisane evidencije i izvješća.
(5) Dohotkom od osiguranja smatraju se i primici u visini uplaćenih premija dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja, a koje su bile oslobođene od plaćanja poreza na dohodak sukladno članku 10. točki 17. ovoga Zakona te su poslodavcu ili osobno poreznom obvezniku koji obavlja samostalnu djelatnost iz članka 18. ovoga Zakona, bile porezno priznati rashod, odnosno izdatak.

7. UTVRĐIVANJE DRUGOG DOHOTKA

7.1. Drugi dohodak

Članak 32.
(1) Drugi dohodak je razlika između svakoga pojedinačnog primitka prema stavku 2., odnosno stavku 3. ovoga članka umanjen za propisane izdatke iz stavka 4. i 5. ovoga članka.
(2) Drugi dohodak ostvaruje se po osnovi primitaka koji se ne smatraju primicima određenim po osnovi:
1. nesamostalnog rada iz članka 14. ovoga Zakona,
2. samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona,
3. imovine i imovinskih prava iz članka 27. ovoga Zakona,
4. kapitala iz članka 30. ovoga Zakona,
5. osiguranja iz članka 31. ovoga Zakona.
(3) Primicima prema stavku 1. i 2. ovoga članka osobito se smatraju:
1. primici po osnovi djelatnosti članova skupština i nadzornih odbora trgovačkih društava, upravnih odbora, upravnih vijeća i drugih njima odgovarajućih tijela drugih pravnih osoba, članova povjerenstava i odbora koje imaju ta tijela i sudaca porotnika koji nemaju svojstvo djelatnika u sudu,
2. autorske naknade isplaćene prema posebnom zakonu kojim se uređuju autorska i srodna prava,
3. primici po osnovi djelatnosti sportaša,
4. primici po osnovi djelatnosti trgovačkih putnika, agenta, akvizitera, sportskih sudaca i delegata, tumača, prevoditelja, turističkih djelatnika, konzultanata, sudskih vještaka te druge slične djelatnosti,
5. primici u naravi – korištenje zgrada, prometnih sredstava, povoljnije kamate pri odobravanju kredita i druge pogodnosti prema članku 14. stavku 3. ovoga Zakona, a koje davatelji tih primitaka daju fizičkim osobama koje nisu njihovi radnici i osobe koje ostvaruju primitke iz članka 14. ovoga Zakona,
6. nagrade učenicima za vrijeme praktičnog rada i naukovanja iz članka 10. točke 4. ovoga Zakona, iznad propisanog iznosa,
7. primici učenika i studenata na redovnom školovanju za rad preko učeničkih i studentskih udruga prema posebnim propisima iz članka 10. točke 6. ovoga Zakona, iznad propisanog iznosa,
8. stipendije učenicima i studentima za redovno školovanje na srednjim, višim i visokim školama i fakultetima iz članka 10. točke 12. ovoga Zakona, iznad propisanog iznosa,
9. sportske stipendije koje se prema posebnim propisima isplaćuju sportašima za njihovo sportsko usavršavanje iz članka 10. točke 14. ovoga Zakona, iznad propisanog iznosa,
10. nagrade za sportska ostvarenja i naknade sportašima amaterima prema posebnim propisima iz članka 10. točke 16. ovoga Zakona, iznad propisanih iznosa,
11. ostali posebno nenavedeni primici koje fizičkim osobama isplaćuju ili daju pravne i fizičke osobe (obveznici poreza na dobit i obveznici poreza na dohodak koji obavljaju samostalne djelatnosti) i drugi isplatitelji i davatelji.
(4) Izdacima koji se priznaju pri utvrđivanju drugog dohotka iz stavka 1. ovoga članka smatraju se uplaćeni doprinosi za obvezna osiguranja iz primitaka, prema posebnim propisima.
(5) Iznimno, pri utvrđivanju drugog dohotka iz stavka 1. ovoga članka izdaci se, prije izdataka iz stavka 4. ovoga članka ako su obračunani i plaćeni prema posebnim propisima, priznaju u visini 30 % ostvarenih primitaka fizičkim osobama po osnovi:
1. autorskih naknada isplaćenih prema posebnom zakonu kojim se uređuju autorska i srodna prava uključujući i naknade za isporučeno umjetničko djelo osobama koje obavljaju umjetničku i kulturnu djelatnost,
2. profesionalnih djelatnosti novinara, umjetnika i sportaša koji su osigurani po toj osnovi i doprinose za obvezna osiguranja plaćaju prema rješenju,
3. primitaka nerezidenata za obavljanje umjetničke, artističke, zabavne, sportske, književne i likovne djelatnosti te djelatnosti u svezi s tiskom, radijem i televizijom te zabavnim priredbama.
(6) Porezni obveznik koji ostvaruje drugi dohodak iz stavka 1. ovoga članka po osnovi djelatnosti može na vlastiti zahtjev, upisom u registar poreznih obveznika, utvrđivati dohodak u skladu sa člancima 19. do 24. ovoga Zakona odnosno na način propisan za samostalne djelatnosti. Zahtjev za promjenom načina utvrđivanja i oporezivanja dohotka porezni obveznik obvezan je podnijeti na početku ostvarivanja dohotka, na početku obavljanja djelatnosti ili do kraja tekuće godine za iduću godinu.
(7) Porezni obveznik koji prema stavku 6. ovoga članka utvrđuje dohodak u skladu sa člankom 19. – 24. ovoga Zakona, ne može koristiti izdatke iz stavka 5. ovoga članka.
(8) Izdaci iz stavka 5. ovoga članka priznaju se pri utvrđivanju predujma poreza na dohodak od drugog dohotka.

7.2. Drugi dohodak po osnovi povrata doprinosa

Članak 33.
(1) Drugim dohotkom smatra se i primitak po osnovi povrata doprinosa iz stavka 2. ovoga članka.
(2) Primitkom po osnovi povrata doprinosa smatra se iznos vraćenog doprinosa iz osnovice za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti, a koji je, za određeno razdoblje obračuna doprinosa, obračunan i uplaćen iz iznosa koji prelazi iznos najviše godišnje osnovice prema Zakonu o doprinosima.
(3) Pri utvrđivanju drugog dohotka po osnovi povrata doprinosa ne priznaju se izdaci.

7.3. Drugi dohodak po osnovi razlike vrijednosti imovine i visine sredstava kojima je stečena

Članak 33.a
(1) Drugim dohotkom smatra se i primitak utvrđen kao razlika između vrijednosti stečene imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje.
(2) Drugi dohodak iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se na način propisan člankom 63. ovoga Zakona.

8. ZAJEDNIČKI DOHODAK

Članak 34.
(1) Ako više fizičkih osoba ostvaruje dohodak zajedničkim obavljanjem samostalne djelatnosti (supoduzetništvo), svaka fizička osoba (supoduzetnik) plaća porez na dio dohotka koji joj pripada od zajedničke samostalne djelatnosti.
(2) Dohodak ostvaren obavljanjem zajedničke samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona, utvrđuje se kao jedinstveni dohodak u skladu s odredbama članka 19. – 24. ovoga Zakona. Zajednički ostvaren dohodak ili gubitak dijeli se na pojedine supoduzetnike prema ugovoru. Ako ugovor nije sklopljen dohodak ili gubitak se dijeli na jednake dijelove.
(3) Dijelu dohotka ili gubitka svakog supoduzetnika utvrđenog prema stavku 2. ovoga članka, dodaju se primici koje pojedini supoduzetnik ostvari za svoj rad ili druge naknade, a koji su kao poslovni izdaci smanjili dohodak od zajedničke djelatnosti. Od dijela dohotka ili gubitka svakog supoduzetnika utvrđenog prema stavku 2. ovoga članka odbijaju se izdaci koji su nastali pojedinom supoduzetniku, a kao poslovni izdaci nisu smanjili dohodak od zajedničke djelatnosti.
(4) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka odnose se i na slučajeve kada više fizičkih osoba zajednički ostvaruje dohodak od imovine i imovinskog prava (suvlasnici i supoduzetnici).
(5) Zajednički dohodak od imovine i imovinskih prava utvrđuje se prema odredbama članka 27. i 28. ovoga Zakona.
(6) Supoduzetnici koji ostvaruju zajednički dohodak iz stavka 1. i 4. ovoga članka obvezni su imenovati nositelja zajedničke djelatnosti, koji je prvenstveno odgovoran za vođenje poslovnih knjiga, plaćanje poreznih i drugih obveza, podnošenje prijava i izvješća i izvršavanje drugih propisanih obveza koje proizlaze iz zajedničke djelatnosti i zajedničke imovine i imovinskih prava. Nerezident ne može biti imenovan nositeljem zajedničke djelatnosti. Ako supoduzetnici ne imenuju nositelja zajedničke djelatnosti, imenovat će ga Porezna uprava.
(7) Nositelj zajedničke djelatnosti iz stavka 6. ovoga članka obvezan je po isteku poreznog razdoblja (kalendarske godine) ispostavi Porezne uprave nadležnoj prema svome prebivalištu ili uobičajenom boravištu podnijeti prijavu o utvrđenom dohotku od zajedničke djelatnosti.
(8) Prijava o utvrđenom dohotku od zajedničke djelatnosti podnosi se do kraja mjeseca siječnja tekuće za proteklu godinu.

III. POREZNI GUBITAK

Članak 35.
(1) Porezni gubitak može se utvrditi po osnovi obavljanja samostalnih djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona i ostalih djelatnosti od kojih se dohodak utvrđuje na način propisan za samostalne djelatnosti, odnosno na temelju poslovnih knjiga prema članku 19. – 24. ovoga Zakona.
(2) Porezni gubitak iz stavka 1. ovoga članka može se nadoknaditi (odbiti) samo od dohotka po osnovi kojega je i utvrđen.
(3) Porezni gubitak koji se ne može nadoknaditi (odbiti) u poreznom razdoblju u kojemu je nastao, prenosi se i nadoknađuje umanjenjem dohotka po osnovi kojega je utvrđen, u sljedećih pet poreznih razdoblja.
(4) Porezni obveznik gubi pravo na odbitak poreznog gubitka iz stavka 1. ovoga članka istekom petoga poreznog razdoblja.
(5) Odbitak gubitka je dopušten u tekućem poreznom razdoblju ako se nije mogao odbiti (nadoknaditi) u prethodnim poreznim razdobljima. Preneseni se gubici nadoknađuju prema redoslijedu njihova nastanka.

IV. OSOBNI ODBITAK ILI NEOPOREZIVI DIO DOHOTKA

Članak 36.
(1) Rezidentima se ukupan iznos ostvarenog dohotka prema članku 5. ovoga Zakona, umanjuje za osnovni osobni odbitak u visini 2.600,00 kuna i to za svaki mjesec poreznog razdoblja za koji se utvrđuje porez. Rezidentima se kod ostvarene mirovine na temelju prijašnjih uplata obveznih doprinosa za mirovinsko osiguranje i na temelju prijašnjih uplata premija osiguranja za dokup dijela mirovine na teret poslodavca te kod ostvarene mirovinske rente na temelju prijašnjih uplata sredstava na teret poslodavca, priznaje osobni odbitak u visini ukupne mirovine i mirovinske rente ostvarene u poreznom razdoblju, najmanje 2.600,00 kuna, a najviše do 3.800,00 kuna mjesečno.
(2) Rezidenti mogu uvećati osobni odbitak iz stavka 1. ovoga članka u visini:
1. 0,5 osnovnoga osobnog odbitka za uzdržavane članove uže obitelji te bivšega bračnog druga za kojeg plaćaju alimentaciju,
2. za uzdržavanu djecu: 0,5 osnovnoga osobnog odbitka za prvo dijete, 0,7 za drugo, 1,0 za treće, 1,4 za četvrto, 1,9 za peto, a za svako daljnje dijete faktor osnovnoga osobnog odbitka progresivno se uvećava i to za 0,6, 0,7, 0,8, 0,9, 1,0… više u odnosu prema faktoru osnovnoga osobnog odbitka za prethodno dijete,
3. 0,3 osnovnoga osobnog odbitka za poreznog obveznika, svakog uzdržavanog člana uže obitelji i svako dijete, ako su osobe s invaliditetom.
4. 1,0 osnovnoga osobnog odbitka za poreznog obveznika, svakog uzdržavanog člana uže obitelji i svako dijete, ako su osobe kojima je rješenjem, na temelju posebnih propisa, utvrđena invalidnost po jednoj osnovi 100% i/ili koji radi invalidnosti imaju, na temelju posebnih propisa, pravo na doplatak za pomoć i njegu. U tom slučaju porezni obveznik za sebe osobno i za istu osobu koju uzdržava ne može koristiti osobni odbitak iz točke 3. ovoga stavka.
(3) Tijekom poreznog razdoblja, pri utvrđivanju predujma poreza na dohodak od nesamostalnog rada prema članku 45. ovoga Zakona, rezidentu se priznaju osobni odbici iz stavka 1. i 2. ovoga članka odnosno nerezidentu osnovni osobni odbitak iz stavka 1. ovoga članka, a na temelju porezne kartice iz članka 46. ovoga Zakona.
(4) Uzdržavanim članovima uže obitelji i uzdržavanom djecom smatraju se fizičke osobe čiji oporezivi primici, primici na koje se ne plaća porez i drugi primici koji se u smislu ovoga Zakona ne smatraju dohotkom, ne prelaze iznos peterostrukoga osnovnoga osobnog odbitka iz stavka 1. ovoga članka, na godišnjoj razini.
(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, pri utvrđivanju prava na osobni odbitak za uzdržavane članove uže obitelji i djecu ne uzimaju se u obzir primici prema posebnim propisima po osnovi socijalnih potpora, doplatka za djecu, potpora za novorođenče, odnosno primitaka za opremu novorođenog djeteta i obiteljskih mirovina nakon smrti roditelja.
(6) Ako više osoba uzdržava člana ili članove uže obitelji i djecu, osobni odbitak za te osobe ravnomjerno se raspoređuje na sve koji te članove i djecu uzdržavaju, osim ako se ne sporazume drukčije.
(7) Djecom u smislu stavka 2. ovoga članka smatraju se djeca koju roditelji, skrbnici, usvojitelji, poočimi i pomajke uzdržavaju. Djecom se smatraju i djeca nakon završetka redovnog školovanja do prvog zapošljavanja ako su prijavljena Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. Drugim uzdržavanim članovima uže obitelji u smislu stavka 2. ovoga članka smatraju se bračni i izvanbračni drug, odnosno životni partner i neformalni životni partner poreznog obveznika, roditelji poreznog obveznika i roditelji njegovoga bračnog i izvanbračnog druga, odnosno životnog partnera i neformalnog životnog partnera, preci i potomci u izravnoj liniji, maćehe odnosno očusi koje punoljetno pastorče uzdržava, bivši bračni i izvanbračni drugovi, odnosno životni partneri i neformalni životni partneri za koje porezni obveznik plaća uzdržavanje i punoljetne osobe kojima je porezni obveznik imenovan skrbnikom prema posebnom zakonu.
(8) Osobama s invaliditetom u smislu ovoga Zakona smatraju se fizičke osobe – porezni obveznik i/ili uzdržavani članovi njegove uže obitelji i uzdržavana djeca iz stavka 7. ovoga članka kojima je rješenjem donesenim prema propisima o mirovinskom osiguranju, zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, socijalnoj skrbi, odgoju i obrazovanju te prema drugim posebnim propisima utvrđena invalidnost ili tjelesno oštećenje.
(9) U slučaju promjena tijekom mjeseca u kojem se koriste osobni odbici prema stavku 3. ovoga članka, osobni odbitak zaokružuje se u korist poreznog obveznika na pune mjesece.
(10) Rezidentima se osobni odbitak uvećava i za iznose plaćene za obvezno zdravstveno osiguranje ako porezni obveznik nije drukčije osiguran, do visine propisanoga obveznog doprinosa za zdravstveno osiguranje.
(11) Nerezidenti mogu u poreznom razdoblju odbiti osobni odbitak u visini osnovnoga osobnog odbitka iz stavka 1. ovoga članka i plaćene doprinose za obvezno zdravstveno osiguranje u tuzemstvu do visine zakonom propisanih obveznih doprinosa.
(12) Porezni obveznici mogu uvećati osobni odbitak za darovanja dana u tuzemstvu u naravi i u novcu doznačenim na žiroračun, a u kulturne, odgojno-obrazovne, znanstvene, zdravstvene, humanitarne, sportske i vjerske svrhe, udrugama i drugim osobama koje te djelatnosti obavljaju u skladu s posebnim propisima, do visine 2% primitaka za koje je u prethodnoj godini podnesena godišnja porezna prijava i utvrđen godišnji porez na dohodak. Iznimno, osobni odbitak se uvećava za darovanja dana iznad propisane visine, pod uvjetom da su dana prema odlukama nadležnih ministarstava o provedbi i financiranju posebnih programa i akcija, ali ne i za redovnu djelatnost primatelja darovanja.
(13) Osobni odbitak prema stavcima 10., 11. i 12. ovoga članka priznaje se nakon osobnog odbitka iz stavka 1. i 2. ovoga članka, a u godišnjem obračunu poreza na dohodak na temelju podnesene godišnje porezne prijave.
(14) Iznimno od stavka 11. ovoga članka, fizička osoba koja je rezident države članice Europske unije ili Europskog gospodarskog prostora, osim Republike Hrvatske i u Republici Hrvatskoj ostvari dohodak prema članku 5. ovoga Zakona, može u godišnjem obračunu poreza na dohodak na temelju podnesene godišnje porezne prijave koristiti i osobni odbitak iz stavka 2. ovoga članka, uz uvjet da vjerodostojnim ispravama dokaže da navedeni dohodak ostvaren u Republici Hrvatskoj čini najmanje 90% njezina ukupnog (svjetskog) dohotka ostvarenog u poreznom razdoblju i da je isti izuzet ili oslobođen oporezivanja u državi članici čiji je rezident.

V. POSTUPAK ZA UTVRĐIVANJE I NAPLATU GODIŠNJEG POREZA

1. UTVRĐIVANJE GODIŠNJEG POREZA

1.1. Godišnji porez na dohodak

Članak 37.
(1) Porez na dohodak za koji se podnosi godišnja porezna prijava obračunava se godišnje.
(2) Porez na dohodak obračunava se po stopi od 12% na poreznu osnovicu do visine 2.200,00 kuna, po stopi od 25% na razliku porezne osnovice između 2.200,00 kuna i 13.200,00 kuna te po stopi od 40% na poreznu osnovicu iznad 13.200,00 kuna.
(3) Godišnji porez na dohodak utvrđuje se prema poreznoj osnovici iz članka 6. ovoga Zakona, a od utvrđenoga godišnjeg poreza odbijaju se iznosi plaćenog predujma poreza po svim iskazanim dohocima prema članku 5. ovoga Zakona te utvrđuje razlika za uplatu ili povrat poreza.
(4) Ako je rezident ostvario dohodak u inozemstvu (inozemni dohodak) i ako je taj dohodak oporezivan u inozemstvu porezom koji odgovara tuzemnom porezu na dohodak, porez plaćen u inozemstvu uračunava se na propisani način u tuzemni porez na dohodak.
(5) Obveznicima poreza na dohodak porez se utvrđuje poreznim rješenjem, osim ako ovim Zakonom nije drukčije uređeno.
(6) Porez na dohodak po godišnjoj poreznoj prijavi plaća se u roku od 15 dana od dana dostave rješenja poreznom obvezniku. Porezni obveznici koji obavljaju samostalnu djelatnost plaćaju porez na dohodak po godišnjoj poreznoj prijavi s danom podnošenja godišnje porezne prijave.
(7) Ako je porezni obveznik tijekom poreznog razdoblja platio veći predujam od poreza na dohodak utvrđenog rješenjem, više plaćeni porez vraća se poreznom obvezniku. Iznimno, poreznim obveznicima koji ostvaruju dohodak od samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona i poreznim obveznicima koji dohodak utvrđuju na način propisan za samostalne djelatnosti prema člancima 19. – 24. ovoga Zakona, više plaćeni porez vraća se na njihov zahtjev ili im se uračunava u predujam za iduće razdoblje.

1.2. Utvrđivanje godišnjeg poreza na dohodak od nesamostalnog rada

Članak 38.
(1) Poslodavac i isplatitelj primitaka i mirovina iz članka 14. ovoga Zakona obvezan je za radnike i druge fizičke osobe iz članka 14. ovoga Zakona izvršiti godišnji obračun poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sa zadnjom isplatom dohotka od nesamostalnog rada u toj godini, ako tijekom godine dohodak od nesamostalnog rada nije redovito mjesečno isplaćivan pa nije iskorišten osobni odbitak iz članka 36. stavka 1. i 2. ovoga Zakona ili je po toj osnovi porezno opterećenje u pojedinim mjesecima bilo različito pa je porez uplaćen u većem iznosu.
(2) Poslodavac i isplatitelj primitaka i mirovina iz članka 14. ovoga Zakona obvezan je izvršiti godišnji obračun iz stavka 1. ovoga članka za radnike i fizičke osobe koje ostvaruju primitke iz članka 14. ovoga Zakona koji su kod njega ostvarivali plaću, mirovinu ili primitke iz članka 14. ovoga Zakona u cijelom poreznom razdoblju, a nisu mijenjali prebivalište ili uobičajeno boravište između gradova i općina koje su propisale plaćanje prireza porezu na dohodak.
(3) Na način iz stavka 1. i 2. ovoga članka obvezan je postupiti i poslodavac i isplatitelj primitaka ako je radnik i druga fizička osoba koja ostvaruje primitke iz članka 14. stavka 1. i 3. ovoga Zakona u tijeku poreznog razdoblja koristila pravo na rodiljni, roditeljski ili posvojiteljski dopust, bolovanje iznad 42 dana ili drugi dopust za koji se prema posebnim propisima isplaćuje naknada plaće na teret sredstava obveznih osiguranja, osim ako je to pravo koristila svih 12 mjeseci poreznog razdoblja, odnosno u svim ostalim slučajevima kada je porezno opterećenje u poreznom razdoblju bilo različito te bi na temelju godišnjeg obračuna radnik i druga fizička osoba ostvarila razliku za povrat preplaćenog poreza ili za uplatu manje uplaćenog poreza zbog ravnomjernoga godišnjeg oporezivanja, odnosno izravnanja porezne osnovice.

2. GODIŠNJA POREZNA PRIJAVA

2.1. Porezni obveznici koji obvezno podnose godišnju poreznu prijavu

Članak 39.
(1) Godišnju poreznu prijavu obvezno podnosi porezni obveznik ako u poreznom razdoblju ostvari:
1. dohodak od nesamostalnog rada iz članka 14. ovoga Zakona kod dva ili više poslodavca istodobno u tijeku istog mjeseca poreznog razdoblja i/ili,
2. dohodak od samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona i djelatnosti po osnovi kojih se dohodak utvrđuje i oporezuje kao dohodak od samostalne djelatnosti prema člancima 19. – 24. ovoga Zakona.
(2) Godišnju poreznu prijavu obvezno podnosi rezident ako dohodak iz stavka 1. ovoga članka ostvari izravno iz inozemstva i/ili ako dohodak iz članka 5. ovoga Zakona ostvari izravno iz inozemstva pri čemu predujmovi poreza na dohodak od tog dohotka nisu u tuzemstvu plaćeni i/ili su u tuzemstvu plaćeni u iznosu manjem od iznosa koji bi se obračunao prema odredbama ovoga Zakona osim ako u skladu s ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja Republika Hrvatska izuzima taj dohodak od oporezivanja.
(3) Godišnju poreznu prijavu obvezno podnosi i porezni obveznik ako je Porezna uprava zatražila da naknadno plati porez na dohodak.
(4) Porezni obveznik obvezan je podnijeti godišnju poreznu prijavu ako poslodavac, isplatitelj primitka ili sam porezni obveznik nije obračunao, obustavio i uplatio predujam poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak.
(5) Porezni obveznik iz stavka 1., 2., 3. i 4. ovoga članka obvezan je u godišnjoj poreznoj prijavi iskazati dohodak za koji je obvezan podnijeti godišnju poreznu prijavu i dohodak od nesamostalnog rada iz članka 14. ovoga Zakona, osim dohotka koji Republika Hrvatska u skladu s ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja izuzima od oporezivanja. Ako uz dohodak za koji je obvezan podnijeti godišnju poreznu prijavu i dohodak od nesamostalnog rada porezni obveznik iskaže i dohodak iz ostalih izvora iz članka 5. ovoga Zakona, obvezan je iskazati ukupno ostvareni dohodak u poreznom razdoblju, a prema članku 5. ovoga Zakona.
(6) Obveznicima poreza na dohodak koji su obvezni podnijeti godišnju poreznu prijavu, a istu ne podnesu ili ako su podaci iz godišnje porezne prijave netočni ili nepotpuni, porez na dohodak utvrđuje se procjenom. Ako porezni obveznik u godišnjoj poreznoj prijavi nije iskazao dohodak za koji Porezna uprava nije imala saznanja, a koji je bio obvezan iskazati sukladno propisima važećima za to porezno razdoblje, te je doneseno rješenje o utvrđenom godišnjem dohotku i porezu na dohodak za to porezno razdoblje, protiv kojeg se ne može izjaviti žalba, Porezna uprava će po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja pokrenuti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana kada, temeljem novih saznanja, utvrdi dohodak koji je porezni obveznik bio obvezan iskazati.

2.2. Porezni obveznici koji nisu obvezni podnijeti godišnju poreznu prijavu

Članak 40.
(1) Godišnju poreznu prijavu nije obvezan podnijeti porezni obveznik ako u poreznom razdoblju ostvari:
1. dohodak od nesamostalnog rada iz članka 14. ovoga Zakona samo kod jednog tuzemnog poslodavca ili više tuzemnih poslodavaca, odnosno isplatitelja primitka, ali ne istodobno, i/ili
2. dohodak od imovine i imovinskih prava iz članka 27. ovoga Zakona i/ili,
3. dohodak od kapitala iz članka 30. ovoga Zakona i/ili,
4. dohodak od osiguranja iz članka 31. ovoga Zakona i/ili,
5. drugi dohodak iz članka 32. ovoga Zakona,
a pod uvjetom da nije obvezan podnijeti godišnju poreznu prijavu prema članku 39. ovoga Zakona.
(2) Ako je porezni obveznik tijekom poreznog razdoblja ostvario samo dohotke iz stavka 1. ovoga članka, može za te dohotke podnijeti godišnju poreznu prijavu radi:
1. ostvarivanja prava na neiskorišteni osobni odbitak iz članka 36. i članka 54. ovoga Zakona,
2. prava na ravnomjerno godišnje oporezivanje odnosno godišnje izravnanje porezne osnovice,
3. drugih prava propisanih zakonima.
(3) Ako porezni obveznik podnese godišnju poreznu prijavu radi ostvarivanja prava iz stavka 2. ovoga članka, obvezan je u godišnjoj poreznoj prijavi iskazati ukupno ostvareni dohodak u poreznom razdoblju, a prema članku 5. ovoga Zakona.

2.3. Porezni obveznici koji ne mogu podnijeti godišnju poreznu prijavu

Članak 41.
Godišnju poreznu prijavu ne može podnijeti porezni obveznik:
1. za drugi dohodak po osnovi povrata doprinosa prema članku 33. ovoga Zakona,
2. za dohodak koji se u poreznom razdoblju oporezuje u paušalnom iznosu prema članku 44. ovoga Zakona,
3. za drugi dohodak po osnovi razlike vrijednosti imovine i visine sredstava kojima je stečena prema članku 33.a ovoga Zakona.

2.4. Rok za podnošenje godišnje porezne prijave

Članak 42.
(1) Obveznici poreza na dohodak dužni su nakon isteka poreznog razdoblja (kalendarske godine) podnijeti godišnju poreznu prijavu propisanog oblika i sadržaja.
(2) Godišnja porezna prijava podnosi se do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu.

2.5. Podnošenje godišnje porezne prijave

Članak 43.
(1) Rezident podnosi godišnju poreznu prijavu ispostavi područnog ureda Porezne uprave koja je mjesno nadležna prema mjestu njegovog prebivališta ili uobičajenog boravišta.
(2) Nerezident podnosi godišnju poreznu prijavu ispostavi područnog ureda Porezne uprave koja je mjesno nadležna prema sjedištu isplatitelja primitaka ili većeg dijela njegove imovine, odnosno prema mjestu u kojem je pretežno obavljao djelatnost ili mjestu u kojemu su se koristila imovinska prava od kojih je ostvario dohodak.

2.6. Poseban postupak utvrđivanja godišnjeg poreza na dohodak

Članak 43.a
(1) Posebnim postupkom utvrđivanja godišnjeg poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak smatra se postupak čijom primjenom porezni obveznici koji u poreznom razdoblju ostvare dohodak iz članaka 39. i 40. ovoga Zakona, nemaju obvezu podnošenja godišnje porezne prijave prema člancima 42. i 43. ovoga Zakona, već tu obvezu preuzima Porezna uprava.
(2) Poseban postupak iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se ako:
1. porezni obveznik u poreznom razdoblju ostvari dohodak iz članka 39. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona,
2. Porezna uprava ne raspolaže podacima o ostvarenom dohotku poreznog obveznika u poreznom razdoblju i to samo kada Porezna uprava, u okviru svojeg djelokruga prema posebnim propisima, nije odgovorna za neraspoloživost podataka,
3. porezni obveznik nema obvezu podnošenja porezne prijave prema članku 40. Zakona, a ostvaruje razliku godišnjeg poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak za uplatu.
(3) Porezni obveznici na koje se, u skladu sa stavkom 2. ovoga članka, ne primjenjuje poseban postupak utvrđivanja godišnjeg poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, podnose godišnju poreznu prijavu prema člancima 42. i 43. ovoga Zakona, ovisno imaju li, sukladno članku 39. ovoga Zakona, obvezu podnošenja godišnje porezne prijave ili godišnju poreznu prijavu dobrovoljno podnose u skladu s člankom 40. ovoga Zakona.
(4) Porezna uprava, primjenjujući poseban postupak iz stavka 1. ovoga članka, obvezna je, na temelju evidencija i podataka kojima raspolaže, utvrditi poreznom obvezniku godišnji dohodak ostvaren u poreznom razdoblju te razliku poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak za uplatu ili za povrat, o čemu izdaje privremeno porezno rješenje.
(5) Privremeno porezno rješenje o utvrđenom godišnjem dohotku ostvarenom u poreznom razdoblju te razlici poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak za uplatu ili za povrat Porezna uprava dostavit će poreznom obvezniku prema adresi njegova prebivališta iz službenih evidencija kojima raspolaže i to najkasnije do 30. lipnja tekuće za prethodnu godinu. Dostavom privremenog poreznog rješenja na navedenu adresu smatra se da je, u smislu ovoga Zakona, izvršena osobna dostava.
(6) Protiv privremenog poreznog rješenja iz stavka 4. ovoga članka donesenog na temelju izračuna godišnjeg poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak od strane Porezne uprave porezni obveznik može podnijeti prigovor najkasnije do 31. srpnja tekuće za prethodnu godinu, ako smatra da su podaci iz privremenog poreznog rješenja nepotpuni ili netočni.
(7) O prigovoru iz stavka 6. ovoga članka odlučuje prvostupanjsko porezno tijelo rješenjem u roku od 30 dana od dana zaprimanja prigovora.
(8) Prigovor iz stavka 6. ovoga članka odgađa izvršenje privremenog poreznog rješenja do donošenja rješenja po prigovoru.
(9) Ako prvostupanjsko porezno tijelo po podnesenom prigovoru, a nakon izvršene provjere podataka iskazanih u privremenom poreznom rješenju, utvrdi da postoji osnova za izmjenu privremenog poreznog rješenja u skladu s navodima iz prigovora, donosi se porezno rješenje protiv kojeg nije dopuštena žalba, a porezna obveza utvrđena poreznim rješenjem smatra se konačno utvrđenom poreznom obvezom.
(10) Ako prvostupanjsko porezno tijelo po podnesenom prigovoru, a nakon izvršene provjere podataka iskazanih u privremenom poreznom rješenju, utvrdi da navodi iz prigovora nisu osnovani, donosi se porezno rješenje kojim se odbija prigovor te se protiv takvog rješenja može izjaviti žalba u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
(11) Za porezne obveznike koji ne postupe na način i u roku propisanom stavkom 6. ovoga članka, obveza utvrđena privremenim poreznim rješenjem iz stavka 4. ovoga članka smatra se konačno utvrđenom poreznom obvezom te će Porezna uprava temeljem dostavljenih privremenih poreznih rješenja izvršiti zaduženje poreznih obveznika za utvrđenu razliku poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak za uplatu ili poreznim obveznicima izvršiti povrat ako porezni obveznik ispunjava uvjete za povrat preplaćenog poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sukladno ovom Zakonu i Općem poreznom zakonu.
(12) Porezni obveznik kojem je na način propisan stavkom 9. ovoga članka izvršeno zaduženje poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, obvezan je dužnu razliku uplatiti u skladu s člankom 37. stavkom 6. ovoga Zakona.
(13) Porezni obveznik kojem je na način propisan stavkom 11. ovoga članka izvršeno zaduženje poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, obvezan je dužnu razliku uplatiti najkasnije do 31. srpnja tekuće za prethodnu godinu.
(14) U slučaju provedbe posebnog postupka iz stavka 1. ovoga članka kojim je utvrđeno da bi troškovi utvrđivanja i naplate poreza bili nerazmjerni naplaćenom porezu na dohodak i prirezu porezu na dohodak, Porezna uprava neće poreznim obveznicima dostavljati privremeno porezno rješenje.
(15) Oblik i sadržaj privremenog poreznog rješenja iz stavka 4. ovoga članka te način dostave podataka iz stavka 5. ovoga članka propisuje pravilnikom ministar financija.

3. UTVRĐIVANJE PAUŠALNOG POREZA

Članak 44.
(1) Poreznom obvezniku koji obavlja djelatnost iz članka 18. stavka 1. i 3. ovoga Zakona, a nije obveznik poreza na dodanu vrijednost prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost, te koji po osnovi te djelatnosti u poreznom razdoblju ne ostvaruje ukupni godišnji primitak veći od 65% iznosa propisanog za obvezni ulazak u sustav poreza na dodanu vrijednost prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost, dohodak i porez na dohodak može se utvrđivati i u paušalnom iznosu.
(2) Poreznom obvezniku koji ostvaruje dohodak iz članka 27. stavka 3. ovoga Zakona (iznajmljivanje stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranje kampova), a nije obveznik poreza na dodanu vrijednost prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost i dohodak ne utvrđuje prema članku 19. do 24. ovoga Zakona, dohodak i porez na dohodak utvrđuje se u paušalnom iznosu.
(3) Porezni obveznik iz stavka 1. i 2. ovoga članka koji porez na dohodak plaća u paušalnom iznosu ne vodi poslovne knjige iz članka 23. stavka 2. ovoga Zakona, osim evidencije o prometu.
(4) Samostalne djelatnosti i djelatnosti iznajmljivanja i organiziranja kampova prema stavku 1. i 2. ovoga članka koje će se paušalno oporezivati i visinu paušalnog dohotka i poreza na dohodak te evidencije i izvješća u svezi paušalnog oporezivanja, utvrđuje ministar financija.
(5) Godišnji porez u paušalnom iznosu utvrđuje Porezna uprava rješenjem. Rješenje o utvrđenom godišnjem porezu vrijedi do izmjene. Razlika godišnjeg paušalnog poreza za uplatu ili za povrat, koji ostvaruju obveznici poreza na dohodak od samostalne djelatnosti, utvrđuje se na temelju izvješća iz stavka 4. ovoga članka, koje porezni obveznik podnosi Poreznoj upravi najkasnije u roku od 15 dana od dana isteka godine za koju se izvješće podnosi. Porezni obveznik obvezan je razliku godišnjeg paušalnog poreza uplatiti s danom podnošenja izvješća.
(6) Porezna uprava može na temelju obavljenog nadzora i prikupljenih podataka o ostvarenom prometu, ukinuti rješenje iz stavka 5. ovoga članka i donijeti rješenje o plaćanju predujma poreza u skladu sa člankom 47. stavkom 1. ovoga Zakona, ako utvrdi da je porezni obveznik ostvario primitke iznad iznosa propisanog za obvezni ulazak u sustav poreza na dodanu vrijednost odnosno iznad iznosa iz stavka 1. ovoga članka.
(7) U slučaju iz stavka 6. ovoga članka porezni obveznik je obvezan prijeći na utvrđivanje dohotka od samostalne djelatnosti na način propisan odredbama članaka 19. – 24. ovoga Zakona.

VI. UTVRĐIVANJE I PLAĆANJE PREDUJMA POREZA

1. UTVRĐIVANJE PREDUJMA POREZA NA DOHODAK OD NESAMOSTALNOG RADA

Članak 45.
(1) Kod dohotka od nesamostalnog rada iz članka 14. ovoga Zakona predujam poreza obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka ili plaće odnosno mirovine iz članka 14. ovoga Zakona ili sam porezni obveznik.
(2) Predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada se obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.
(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, obračun poreza na dohodak od ostvarene mirovine ili razlike mirovina iz članka 14. stavka 2. ovoga Zakona koje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ili isplatitelj inozemnih mirovina iz sustava socijalnog osiguranja isplaćuje u tijeku kalendarskog mjeseca za više proteklih mjeseci, odnosno poreznih razdoblja obavlja se na način:
1. u slučaju isplata za više proteklih mjeseci istoga poreznog razdoblja primjenjuju se propisi koji važe na dan isplate i osobni odbitak za svaki mjesec za koji se obavlja isplata, utvrđen prema propisima koji su važili u mjesecu kada je mirovina ili razlika mirovine trebala biti isplaćena,
2. u slučaju isplate mirovina ili razlike mirovina koje se odnose na protekla porezna razdoblja (kalendarske godine), kod obračuna se primjenjuju propisi koji su važili na dan kada je isplata trebala biti obavljena, odnosno kada je mirovina prema rješenju dospjela za isplatu.
(4) Predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se od porezne osnovice koju čini iznos svih primitaka od nesamostalnog rada prema članku 14. ovoga Zakona ostvarenih tijekom jednog mjeseca, umanjen za izdatke prema članku 16. ovoga Zakona koji su uplaćeni i umanjen za iznos mjesečnoga osobnog odbitka iz članka 36. stavka 1. i 2. ovoga Zakona.
(5) Predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se po stopi od 12% od mjesečne porezne osnovice do visine 2.200,00 kuna, po stopi od 25% na razliku mjesečne porezne osnovice između 2.200,00 kuna i 13.200,00 kuna te po stopi od 40% na poreznu osnovicu iznad 13.200,00 kuna.
(6) Inozemna organizacija, koja ne uživa diplomatski imunitet u Republici Hrvatskoj i službenici te organizacije sa sjedištem, odnosno prebivalištem u Republici Hrvatskoj dužni su pri isplati dohotka od nesamostalnog rada radnicima i fizičkim osobama koje ostvaruju primitke iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona obračunati, obustaviti i uplatiti porez na dohodak prema stavcima 1., 2., 4. i 5. ovoga članka.
(7) Porezni obveznik zaposlen u diplomatskom ili konzularnom predstavništvu strane države, u međunarodnoj organizaciji ili u predstavništvu ili organizaciji koja na teritoriju Republike Hrvatske ima diplomatski imunitet, kada je porezni obveznik i po ovom Zakonu, dužan je sam obračunati predujam poreza od nesamostalnog rada na način iz stavaka 1., 2., 4. i 5. ovoga članka i uplatiti ga u roku od osam dana od dana isplate.
(8) Iznimno od stavka 7. ovoga članka, diplomatsko ili konzularno predstavništvo strane države, međunarodna organizacija ili predstavništvo ili organizacija koja na teritoriju Republike Hrvatske ima diplomatski imunitet može za svoje radnike i fizičke osobe koje ostvaruju primitke od nesamostalnog rada iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona, na vlastiti zahtjev, preuzeti obvezu obračunavanja, obustavljanja i plaćanja predujmova poreza na dohodak prema stavcima 1., 2., 4. i 5. ovoga članka.
(9) Porezni obveznici koji dohodak od nesamostalnog rada prema članku 14. stavku 1. ovoga Zakona ostvare izravno iz inozemstva, dužni su na taj dohodak sami obračunati predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada na način iz stavaka 1., 2., 4. i 5. ovoga članka i uplatiti ga u roku od osam dana od dana primitka dohotka.
(10) Predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada iz članka 14. stavka 2. točke 5. ovoga Zakona obračunava i uplaćuje sam porezni obveznik na način i u roku iz stavka 9. ovoga članka. Iznimno, porezni obveznici mogu na vlastiti zahtjev predujam poreza na dohodak plaćati prema rješenju Porezne uprave, mjesečno, do posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, odnosno tromjesečno, do posljednjeg dana svakog tromjesečja ako je utvrđeni mjesečni predujam poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak do 100,00 kuna.

1.1. Porezna kartica

Članak 46.
(1) Osobni odbitak pri utvrđivanju predujma poreza na dohodak od nesamostalnog rada priznaje se i utvrđuje na temelju porezne kartice koju za radnika, umirovljenika i fizičke osobe koje ostvaruju primitke iz članka 14. ovoga Zakona imaju poslodavci i isplatitelji primitka, odnosno plaće i mirovina. Poreznu karticu besplatno izdaje Porezna uprava, a poslodavci i isplatitelji primitka, odnosno plaće i mirovina iz članka 14. ovoga Zakona dužni su je čuvati dok radnik, umirovljenik i fizička osoba koja ostvaruje primitak iz članka 14. ovoga Zakona kod njih radi, odnosno dok se isplaćuje mirovina ili primitak po osnovi nesamostalnog rada.
(2) Osobni odbitak iz članka 36. stavka 1. i 2. ovoga Zakona radnik, umirovljenik i fizička osoba koja ostvaruje primitak iz članka 14. ovoga Zakona može tijekom poreznog razdoblja koristiti ako je poslodavcu ili isplatitelju primitka odnosno plaće ili mirovine predao poreznu karticu.
(3) Radnik, umirovljenik i fizička osoba koja ostvaruje primitak iz članka 14. ovoga Zakona obvezni su svaku promjenu u svezi s uzdržavanim članovima uže obitelji i djece, promjenu prebivališta ili uobičajenog boravišta i drugo, koja utječe na osobni odbitak, odnosno neoporezivi dio dohotka, prijaviti ispostavi Porezne uprave prema svom prebivalištu, odnosno uobičajenom boravištu i dostaviti joj vjerodostojne isprave u roku od trideset (30) dana od dana nastanka promjene.
(4) Podatke o isplaćenim primicima odnosno plaćama i mirovinama iz članka 14. ovoga Zakona i obustavljenom i uplaćenom porezu na dohodak od nesamostalnog rada radnika, umirovljenika i fizičkih osoba koji ostvaruju primitke iz članka 14. ovoga Zakona, poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće ili mirovine ili sam porezni obveznik dostavlja Poreznoj upravi u propisanom roku na propisanom obrascu.
(5) Poslodavci i isplatitelji primitka, odnosno plaće i mirovina iz članka 14. ovoga Zakona i sam porezni obveznik obvezni su o isplaćenom dohotku od nesamostalnog rada i uplaćenom porezu na dohodak sastavljati i Poreznoj upravi dostavljati i druge propisane evidencije.

2. UTVRĐIVANJE PREDUJMA POREZA NA DOHODAK OD SAMOSTALNE DJELATNOSTI

Članak 47.
(1) Kod dohotka od samostalne djelatnosti iz članka 18. i dohotka koji se oporezuje na način propisan za samostalne djelatnosti prema člancima 19. – 24. ovoga Zakona, mjesečni predujam se utvrđuje i plaća na temelju podataka u podnesenoj godišnjoj prijavi poreza na dohodak.
(2) Mjesečni predujam poreza na dohodak od samostalne djelatnosti utvrđen na način iz stavka 1. ovoga članka porezni obveznici plaćaju za mjesece koji slijede iza mjeseca u kojemu je istekao rok za podnošenje godišnje porezne prijave do podnošenja sljedeće godišnje porezne prijave.
(3) Porezna uprava može, na zahtjev poreznog obveznika, izmijeniti visinu predujma. Zahtjev se temelji na podnesku koji sadrži sve bitne sastojke iz porezne prijave.
(4) Obveznik koji počinje obavljati samostalnu djelatnost ne plaća predujmove poreza na dohodak do podnošenja prve godišnje porezne prijave.
(5) Predujmovi poreza na dohodak iz stavka 1. ovoga članka plaćaju se mjesečno do posljednjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec i to na osnovi podataka iskazanih u godišnjoj poreznoj prijavi za prethodno porezno razdoblje tako da se porezna obveza za koju se utvrđuje predujam dijeli s brojem mjeseci istog razdoblja u kojem se samostalna djelatnost obavljala. Ako porezni obveznik u godišnjoj poreznoj prijavi uz dohodak od samostalne djelatnosti iskaže i dohodak iz ostalih izvora, predujam poreza za iduće razdoblje utvrđuje se samo od porezne obveze proizašle od obavljanja samostalne djelatnosti. Način izračuna tako utvrđenog predujma poreza na dohodak od samostalne djelatnosti pravilnikom propisuje ministar financija.
(6) Porezna uprava može na temelju obavljenog očevida i inspekcijskog nadzora, podataka iz obrađenih godišnjih poreznih prijava ili drugih podataka o poslovanju poreznog obveznika s kojima raspolaže, izmijeniti rješenje o plaćanju predujmova ako je doneseno odnosno donijeti rješenje i utvrditi nove iznose mjesečnih predujmova.

3. UTVRĐIVANJE PREDUJMA POREZA NA DOHODAK OD DRUGOG DOHOTKA

3.1. Utvrđivanje predujma poreza na dohodak od drugog dohotka

Članak 48.
(1) Predujam poreza na dohodak od drugog dohotka prema članku 32. stavku 1. ovoga Zakona plaća se po odbitku, po stopi od 25% bez priznavanja osobnog odbitka iz članka 36. ovoga Zakona.
(2) Predujam poreza na dohodak od drugog dohotka iz stavka 1. ovoga članka, obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju isplatitelji prilikom svake isplate i istodobno s isplatom. Na isti način isplatitelji obračunavaju i obustavljaju predujam poreza na dohodak koji ostvare nerezidenti obavljanjem djelatnosti iz članka 18. stavka 2. ovoga Zakona.
(3) Predujam poreza na dohodak od drugog dohotka iz stavka 1. ovoga članka obračunava i uplaćuje porezni obveznik u roku od osam dana, kao porez po odbitku, ako je dohodak ostvario izravno u inozemstvu bez posredovanja tuzemnog isplatitelja. Inozemni dohodak preračunava se u kunsku protuvrijednost primjenom srednjeg tečaja Hrvatske narodne banke na dan kad je dohodak ostvaren.
(4) Isplatitelji primitaka i sam porezni obveznik obvezni su za primitke od kojih se utvrđuje drugi dohodak i uplaćeni porez na dohodak dostavljati Poreznoj upravi propisano izvješće.

3.2. Utvrđivanje poreza na dohodak od drugog dohotka po osnovi povrata doprinosa

Članak 49.
Porez na dohodak po osnovi povrata doprinosa prema članku 33. ovoga Zakona obračunava, obustavlja i uplaćuje Porezna uprava nadležna prema mjestu prebivališta ili uobičajenog boravišta poreznog obveznika, kao porez po odbitku i to iz iznosa vraćenih doprinosa za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti prema Zakonu o doprinosima, po stopi od 40% bez priznavanja osobnog odbitka iz članka 36. ovoga Zakona.

3.3. Utvrđivanje poreza na dohodak od drugog dohotka po osnovi razlike vrijednosti imovine i visine sredstava kojima je stečena

Članak 49.a
(1) Porez na dohodak od drugog dohotka po osnovi primitka utvrđenog kao razlika između vrijednosti imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje iz članka 33.a ovoga Zakona, obračunava Porezna uprava po stopi od 40% bez priznavanja osobnog odbitka iz članka 36. ovoga Zakona.
(2) O utvrđenom i obračunatom porezu na dohodak iz stavka 1. ovoga članka Porezna uprava izdaje porezno rješenje.
(3) Porezni obveznik kojem je utvrđen i obračunat drugi dohodak iz stavka 1. ovoga članka obvezan je isti uplatiti u roku od 15 dana od dana dostave poreznog rješenja iz stavka 2. ovoga članka.

4. UTVRĐIVANJE PREDUJMA POREZA NA DOHODAK OD IMOVINE I IMOVINSKIH PRAVA

Članak 50.
(1) Kod dohotka od imovine ostvarenog od najamnine i zakupnine, osim dohotka ostvarenog iznajmljivanjem stanova soba i postelja putnicima i turistima i organiziranjem kampova iz članka 44. ovoga Zakona, predujmovi poreza plaćaju se prema rješenju Porezne uprave i to do posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec. Pri utvrđivanju predujma poreza ne uzima se u obzir osobni odbitak poreznog obveznika iz članka 36. ovoga Zakona. Predujam poreza na dohodak plaća porezni obveznik po postupku i na način iz članka 47. ovoga Zakona, a po stopi od 12%.
(2) Predujam poreza na dohodak od imovinskih prava obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju isplatitelji primitka kao predujam poreza po odbitku istodobno s isplatom primitka i to od ukupne naknade primjenom stope od 25%, bez priznavanja osobnog odbitka iz članka 36. ovoga Zakona.
(3) Predujam poreza na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava plaćaju porezni obveznici prema rješenju Porezne uprave jednokratno na pojedinačno ostvareni primitak i to u roku od 15 dana od dana primitka rješenja Porezne uprave o utvrđenom porezu na dohodak. Predujam se utvrđuje od porezne osnovice iz članka 27. stavka 5. ovoga Zakona primjenom stope od 25%.
(4) Predujam poreza na dohodak od otuđenja više od tri nekretnine iste vrste ili više od tri imovinska prava iste vrste u razdoblju od pet godina plaćaju porezni obveznici prema rješenju Porezne uprave jednokratno u roku od 15 dana od dana primitka rješenja Porezne uprave o utvrđenom porezu na dohodak, na ukupno ostvareni primitak od otuđenja nekretnina iste vrste ili imovinskih prava iste vrste u tom razdoblju, a koje se donosi nakon otuđenja četvrte nekretnine iste vrste ili četvrtog imovinskog prava iste vrste. Za svako daljnje otuđenje nekretnine iste vrste ili imovinskog prava iste vrste u razdoblju od pet godina u kojem je već utvrđen dohodak od otuđenja nekretnina iste vrste ili imovinskih prava iste vrste, donosi se novo rješenje za tu nekretninu ili imovinsko pravo koje se otuđuje. Predujam se utvrđuje od porezne osnovice iz članka 27. stavka 7. ovoga Zakona primjenom stope od 25%.
(5) Ranije plaćeni porez na dohodak iz stavka 3. ovoga članka po osnovi otuđenja nekretnine ili imovinskog prava iste vrste uračunava se u poreznu obvezu utvrđenu po osnovi stavka 4. ovoga članka.
(6) Predujam poreza na dohodak od posebnih vrsta imovine iz članka 27.a ovoga Zakona obračunava, obustavlja i uplaćuje isplatitelj primitka kao predujam poreza po odbitku najkasnije do kraja tekućeg mjeseca za tekući mjesec. Predujam poreza plaća se po stopi od 12% bez priznavanja osobnog odbitka iz članka 36. ovoga Zakona. Isplatitelji primitaka od kojih se utvrđuje dohodak od posebnih vrsta imovine dužni su o isplaćenim primicima podnositi izvješća u skladu sa stavkom 7. ovoga članka.
(7) Isplatitelji primitaka i sam porezni obveznik obvezni su za primitke od kojih se utvrđuje dohodak od imovinskih prava i dohodak od posebnih vrsta imovine te za uplaćeni porez na dohodak dostavljati Poreznoj upravi propisano izvješće.

5. UTVRĐIVANJE PREDUJMA POREZA NA DOHODAK OD KAPITALA

Članak 51.
(1) Predujam poreza na dohodak od izuzimanja imovine i korištenja usluga iz članka 30. stavka 2. ovoga Zakona obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju isplatitelji istodobno s isplatom primitka, kao porez po odbitku, po stopi od 40%, bez priznavanja osobnog odbitka iz članka 36. ovoga Zakona.
(2) Predujam poreza na dohodak od kamata iz članka 30. stavka 3. ovoga Zakona obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju isplatitelji istodobno s isplatom ili pripisom primitka kao porez po odbitku, po stopi od 12%, bez priznavanja osobnog odbitka iz članka 36. ovoga Zakona.
(3) Predujam poreza na dohodak po osnovi primitaka po osnovi dodjele ili opcijske kupnje vlastitih dionica iz članka 30. stavka 4. ovoga Zakona plaća se po odbitku, po stopi od 25%, bez priznavanja osobnog odbitka iz članka 36. ovoga Zakona.
(4) Predujam poreza na dohodak po osnovi primitaka od dividendi ili udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu iz članka 30. stavka 11. ovoga Zakona plaća se po odbitku, po stopi od 12%, bez priznavanja osobnog odbitka iz članka 36. ovoga Zakona.
(5) Predujam dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu iz članka 30. stavka 11. ovoga Zakona oporezuje se pri isplati na način propisan stavkom 4. ovoga članka.
(6) Predujam poreza na dohodak od kapitala po osnovi izuzimanja iz članka 30. stavka 14. ovoga Zakona plaća se po odbitku na način propisan stavkom 1. ovoga članka i to do trenutka podnošenja prijave poreza na dobit.
(7) Isplatitelji primitaka i sam porezni obveznik obvezni su za primitke od kojih se utvrđuje dohodak od kapitala i za uplaćeni porez na dohodak dostavljati Poreznoj upravi propisano izvješće.
(8) Porezni obveznik – imatelj financijske imovine obvezan je predujam poreza na dohodak od kapitala po osnovi kapitalnih dobitaka iz članka 30. stavaka 16. i 17. ovoga Zakona, osim kapitalnih dobitaka po osnovi otuđenja udjela u trgovačkim društvima, obračunati, obustaviti i uplatiti do 31. siječnja tekuće godine za sve kapitalne dobitke ostvarene u prethodnoj godini umanjene za ostvarene kapitalne gubitke iz članka 30. stavka 24. ovoga Zakona po stopi od 12% bez priznavanja osobnog odbitka iz članka 36. ovoga Zakona.
(9) Porezni obveznik iz stavka 8. ovoga članka obvezan je voditi evidenciju istovrsne financijske imovine po metodi uzastopnih cijena (FIFO).
(10) Iznimno od stavka 8. ovoga članka, za porezne obveznike koji su ostvarili dohodak od kapitala po osnovi kapitalnih dobitaka obvezu obračuna, obustave i uplate predujma poreza na dohodak mogu preuzeti društva za upravljanje i osobe koje temeljem ugovornog odnosa upravljaju financijskom imovinom poreznog obveznika.
(11) Predujam poreza na dohodak od kapitala po osnovi kapitalnih dobitaka od otuđenja udjela u kapitalu iz članka 30. stavka 16. ovoga Zakona porezni obveznik plaća po rješenju Porezne uprave u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, po stopi od 12% bez priznavanja osobnog odbitka iz članka 36. ovoga Zakona. Otuđenje financijske imovine po osnovi udjela u kapitalu porezni obveznik obvezan je prijaviti nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema svojem prebivalištu ili uobičajenom boravištu najkasnije u roku od osam dana od dana otuđenja.
(12) Ako dohodak od kapitala po osnovi kapitalnih dobitaka iz članka 30. stavaka 16. i 17. ovoga Zakona nije utvrđen ili nije prijavljen po tržišnim cijenama, dohodak će utvrditi Porezna uprava prema tržišnim cijenama.
(13) Oblik i sadržaj evidencije iz stavka 9. ovoga članka propisuje pravilnikom ministar financija.

6. UTVRĐIVANJE PREDUJMA POREZA NA DOHODAK OD OSIGURANJA

Članak 52.
(1) Predujam poreza na dohodak od osiguranja obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju isplatitelji primitka, istodobno s isplatom, kao porez po odbitku.
(2) Predujam poreza plaća se od osnovice primitka u visini uplaćenih porezno priznatih premija osiguranja, odnosno u visini isplaćene svote ako je manji od uplaćenih premija osiguranja, te u visini uplaćenih premija osiguranja na koje se ne plaća porez na dohodak sukladno članku 10. točki 17. ovoga Zakona po stopi od 12%, bez priznavanja osobnog odbitka iz članka 36. ovoga Zakona.

VII. POSEBNE OLAKŠICE, OSLOBOĐENJA I POTICAJI

1. Oslobođenja za hrvatske ratne vojne invalide iz Domovinskog rata i članove obitelji smrtno stradalog, zatočenog ili nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata

Članak 53.
(1) Fizičke osobe kojima je po posebnom propisu rješenjem utvrđen status hrvatskoga ratnoga vojnog invalida iz Domovinskog rata, ne plaćaju porez na dohodak od nesamostalnog rada i mirovina razmjerno stupnju utvrđene invalidnosti.
(2) Fizičke osobe – članovi obitelji smrtno stradalog, zatočenog ili nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ne plaćaju porez na dohodak od obiteljske mirovine odnosno novčane naknade u visini obiteljske mirovine ostvarene prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji.

2. Olakšice za potpomognuta područja i područje Grada Vukovara

Članak 54.
(1) Rezidentima koji imaju prebivalište i borave na području jedinica lokalne samouprave razvrstanih u potpomognuta područja prema posebnom propisu o regionalnom razvoju Republike Hrvatske i na području Grada Vukovara utvrđenog prema posebnom propisu o obnovi i razvoju Grada Vukovara, iznimno od članka 36. stavka 1. ovoga Zakona, osnovni osobni odbitak utvrđuje se u visini:
1. 3.500,00 kuna mjesečno, za porezne obveznike koji imaju prebivalište i borave na području jedinica lokalne samouprave razvrstanih u I. skupinu po stupnju razvijenosti prema posebnom propisu o regionalnom razvoju Republike Hrvatske i na području Grada Vukovara utvrđenog prema posebnom propisu o obnovi i razvoju Grada Vukovara,
2. 3.000,00 kuna mjesečno, za porezne obveznike koji imaju prebivalište i borave na području jedinica lokalne samouprave razvrstanih u II. skupinu po stupnju razvijenosti prema posebnom propisu o regionalnom razvoju Republike Hrvatske.
(2) Rezidentima se osobni odbitak za uzdržavane članove uže obitelji i djecu utvrđuje prema osnovnom osobnom odbitku iz stavka 1. ovoga članka primjenom faktora iz članka 36. stavka 2. točke 1. i 2. ovoga članka, ako ti članovi uže obitelji i djeca imaju prebivalište i borave na potpomognutim područjima i području Grada Vukovara iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Rezidentima se osobni odbitak za vlastitu invalidnost i/ili invalidnost uzdržavanih članova uže obitelji i/ili djece, ako imaju prebivalište i borave na potpomognutim područjima i području Grada Vukovara iz stavka 1. ovoga članka, utvrđuje prema osnovnom osobnom odbitku iz stavka 1. ovoga članka primjenom faktora iz članka 36. stavka 2. točke 3. i 4. ovoga Zakona.
(4) Osobni odbitak prema stavku 1., 2. i 3. ovoga članka priznaje se u godišnjem obračunu poreza na dohodak na temelju podnesene godišnje porezne prijave, a tijekom poreznog razdoblja pri utvrđivanju predujma dohotka od nesamostalnog rada priznaje se osobni odbitak iz članka 36. stavka 1. i 2. ovoga Zakona.

Članak 55.
(1) Obveznici poreza na dohodak koji obavljaju samostalnu djelatnost iz članka 18. ovoga Zakona na području jedinica lokalne samouprave razvrstanih u I. skupinu po stupnju razvijenosti prema posebnom propisu o regionalnom razvoju Republike Hrvatske i na području Grada Vukovara utvrđenog prema posebnom propisu o obnovi i razvoju Grada Vukovara, a koji zapošljavaju više od dva radnika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, pri čemu više od 50% radnika ima prebivalište i borave na potpomognutim područjima jedinica lokalne samouprave, odnosno na području Grada Vukovara, oslobođeni su plaćanja poreza na dohodak od tih djelatnosti na tim područjima.
(2) Obveznicima poreza na dohodak koji obavljaju samostalnu djelatnost iz članka 18. ovoga Zakona na području jedinica lokalne samouprave razvrstanih u II. skupinu po stupnju razvijenosti prema posebnom propisu o regionalnom razvoju Republike Hrvatske, a koji zapošljavaju više od dva radnika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, pri čemu više od 50% radnika ima prebivalište i borave na potpomognutim područjima jedinica lokalne samouprave, odnosno na području Grada Vukovara, utvrđeni porez na dohodak od tih djelatnosti na tim područjima umanjuje se za 50%.
(3) Iznos oslobođenja od plaćanja poreza na dohodak iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, utvrđuje se u skladu s odgovarajućim pravilima o potporama male vrijednosti.
(4) Smatra se da porezni obveznik iz stavaka 1. i 2. ovoga članka zapošljava na neodređeno vrijeme radnika ako je radnik proveo u radnom odnosu kod poreznog obveznika i imao prebivalište i boravio na potpomognutim područjima jedinica lokalne samouprave, odnosno na području Grada Vukovara, najmanje devet mjeseci u poreznom razdoblju.
(5) Način ostvarivanja porezne olakšice iz stavaka 1. i 2. ovoga članka utvrđuje se u skladu s Pravilnikom o načinu ostvarivanja poreznih olakšica od obavljanja djelatnosti na potpomognutim područjima donesenim na temelju Zakona o porezu na dobit.

3. Poticaji zapošljavanja

Članak 56.
(1) Obveznicima poreza na dohodak koji obavljaju samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona, dohodak od samostalne djelatnosti može se u poreznom razdoblju dodatno umanjiti za iznos isplaćenih plaća i uplaćenih doprinosa na plaću novim radnicima.
(2) Novim radnicima u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se radnici s kojima je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a zaposlenje je kod poreznog obveznika uslijedilo nakon najmanje jednomjesečne prijave kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i trajanja probnog rada ako je ugovoren. Novim radnicima smatraju se i osobe zaposlene nakon odustanka od korištenja prava na mirovinu ili osobe koje se prvi put zapošljavaju, a i osobe zaposlene na određeno vrijeme kao pripravnici, vježbenici, stažisti i slično.
(3) Ako porezni obveznik tijekom poreznog razdoblja sklopi ugovor o radu s novim radnicima iz stavka 2. ovoga članka, a u istom poreznom razdoblju raskine ugovor o radu s određenim brojem radnika, dohodak se umanjuje za razliku između obračunanih i isplaćenih plaća novim radnicima i obračunanih plaća koje bi u istom poreznom razdoblju primili radnici s kojima je raskinut ugovor o radu.
(4) Porezni obveznik može pravo na umanjenje dohotka za isplaćene plaće i doprinose na plaću novih radnika koristiti godinu dana od dana njihovog zaposlenja.
(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, porezni obveznik može pravo na umanjenje dohotka za isplaćene plaće i doprinose na plaću novih radnika – osoba s invaliditetom koristiti tri godine računajući od dana njihova zaposlenja.
(6) Obveznicima poreza na dohodak koji obavljaju samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona dohodak od samostalne djelatnosti može se dodatno umanjiti i za iznos državne potpore za obrazovanje i izobrazbu te iznos potpore male vrijednosti za izvođenje praktične nastave i vježbe naukovanja u sustavu vezanih obrta, prema posebnim propisima.

4. Poticaji istraživanja i razvoja

Članak 57.
(1) Obveznicima poreza na dohodak koji obavljaju samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona, dohodak od samostalne djelatnosti može se u poreznom razdoblju dodatno umanjiti po osnovi izdataka za istraživanje i razvoj i to u visini 100% nastalih i u poslovnim knjigama iskazanih izdataka.
(2) Istraživanjem se u smislu stavka 1. ovoga članka smatra izvorno i planirano ispitivanje poduzeto radi stjecanja novih znanstvenih i tehničkih spoznaja i razumijevanja, a uključuje temeljno istraživanje i primijenjeno istraživanje. Temeljnim istraživanjem smatra se teorijski ili pokusni rad poduzet radi stjecanja novih znanja bez konkretne praktične primjene, a primijenjenim istraživanjem teorijski ili pokusni rad poduzet radi stjecanja novih znanja i usmjeren na ostvarivanje praktičnog cilja. Razvojem se smatra sustavni rad koji se temelji na rezultatima znanstvenog istraživanja i praktičnog iskustva, usmjeren stvaranju novih materijala, proizvoda i sustava te uvođenju novih procesa, sustava i usluga ili znatnom poboljšanju postojećih.
(3) Istraživanjem i razvojem u smislu stavka 1. ovoga članka ne smatra se kontrola kvalitete, rutinsko testiranje proizvoda, prikupljanje podataka koje nije dijelom istraživačkoga razvojnog procesa, istraživanje učinkovitosti, upravljačka studija, istraživanje tržišta i promotivna prodaja.
(4) Izdacima za istraživanje i razvoj iz stavka 1. ovoga članka smatraju se osobito:
1. plaće i ostali odnosni troškovi osoba koje sudjeluju u istraživanju i razvoju,
2. izdaci za materijal i usluge korištene u djelatnosti istraživanja i razvoja,
3. izdaci otpisa nekretnina, postrojenja i opreme u razmjernom dijelu u kojem se ova sredstva koriste za istraživanje i razvoj,
4. opći izdaci koji se odnose na istraživanje i razvoj, osim općih administrativnih izdataka,
5. izdaci za istraživanje i razvoj koje je za poreznog obveznika obavila osoba registrirana za obavljanje istraživanja i razvoja,
6. amortizacija patenata i licencija u razmjernom dijelu u kojem se koriste za istraživanje i razvoj.

VIII. DOSTAVLJANJE IZVJEŠĆA I DRUGE OBVEZE

1. DOSTAVLJANJE PODATAKA OD POREZNIH OBVEZNIKA

Članak 58.
(1) Porezni obveznici koji počinju obavljati samostalnu djelatnost iz članka 18. ovoga Zakona, porezni obveznici koji počinju davati u najam i zakup pokretnine, stvari i nekretnine i porezni obveznici koji počinju ostvarivati dohodak izravno iz inozemstva dužni su Poreznoj upravi prijaviti početak obavljanja djelatnosti, iznajmljivanja i ostvarivanja dohotka, u roku od 8 dana od dana početka obavljanja djelatnosti, odnosno od dana početka ostvarivanja dohotka.
(2) U roku iz stavka 1. ovoga članka porezni obveznici koji počinju obavljati samostalnu djelatnost iz članka 18. ovoga Zakona, dužni su nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema svome prebivalištu ili uobičajenom boravištu dati podatke o osobi koja im vodi poslovne knjige.
(3) Porezna uprava može temeljem prikupljenih podataka o dohotku od nesamostalnog rada, obveznim doprinosima i predujmu poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koje porezni obveznici dostavljaju na propisanom izvješću, na svojim mrežnim stranicama objaviti popis poreznih obveznika/poslodavaca koji ne isplaćuju plaću svojim radnicima, odnosno koji su na dostavljenim izvješćima tri mjeseca uzastopno ili tri mjeseca u vremenskom razdoblju od šest mjeseci iskazali samo obračun doprinosa sukladno s člankom 24. stavkom 2. Zakona o doprinosima. Popis sadrži: ime i prezime ili naziv poslodavca, godinu rođenja fizičke osobe poslodavca, mjesto prebivališta ili boravišta fizičke osobe ili sjedišta pravne osobe poslodavca, broj radnika kojima na izvješću nije iskazana isplata plaće i razdoblje na koje se ta izvješća odnose. Na zahtjev osobe koja dokaže pravni interes, Porezna uprava popis može dopuniti i drugim podacima potrebnim radi nespornog utvrđivanja identiteta pojedinačnog poreznog obveznika s ovoga popisa, kao što su: datum i mjesec rođenja fizičke osobe poslodavca i ime roditelja fizičke osobe poslodavca.
(4) Porezni obveznici obvezni su za potrebe utvrđivanja porezne obveze prijaviti dohodak iz članka 5. ovoga Zakona u propisanim rokovima i na propisani način. Ako to ne učine, a Porezna uprava u tijeku prikupljanja podataka sukladno s člankom 63. ovoga Zakona utvrdi dohodak kao razliku između vrijednosti imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje, Porezna uprava može, u godini u kojoj doneseno rješenje postane izvršno, na svojim mrežnim stranicama objaviti popis tih poreznih obveznika. Popis sadrži: ime i prezime i godinu rođenja poreznog obveznika, razdoblje u kojem je navedeni dohodak ostvaren te iznos utvrđenog dohotka po toj osnovi. Na zahtjev osobe koja dokaže pravni interes, Porezna uprava popis može dopuniti i drugim podacima potrebnim radi nespornog utvrđivanja identiteta pojedinačnog poreznog obveznika s ovoga popisa, kao što su: datum i mjesec rođenja te ime roditelja poreznog obveznika.

2. DOSTAVLJANJE PODATAKA OD NADLEŽNIH DRŽAVNIH TIJELA

Članak 59.
(1) Nadležna tijela državne uprave, odnosno druge nadležne organizacije dužne su Poreznoj upravi dostaviti sva odobrenja za obavljanje djelatnosti obrta i slobodnih zanimanja, te rješenja o privremenoj obustavi i prestanku djelatnosti, odnosno slobodnih zanimanja istodobno s dostavom odobrenja, odnosno rješenja poreznom obvezniku.
(2) Podaci iz stavka 1. ovoga članka mogu se dostaviti i elektroničkim putem odnosno na nosačima podataka.

3. DOSTAVLJANJE PODATAKA OD DRUGIH PRAVNIH I FIZIČKIH OSOBA

Članak 60.
(1) Pravne i fizičke osobe te druge organizacije dužne su Poreznoj upravi na njezin zahtjev dostaviti podatke o isporučenoj robi i uslugama što su im obavili obveznici poreza na dohodak te druge propisane podatke o isplaćenim plaćama, mirovinama i drugim primicima po osnovi nesamostalnog rada i djelatnosti, za godinu za koju se utvrđuje porez na dohodak.
(2) Banke i druge financijske organizacije koje obavljaju poslove platnog prometa dužne su Poreznoj upravi na njezin zahtjev dostaviti podatke o prometu preko računa obveznika poreza na dohodak. Na zahtjev Porezne uprave dužne su te podatke za pojedine obveznike poreza na dohodak dostaviti i tijekom godine.
(3) Osobe i organizacije iz stavka 1. i 2. ovoga članka dužni su Poreznoj upravi omogućiti uvid u poslovne knjige i evidencije radi utvrđivanja podataka potrebnih za utvrđivanje poreza.
(4) Podaci iz stavka 1. i 2. ovoga članka mogu se dostaviti i elektroničkim putem odnosno na nosačima podataka.
(5) Osobe i organizacije iz stavka 1. i 2. ovoga članka dužne su Poreznoj upravi u propisanom roku na propisanom obrascu dostavljati i podatke o isplaćenim propisanim primicima na koje se ne plaća porez na dohodak i o drugim propisanim primicima koji se u smislu ovoga Zakona ne smatraju dohotkom.

4. OBVEZA ISPLATE NA RAČUN

Članak 61.
Tijela državne uprave i sudbene vlasti i druga državna tijela, tijela i službe jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, zavodi, neprofitne organizacije, poduzetnici – pravne i fizičke osobe, obavljaju isplate primitaka koji se smatraju dohotkom obveznicima poreza na dohodak te isplate primitaka koji se ne smatraju dohotkom, odnosno na koje se ne plaća porez na dohodak fizičkim osobama na žiroračun kod banke, a iznimno i na ostale račune sukladno posebnim propisima te u gotovom novcu na propisan način.

5. REGISTAR POREZNIH OBVEZNIKA

Članak 62.
(1) Radi osiguranja podataka potrebnih za utvrđivanje poreza, porezni obveznici odnosno opunomoćenici dužni su ispostavi Porezne uprave nadležnoj prema njihovom prebivalištu ili uobičajenom boravištu podnijeti prijavu radi upisa u registar obveznika poreza na dohodak.
(2) Prijava radi upisa u registar poreznih obveznika podnosi se za dohodak:
1. od obrtničke djelatnosti, djelatnosti slobodnih zanimanja, djelatnosti poljoprivrede i šumarstva te druge djelatnosti koje se oporezuju kao obrtničke prema članku 18. ovoga Zakona,
2. od imovine prema članku 27. ovoga Zakona,
3. od nesamostalnog rada ostvarenog izravno iz inozemstva i u diplomatskom odnosno konzularnom predstavništvu strane države i međunarodnoj organizaciji ili u predstavništvu ili organizaciji koja na teritoriju Republike Hrvatske ima diplomatski imunitet,
4. od samostalne djelatnosti iz inozemstva,
5. od imovine i imovinskih prava iz inozemstva,
6. od kapitala i drugog dohotka iz inozemstva,
7. od obrtničke djelatnosti i djelatnosti iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova za koje se počinje paušalno utvrđivati dohodak prema članku 44. ovoga Zakona,
8. od djelatnosti slobodnih zanimanja iz članka 18. stavka 2. točke 4. Zakona koje se oporezuju prema članku 32. ovoga Zakona.
(3) Prijava se podnosi u roku od osam dana od dana početka obavljanja djelatnosti, od dana dostavljanja pisanog zahtjeva za prelazak na utvrđivanje paušalnog dohotka ili prelaska na oporezivanje po odbitku, odnosno početka ostvarivanja primitaka.
(4) Porezni obveznici dužni su pri prestanku obavljanja samostalne djelatnosti i/ili prestanku ostvarivanja dohotka iz inozemstva i/ili prelasku s utvrđivanja paušalnog dohotka prema članku 44. ovoga Zakona na utvrđivanje dohotka od samostalne djelatnosti na temelju propisanih poslovnih knjiga i/ili prestanku utvrđivanja dohotka od imovine i drugog dohotka na temelju podataka iz propisanih poslovnih knjiga, nadležnoj ispostavi Porezne uprave podnijeti prijavu o prestanku obavljanja djelatnosti, prestanku utvrđivanja dohotka na temelju podataka iz propisanih poslovnih knjiga i prestanku ostvarivanja dohotka, i to u roku iz stavka 3. ovoga članka.

6. PRIKUPLJANJE I USPOREDBA PODATAKA BITNIH ZA OPOREZIVANJE

Članak 63.
(1) Radi pravilnog utvrđivanja obveze poreza na dohodak i drugih poreza, Porezna uprava je dužna tijekom godine prikupljati podatke o oporezivim primicima fizičkih osoba, pratiti promet dobara i obavljati sve druge potrebne radnje.
(2) Porezna uprava je dužna dohodak po osnovi nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, od kapitala, od osiguranja i drugog dohotka, a i druge neoporezive primitke i potraživanja, uspoređivati s podacima o nabavljenoj nepokretnoj, pokretnoj i drugoj imovini te drugim izdacima fizičkih osoba i njihovim obvezama tijekom poreznog razdoblja. Usporedbu obavlja na temelju podataka s kojima raspolaže, podataka koje priopći porezni obveznik i podataka iz drugih izvora.
(3) Ako Porezna uprava u tijeku prikupljanja podataka i njihove usporedbe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka utvrdi da izvori za imovinu fizičkih osoba nisu dokazani, utvrdit će po toj osnovi drugi dohodak u skladu s člankom 33.a ovoga Zakona.
(4) Za svrhe iz stavka 1. i 2. ovoga članka Porezna uprava je obvezna ustrojiti evidencije o imovini poreznih obveznika na temelju podataka iz svojih evidencija, evidencija tijela državne uprave i evidencija jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.
(5) U postupku ispitivanja izvora imovine ispitivat će se izvor cjelokupne imovine fizičke osobe stečene od 1. siječnja 2005.

7. OVLASTI MINISTRA FINANCIJA

Članak 64.
Ministar financija se posebno ovlašćuje da provedbenim propisima propiše:
1. neoporezive iznose nagrada učenicima za vrijeme praktičnog rada i naukovanja te uvjete pod kojima se mogu isplatiti (članak 10. točka 4.),
2. neoporezive iznose učenika i studenata na redovnom školovanju za rad preko učeničkih i studentskih udruga prema posebnim propisima (članak 10. točka 6.),
3. neoporezive iznose naknada, potpora, nagrada i drugih primitaka po osnovi nesamostalnog rada koje poslodavci isplaćuju radnicima i drugim osobama iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona i neoporezive iznose naknada, potpora, nagrada i drugih primitaka poduzetnika te uvjete pod kojima se mogu isplatiti (članak 10. točka 9. i 10.),
4. neoporezive iznose po osnovi službenih putovanja fizičkih osoba koje ne ostvaruju primitke po osnovi nesamostalnog rada iz članka 14. ovoga Zakona ili primitke od kojih se utvrđuje drugi dohodak iz članka 32. ovoga Zakona, u neprofitnim organizacijama uz naknadu (članak 10. točka 11.),
5. neoporezive iznose stipendija učenicima i studentima za redovno školovanje na srednjim, višim i visokim školama i fakultetima (članak 10. točka 12.),
6. neoporezive iznose sportskih stipendija koje se prema posebnim propisima isplaćuju sportašima za njihovo sportsko usavršavanje (članak 10. točka 14.),
7. neoporezive iznose nagrada za sportska ostvarenja i naknada sportašima amaterima prema posebnim propisima (članak 10. točka 16.),
8. neoporezive iznose primitaka koji se kao bespovratna sredstva isplaćuju iz fondova i programa Europske unije putem tijela akreditiranih u skladu s pravilima Europske unije u Republici Hrvatskoj za provedbu aktivnosti mobilnosti u okviru programa i fondova Europske unije, a u svrhe obrazovanja i stručnog usavršavanja, u skladu s financijskom uredbom Europske komisije, te način i uvjete pod kojima se mogu isplatiti (članak 10. točka 20.),
9. oblik i sadržaj poslovnih knjiga i računa te način vođenja poslovnih knjiga fizičkih osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost (članak 23., u svezi sa člankom 18.),
10. osnove i mjerila za utvrđivanje tržišnih cijena (članak 28.),
11. oblik i sadržaj izvješća o uplaćenim porezno priznatim premijama životnog osiguranja s obilježjem štednje, dopunskog i privatnog zdravstvenog osiguranja i dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja (članak 31. stavak 4.),
12. oblik i sadržaj prijave o utvrđenom dohotku od zajedničke djelatnosti (članak 34. stavak 7.),
13. mogućnosti i načine korištenja osobnog odbitka za poreznog obveznika i uzdržavane članove njegove uže obitelji (članak 36.),
14. način uračunavanja inozemnog poreza u tuzemni porez na dohodak (članak 37. stavak 4.),
15. oblik i sadržaj godišnje porezne prijave (članak 42. stavak 1.), oblik i sadržaj privremenog poreznog rješenja te način dostave podataka (članak 43.a stavak 15.),
16. način utvrđivanja i plaćanja predujma poreza na dohodak (članci 45. do 52.),
17. oblik i sadržaj porezne kartice (članak 46. stavak 1.),
18. uz suglasnost ministra rada i mirovinskoga sustava, oblik, sadržaj, rokove te način dostavljanja podataka o isplaćenim primicima i uplaćenom predujmu poreza za potrebe Porezne uprave i Središnjeg registra osiguranika (članak 31. stavak 4., članak 46. stavak 4. i 5., članak 48. stavak 4., članak 50. stavak 7., članak 51. stavak 7., članak 60. stavak 5.),
19. oblik i sadržaj prijave o početku obavljanja samostalne djelatnosti, iznajmljivanja i ostvarivanja inozemnog dohotka (članak 58. stavak 1. u svezi sa člankom 62.),
20. isplate koje se obveznicima poreza na dohodak mogu izvršiti na ostale račune sukladno posebnim propisima te u gotovom novcu (članak 61.).

IX. POSTUPOVNA ODREDBA

Članak 65.
Glede utvrđivanja, naplate, povrata poreza, žalbenog postupka, zastare i prekršajnog postupka primjenjuju se odredbe Općega poreznog zakona i Prekršajnog zakona.

X. PREKRŠAJNE ODREDBE

Članak 66.
Novčanom kaznom od 2.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj:
1. porezni obveznik koji u propisanom roku ne uplati ili uplati manji porez po godišnjoj poreznoj prijavi (članak 37. stavak 6., u svezi sa člankom 37. stavkom 3.),
2. porezni obveznik koji ne uplati mjesečni, tromjesečni, odnosno jednokratni predujam poreza po rješenju Porezne uprave u utvrđenoj visini i u propisanom roku (članak 44. stavak 5., članak 45. stavak 10., članak 47. stavak 5. i članak 50. stavci 1., 3. i 4.),
3. porezni obveznik koji u propisanom roku ne uplati ili uplati manji predujam poreza na dohodak (članak 45. stavci 7., 9. i 10. te članak 48. stavak 3.),
4. porezni obveznik koji u propisanom roku ne prijavi početak obavljanja djelatnosti, iznajmljivanja i/ili ostvarivanja dohotka (članak 58. stavak 1.).

Članak 67.
(1) Novčanom kaznom od 2.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj:
1. pravne i fizičke osobe koje za svoje radnike i fizičke osobe iz članka 14. ovoga Zakona ne izvrše godišnji obračun poreza na dohodak od nesamostalnog rada (članak 38.),
2. pravne i fizičke osobe koje Poreznoj upravi ne dostave ili ne dostave u roku podatke o isplaćenim primicima i uplaćenom porezu na dohodak i prirezu (članak 31. stavak 4., članak 46. stavak 4. i 5., članak 48. stavak 4., članak 50. stavak 6., članak 51. stavak 7., članak 60. stavak 5., u svezi sa člankom 64. točkom 17.),
3. pravne i fizičke osobe, isplatitelji primitka, koji u propisanom roku ne uplate ili uplate manji predujam poreza na dohodak (članak 45. stavci 1. do 5. i stavak 8., članak 48. stavak 2., članak 50. stavak 2., članak 51. i članak 52.),
4. pravne i fizičke osobe koje isplate građanima ne obavljaju preko žiroračuna, odnosno iznimno kod ostalih računa sukladno posebnim propisima, kod banke (članak 61.).
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka odgovorna osoba u pravnoj osobi kaznit će se novčanom kaznom od 2.000,00 do 20.000,00 kuna.

XI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 68.
(1) Dohodak ostvaren do dana početka primjene ovoga Zakona oporezivat će se po propisima koji su do tada bili na snazi.
(2) Porezni obveznik može koristiti oslobođenje ili umanjenje dohotka od samostalne djelatnosti koju obavlja na područjima posebne državne skrbi iz članka 55. ovoga Zakona idućih deset godina od dana početka primjene ovoga Zakona, neovisno o prije korištenim propisanim olakšicama za te namjene.

Članak 69.
(1) Danom početka primjene ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o porezu na dohodak (»Narodne novine«, br. 127/00., 150/02., 163/03. i 30/04.).
(2) Danom početka primjene ovoga Zakona prestaju važiti:
1. članak 21. Zakona o pravima samostalnih umjetnika i poticanju kulturnog i umjetničkog stvaralaštva (»Narodne novine«, br. 43/96. i 44/96. ispravak),
2. članak 13., 40. i 41. Zakona o sportu (»Narodne novine«, br. 111/97., 24/01. i 13/98. ispravak).

Članak 70.
Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. siječnja 2005.

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-2172/2008 i U-I-2200/2008 od 13. rujna 2011.

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jasna Omejec, predsjednica Suda, te suci Mato Arlović, Snježana Bagić, Slavica Banić, Mario Jelušić, Ivan Matija, Antun Palarić, Duška Šarin i Miroslav Šeparović, odlučujući o prijedlozima za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01. i 76/10.), na sjednici održanoj 13. rujna 2011., donio je

RJEŠENJE

(„Narodne novine“, broj 109/11 od 26.09.2011.)

I. Ne prihvaćaju se prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 34. stavka 4. Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine« broj 177/04., 73/08. i 80/10.).
II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Hrvatski sabor, na sjednici održanoj 3. prosinca 2004., donio je Zakon o porezu na dohodak (u daljnjem tekstu: ZPD), koji je objavljen u »Narodnim novinama« broj 177 od 15. prosinca 2004., a stupio je na snagu 1. siječnja 2005.
ZPD je nakon toga noveliran dva puta, i to:
– Zakonom o izmjeni ZPD-a, koji je objavljen u »Narodnim novinama« broj 73 od 26. lipnja 2008. i
– Zakonom o izmjenama i dopunama ZPD-a, koji je objavljen u »Narodnim novinama« broj 80 od 28. lipnja 2010.
2. Branimir Vlah iz Zagreba i Leonarda Čanić iz Vele Luke podnijeli su Ustavnom sudu sadržajno istovjetne prijedloge, pogrešno nazvane ustavna tužba, za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 34. stavka 4. ZPD-a.
3. Na temelju članka 25. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), Ustavni sud je od Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda zatražio očitovanje o navodima prijedloga. Navedeno Ministarstvo je Ustavnom sudu dostavilo zatraženo očitovanje.

II. PREDMET OSPORAVANJA

4. Osporeni članak 34. ZPD-a u cijelosti glasi:

»Članak 34.
(1) Ako više fizičkih osoba ostvaruje dohodak zajedničkim obavljanjem samostalne djelatnosti (supoduzetništvo), svaka fizička osoba (supoduzetnik) plaća porez na dio dohotka koji joj pripada od zajedničke samostalne djelatnosti.
(2) Dohodak ostvaren obavljanjem zajedničke samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona, utvrđuje se kao jedinstveni dohodak u skladu s odredbama članka 19. – 24. ovoga Zakona. Zajednički ostvaren dohodak ili gubitak dijeli se na pojedine supoduzetnike prema ugovoru. Ako ugovor nije sklopljen dohodak ili gubitak se dijeli na jednake dijelove.
(3) Dijelu dohotka ili gubitka svakog supoduzetnika utvrđenog prema stavku 2. ovoga članka, dodaju se primici koje pojedini supoduzetnik ostvari za svoj rad ili druge naknade, a koji su kao poslovni izdaci smanjili dohodak od zajedničke djelatnosti. Od dijela dohotka ili gubitka svakog supoduzetnika utvrđenog prema stavku 2. ovoga članka odbijaju se izdaci koji su nastali pojedinom supoduzetniku, a kao poslovni izdaci nisu smanjili dohodak od zajedničke djelatnosti.
(4) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka odnose se i na slučajeve kada više fizičkih osoba zajednički ostvaruje dohodak od imovine i imovinskog prava (suvlasnici i supoduzetnici).
(5) Zajednički dohodak od imovine i imovinskih prava utvrđuje se prema odredbama članka 27. i 28. ovoga Zakona.
(6) Supoduzetnici koji ostvaruju zajednički dohodak iz stavka 1. i 4. ovoga članka obvezni su imenovati nositelja zajedničke djelatnosti, koji je prvenstveno odgovoran za vođenje poslovnih knjiga, plaćanje poreznih i drugih obveza, podnošenje prijava i izvješća i izvršavanje drugih propisanih obveza koje proizlaze iz zajedničke djelatnosti i zajedničke imovine i imovinskih prava. Nerezident ne može biti imenovan nositeljem zajedničke djelatnosti. Ako supoduzetnici ne imenuju nositelja zajedničke djelatnosti, imenovat će ga Porezna uprava.
(7) Nositelj zajedničke djelatnosti iz stavka 6. ovoga članka obvezan je po isteku poreznog razdoblja (kalendarske godine) ispostavi Porezne uprave nadležnoj prema svome prebivalištu ili uobičajenom boravištu podnijeti prijavu o utvrđenom dohotku od zajedničke djelatnosti.
(8) Prijava o utvrđenom dohotku od zajedničke djelatnosti podnosi se do kraja mjeseca siječnja tekuće za proteklu godinu.«

A. Prigovori predlagatelja

5. U sadržajno istovjetnim prijedlozima predlagatelji navode kako je osporeni članak 34. stavak 4. nesuglasan s člancima 43. i 50. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90.,135/97.,113/00. i 76/10., u nastavku: Ustav).
Pobliže obrazlažući svoje prijedloge predlagatelji, u bitnome, ističu:
»Domena jurisdikcije članka 34. u načelu je supoduzetništvo (zatamnili predlagatelji, op. Ustavnog suda), kako je to opisano stavkom 1., citat: ‘Ako više fizičkih osoba ostvaruje dohodak zajedničkim obavljanjem samostalne djelatnosti (supoduzetništvo), svaka fizička osoba (supoduzetnik) plaća porez na dio dohotka koji joj pripada od zajedničke samostalne djelatnosti’ i nastavno stavkom 2., citat: ‘Dohodak ostvaren obavljanjem zajedničke samostalne djelatnosti iz članka 18. ovog Zakona, utvrđuje se kao jedinstven dohodak u skladu s odredbama članka 19. – 24. ovoga Zakona. Zajednički ostvaren dohodak ili gubitak dijeli se na pojedine supoduzetnike prema ugovoru. Ako ugovor nije sklopljen dohodak ili gubitak se dijeli na jednake dijelove.’
Stavak 4. članka 34. omogućuje da se prinudno suvlasnici nekretnine prevedu u (su) poduzetnike. Za suvlasnika nekretnine koji istovremeno de facto nije poduzetnik, niti možebitno ima volje, sklonosti ili sposobnosti postati poduzetnik, to konkretno znači prelazak iz građanskog pravnog statusa (u kojem je također predviđeno i uređeno plaćanje poreza i svih drugih davanja državi), u poduzetnički pravni status, čime se narušavaju temeljna Ustavom zajamčena prava iz:
– članka 43. Ustava, citat: ‘(1) Svakom se jamči pravo na slobodno udruživanje….’, jer suvlasnik nekretnine je prinudno (ne svojom slobodnom voljom) udružen u poduzetničku asocijaciju s drugim suvlasnicima, s kojima je potom prinuđen poduzetnički (su) djelovati.
– članka 50. Ustava, citat: ‘(2) Poduzetnička se sloboda i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi’, jer se autonomnost upravljanja vlasništvom (tj. vlasnička prava), prinudno dijelom prenose na osobu koju odredi Porezna uprava, a da pritom nije razvidna potreba takvog postupka iz razloga opisanih ovim člankom (zaštita interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi.).
S tim u svezi je članak 34. Zakona o porezu na dohodak kako je napisan, u prethodno opisanom segmentu, sastavljen protivno proklamiranih ustavnih načela.«
Predlagatelji, dalje, navode da se članak 34. stavak 4. ZPD-a može tumačiti i na način da suvlasnici nekretnine koji nisu istovremeno i (su)poduzetnici, tj. koje osim suvlasništva nekretnine ne povezuje nikakav međusobni poslovni odnos niti ga oni svojom slobodnom voljom žele uspostaviti, dođu pod jurisdikciju stavka 6. osporenog članka, koji propisuje da su supoduzetnici koji ostvaruju zajednički dohodak obvezni imenovati nositelja zajedničke djelatnosti, koji je prvenstveno odgovoran za vođenje poslovnih knjiga, plaćanje poreznih i drugih obveza, podnošenje prijava i izvješća i izvršavanje drugih propisanih obveza koje proizlaze iz zajedničke djelatnosti i zajedničke imovine i imovinskih prava. Time predlagatelji smatraju da je to protivno članku 43. Ustava, kojim se jamči pravo na slobodno udruživanje, i članku 50. Ustava, kojim se jamče poduzetnička i vlasnička prava. Naime, predlagatelji smatraju da članak 34. stavak 4. omogućuje da se prinudno suvlasnici nekretnine prevedu u (su) poduzetnike te da za suvlasnika nekretnine, koji istovremeno nije poduzetnik niti možebitno ima volje, sklonosti ili sposobnosti postati poduzetnik, to znači prelazak iz građanskog pravnog statusa (u kojem je također predviđeno i uređeno plaćanje poreza i svih drugih davanja državi) u poduzetnički pravni status. Nadalje, predlagatelji smatraju da se time narušavaju Ustavom zajamčena prava da se svakome jamči pravo na slobodno udruživanje jer je suvlasnik nekretnine prinudno udružen u poduzetničku asocijaciju s drugim suvlasnicima s kojima je potom prinuđen poduzetnički (su)djelovati. Također, predlagatelji smatraju da je osporena odredba stavka 4. članka 34. ZPD-a protivna članku 50. Ustava prema kojem se poduzetnička sloboda i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi jer se autonomnost upravljanja vlasništvom prinudno dijelom prenosi na osobu koju odredi Porezna uprava, a da pritom nije razvidna potreba takvog postupka, koja bi bila u skladu s navedenim člankom Ustava.
Zaključno, predlagatelji predlažu usvajanje prijedloga i ukidanje članka 34. stavka 4. ZPD-a.

B. Mjerodavne odredbe Ustava

6. Za ocjenu osnovanosti prijedloga neposredno je mjerodavan članak 51. Ustava.
Članak 51. Ustava glasi:

»Članak 51.
Svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima.
Porezni se sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti.«
Osim toga, prigovori predlagatelja moraju se sagledavati i s aspekta načela vladavine prava, kao najviše vrednote ustavnog poretka Republika Hrvatske (članak 3. Ustava), u vezi s razgraničenjem, u području oporezivanja dohotka, vlasničkih obveza (članak 48. stavci 1. i 2. Ustava) od poduzetničkih obveza.
Članak 48. stavci Ustava 1. i 2. glase:

»Članak 48.
Jamči se pravo vlasništva.
Vlasništvo obvezuje. Nositelji vlasničkoga prava i njihovi korisnici dužni su pridonositi općem dobru.
(…)«

III. OCJENA USTAVNOG SUDA

7. Članak 34. stavak 4. zasebno i zajedno sa stavkom 6. ZPD-a nije u nesuglasnosti s Ustavom. On obuhvaća porezne obveze poduzetnika, ali i porezne obveze suvlasnika koji ostvaruju dohodak.
Tipičan primjer je ostvarivanje dohotka od najamnina u situaciji kad se dohodak utvrđuje kao razlika poslovnih primitaka i poslovnih izdataka po osnovi zajedničkog dohotka od imovine. U tom je slučaju teško ili gotovo nemoguće tehnički odvojiti izdatke na više suvlasnika, odnosno točno odrediti kojem suvlasniku pripada koji dio izdatka. S aspekta najmoprimca, kad bi se ta najamnina tehnički dijelila prema suvlasnicima, tada bi svaki suvlasnik morao izdavati zaseban račun najmoprimcu, koji bi morao platiti onoliki broj računa za najamninu koliko je suvlasnika na nekretnini – a riječ je o najmu samo jedne nekretnine.
Imenovanjem nositelja zajedničke djelatnosti u situaciji kad više osoba zajednički ostvaruje dohodak omogućeno je poreznim obveznicima da i dalje zadrže integritet, odnosno cjelovitost imovine (iako postoji više suvlasnika) i da ispostavljaju jedan račun, odnosno sklapaju jedan ugovor s najmoprimcem. Time se omogućuje i sklapanje samo jednog ugovora s najmoprimcem, pravni posao iznajmljivanja se tehnički lakše provodi, a suvlasnicima daje sigurnost da imaju iste uvjete iznajmljivanja kao i u situaciji kad postoji samo jedan vlasnik nekretnine. Osim toga, ako suvlasnici nekretnine po osnovi ostvarivanja zajedničkog dohotka od imovine i imovinskim prava (članak 27. ZPD-a) imenuju nositelja zajedničke djelatnosti, tada se primitak po osnovi imovine ili imovinskog prava (primjerice, najamnina, zakupnina) može isplaćivati na žiro-račun samo jednog od suvlasnika koji je imenovan nositeljem zajedničke djelatnosti.
Sukladno prethodnim navodima, Ustavni sud ocjenjuje nespornim da je pravni ratio osporenog članka 34. stavka 4. zasebno i zajedno sa stavkom 6. ZPD-a u skladu s mjerodavnim člancima Ustava koji su navedeni u točki 6. obrazloženja ovog rješenja.
8. U tom se svjetlu trebaju sagledavati i bojazni predlagatelja da »stavak 4. članka 34. omogućuje da se prinudno suvlasnici nekretnine prevedu u (su) poduzetnike«. Ustavni sud ocjenjuje da mogućnost koju spominju predlagatelji nije intencija članka 34. stavka 4. ZPD-a niti iz njega izravno proizlazi. Članak 34. stavak 4. ZPD-a primjenjuje se samo na one suvlasnike koji ostvaruju izravnu dobit iz svoje nekretnine.
U očitovanju koje je Ustavni sud zaprimio od Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda klasa: 410-01/10-01/1096, urbroj: 513-07-21-01/10-2 od 15. svibnja 2010. razvidno je da se u upravnoj praksi to zakonsko pravilo pravilno tumači i primjenjuje.
Ako se slučajno pojave odstupanja od tog pravila u praksi, u pojedinačnim slučajevima, suvlasnici imaju djelotvorna pravna sredstva koja im omogućuju zaštitu od nezakonitih akata uprave.
9. Sukladno navedenom, Ustavni sud utvrđuje da osporeni članak 34. stavak 4. ZPD-a nije nesuglasan s odredbama Ustava na koje predlagatelji ukazuju pa je Ustavni sud, na temelju članka 43. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona, riješio kao u izreci.
10. Odluka o objavi temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Broj: U-I-2172/2008
U-I-2200/2008
Zagreb, 13. rujna 2011.

Predsjednica
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jasna Omejec, predsjednica Suda, te suci Mato Arlović, Marko Babić, Snježana Bagić, Slavica Banić, Mario Jelušić, Davor Krapac, Ivan Matija, Aldo Radolović, Duška Šarin i Miroslav Šeparović, rješavajući o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01 i 76/10), na sjednici održanoj 3. travnja 2013., donio je

RJEŠENJE

(„Narodne novine“, broj 43/13)

I. Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 7. stavka 2., 16. stavka 3. i 18. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine« broj 22/12.).
II. Na temelju članka 45. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), privremeno se obustavlja izvršenje svih pojedinačnih akata i radnji Porezne uprave Ministarstva financija Republike Hrvatske i drugih adresata vezanih uz naplatu poreza na dohodak svim obveznicima poreza na dohodak koji su taj dohodak ostvarili na temelju dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu, a koja je dividenda ostvarena, odnosno koji je udio u dobiti na temelju udjela u kapitalu ostvaren do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak iz točke I. ove izreke.
III. Privremena obustava izvršenja svih pojedinačnih akata i radnji iz točke II. ove izreke traje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske o suglasnosti s Ustavom odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak iz točke I. ove izreke, kao i Zakona u cjelini.
IV. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Hrvatska udruga poslodavaca iz Zagreba, koju zastupa odvjetnik Miroslav Plašćar iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri iz Zagreba i SN Holding d.d. za usluge iz Zagreba podnijeli su prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 7. stavka 2., 16. stavka 3. i 18. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine« broj 22/12., u nastavku: ZID ZPD/12), kao i Zakona u cjelini.
Osporeni članci ZID-a ZPD/12 glase:
»Članak 7.
U članku 30. stavak 11. mijenja se i glasi:
‘(11) Dohotkom od kapitala smatraju se i primici od dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu iz članka 10. točke 19. ovoga Zakona iznad 12.000,00 kuna godišnje. Umanjenje za neoporezivi dio primitka iz članka 10. točke 19. ovoga Zakona priznaje se u godišnjem obračunu poreza na dohodak na temelju podnesene godišnje porezne prijave.’
(…)«
»Članak 16.
(…)
(3) Članak 7. ovoga Zakona primjenjuje se na sve primitke od dividendi i udjela u dobiti, koji se isplaćuju od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, osim na dividende i udjele u dobiti na temelju udjela u kapitalu koji su ostvareni do 31. prosinca 2000. bez obzira kada se isplaćuju.«
»Članak 18.
Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. ožujka 2012., osim članka 6. i članka 10. ovoga Zakona koji stupaju na snagu 1. siječnja 2013.«
2. Ukazujući na formalnu nesuglasnost ZID-a ZPD/12 u cjelini s Ustavom, kao i na materijalnu nesuglasnost članaka 7. stavka 2. i 16. stavka 3. s Ustavom, Hrvatska udruga poslodavaca u svojem vrlo opširnom prijedlogu navodi (tamniji otisak ispušten je kao nepotreban):
»III. FORMALNA NEUSTAVNOST ZAKONA
3.1. Zakon je formalno neustavan iz razloga što je stupio na snagu suprotno izričitoj ustavnoj odredbi iz čl. 90. st. 3. Ustava Republike Hrvatske koja glasi: ‘Zakon stupa na snagu najranije osmi dan od dana njegove objave, osim ako nije zbog osobito opravdanih razloga zakonom drukčije određeno.’
Iz sadržaja Zakona i okolnosti koje su pratile njegovo donošenje vidljivo je:
– da je donesen na sjednici Hrvatskog sabora dana 17. veljače 2012. godine;
– da je objavljen u Narodnim novinama br. 22/2012, dana 23. veljače 2012. godine;
– da na temelju čl. 18. Zakona stupa na snagu 01. ožujka 2012. godine.
3.2. S obzirom na to da je Zakon objavljen 23. veljače 2012. godine, osmodnevni vacatio legis istječe 02. ožujka 2012. godine zbog čega je Zakon mogao stupiti na snagu najranije 02. ožujka 2012. godine. Budući da samim Zakonom nije ‘zbog osobito opravdanih razloga’ drugačije određeno, zakonodavac je neustavno odredio datum njegova stupanja na snagu i postupio suprotno izričitoj odredbi iz čl. 90. st. 3. Ustava Republike Hrvatske. Time je zakonodavac povrijedio ustavnu normu iz čl. 5. st. 1. Ustava Republike Hrvatske koja je sadržana u Temeljnim odredbama, a propisuje obvezu suglasnosti zakona s Ustavom.
3.3. Ustavni sud Republike Hrvatske je u svojoj Odluci posl. br. U-II/3487/2006 od 07. srpnja 2009. godine (Narodne novine br. 88/09) ukazao na način računanja vakacijskog razdoblja u slučajevima stupanja na snagu zakona i drugih akata. U postupku koji je prethodio donošenju citirane Odluke osporavala se ustavnost odredbe čl. 27. Odluke o gradskim porezima i o prirezu poreza na dohodak (Narodne novine br. 85/01), a koju Odluku o gradskim porezima i prirezu poreza na dohodak je donijelo Gradsko vijeće Grada Zaprešića dana 27. rujna 2001. godine. Narodne novine br. 85/01 objavljene su dana 02. listopada 2001. godine i Ustavni sud je istaknuo kako je citirana Odluka ‘mogla i trebala stupiti na snagu’ 10. listopada 2001. godine. Neovisno o jasnoći i preciznosti ustavnog teksta, citiranom Odlukom je potvrđeno kako dan objave Narodnih novina ne ulazi u računanje vakacijskog razdoblja već se najkraći osmodnevni ustavni rok računa od prvog sljedećeg dana. Iako je za citiranu Odluku utvrđeno da je neustavna iz drugih ustavnopravno spornih rješenja jedinice lokalne samouprave, Ustavni sud je jasno istaknuo da ona nije smjela stupiti na snagu prije isteka osmog dana od dana objave u Narodnim novinama, a što je za Narodne novine objavljene 02. listopada 2001. godine bilo najranije 10. listopada 2001. godine.
3.4. Ukoliko se utvrđenja iz toč. 3.3. ovog dijela prijedloga primijene u ovom ustavnosudskom postupku, nedvojbeno se očituje formalno neustavno postupanje zakonodavca kod određivanja u kojem trenutku Zakon stupa na snagu.
(…)
IV. MATERIJALNA NEUSTAVNOST ODREDABA ČL. 7. ST. 2. I ČL. 16. ST. 3. ZAKONA
1. Odredba čl. 16. st. 3. Zakona koja glasi: ‘Članak 7. ovoga Zakona primjenjuje se na sve primitke od dividendi i udjela u dobiti, koji se isplaćuju od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, osim na dividende i udjele u dobiti na temelju udjela u kapitalu koji su ostvareni do 31. prosinca 2000. bez obzira kada se isplaćuju.’ protivna je Ustavu Republike Hrvatske iz više osnova.
2. Navedenim reguliranjem oporezivanja dividendi i udjela u dobiti povrijeđena su ustavna prava predlagatelja i drugih poreznih obveznika, zajamčena odredbama čl. 14. st. 2., čl. 16. st. 2., čl. 49. st. 4., čl. 51. st. 2. i čl. 90. st. 4. Ustava Republike Hrvatske, a sve u vezi s najvišim vrednotama ustavnog poretka iz čl. 3. Ustava Republike Hrvatske (osobito jednakost i vladavina prava).
4.1. ODREDBA ČL. 16. ST. 3. ZAKONA KAO POVREDA USTAVNOG PRAVA IZ ČL. 14. USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE – ZABRANA DISKRIMINACIJE
4.1.1. Mjerodavna odredba iz čl. 14. Ustava Republike Hrvatske glasi: ‘Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.’ (st. 1.) i ‘Svi su pred zakonom jednaki.’ (st. 2.).
4.1.2. Zakonodavac je odredbom čl. 7. Zakona proširio krug poreznih obveznika na način da je propisao presumpciju kojom se dohotkom od kapitala smatraju i primici od dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu iznad 12.000,00 kuna godišnje. Navedenom odredbom, zakonodavac je na temelju odredbe čl. 2. st. 4. Ustava Republike Hrvatske, u sukladnosti i sa ranije navedenom ustavnosudskom praksom, propisao novu porezno-pravnu činjenicu koja dovodi do uspostave porezno-pravnog odnosa s novom osobom poreznog obveznika.
4.1.3. No, odredbom čl. 16. st. 3. Zakona, kojom je propisano da će se članak 7. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11) primijeniti na sve primitke od dividendi i udjela u dobiti koji se isplaćuju od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, osim na dividende i udjele u dobiti na temelju udjela u kapitalu koji su ostvareni do 31. prosinca 2000. godine bez obzira kad se isplaćuju, zakonodavac je grubo povrijedio citiranu ustavnu odredbu iz čl. 14. Ustava Republike Hrvatske i to iz razloga što se neosnovano, odnosno bez ustavno prihvatljivog razloga, uvode dvije kategorije poreznih obveznika od kojih se jedna skupina stavlja u nejednaki i nepovoljniji položaj.
4.1.4. Iz sporne odredbe čl. 16. st. 3. Zakona proizlazi da zakonodavac radi razliku između činjenice da je pravo na dobit ostvareno do 31. prosinca 2000. godine (koja dobit se ne oporezuje neovisno o datumu isplate) i da se neka dobit isplaćuje od dana stupanja na snagu Zakona, a ostvarena je nakon 31. prosinca 2000. godine, što se oporezuje na način kako je predviđeno Zakonom. U poreznom sustavu oporezivanja dohotka u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 01. siječnja 2001. godine do 31. prosinca 2004. godine na snazi je bilo zakonsko uređenje po kojem se na primitke po osnovi dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu plaćao porez na dohodak od kapitala po stopi od 15 posto, odnosno 12 posto. Donošenjem Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine br. 177/04) koji je stupio na snagu 01. siječnja 2005. godine, dividende i udjeli u dobiti na temelju udjela u kapitalu su izuzete od poreznog opterećenja dohotka. Zakonodavac je odredbom čl. 68. st. 1. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine br. 177/04) propisao da će se dohodak ostvaren do stupanja na snagu Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine br. 177/04) oporezivati prema propisima koji su do tada bili na snazi. Samo iznimno je odredbom čl. 68. st. 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine br. 177/04) propisano da će se dividende i udjeli u dobiti na temelju udjela u kapitalu oporezivati, pod uvjetom da su isplaćene nakon 01. siječnja 2005. godine, a ostvarene su u razdoblju od 01. siječnja 2001. godine pa do 31. prosinca 2004. godine.
4.1.5. Navedeno zakonsko rješenje je bilo ispravno s obzirom na to da se radilo o dobiti koja je ostvarena u godinama kada je oporezivanje dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu bilo dijelom poreznog sustava Republike Hrvatske. Identično rješenje zakonodavac je bio dužan primijeniti i kod ponovnog uvođenja oporezivanja dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu pa porezno opterećenje dohotka stečenog na temelju navedene dobiti primijeniti samo na onu dobit koja je ostvarena na temelju rezultata poslovanja nakon stupanja na snagu Zakona, odnosno na dobit iz 2012. i kasnijih godina, a ne na dobit ostvarenu na temelju rezultata poslovanja u razdoblju od 2005. do 2011. godine.
Tada porezni sustav Republike Hrvatske nije oporezivao dohodak od dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu. Čak i kada je prvi put u porezni sustav Republike Hrvatske uvedeno oporezivanje dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu, odredbom čl. 53. st. 4. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine br. 127/00) bilo je izričito propisano: ‘Odredbe članka 38. ovoga Zakona ne primjenjuju se na dividende, udjele u dobiti na temelju udjela u kapitalu, kamate, izuzimanja i primitke po osnovi prava, koji su ostvareni do početka primjene ovoga Zakona, bez obzira kada se taj dohodak isplaćuje ili ostvaruju primici po osnovi prava.’ Činjenicu da treba oporezivati samo onu dividendu i udjele u dobiti na temelju udjela u kapitalu koja nastaje kao rezultat poslovanja u razdoblju u kojem porezni sustav oporezuje takav dohodak, potvrđuje i mišljenje Porezne uprave, Klasa: 306-01/05-01/3, Urudžbeni broj: 513-07-21-01/05-2 od 15. veljače 2005. godine, odnosno u vrijeme kada je već na snazi bio Zakon o porezu na dohodak (Narodne novine br. 177/04) koji nije oporezivao dohodak stečen na temelju dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu.
U citiranom mišljenju se tako navodi: ‘Prema tome, poreznoj obvezi podliježu isključivo dividende koje su rezidenti ostvarili u tuzemstvu i inozemstvu, a nerezidenti u tuzemstvu u navedenom razdoblju, a koje se isplaćuju nakon 1. siječnja 2005. godine i nadalje. Dividende koje su ostvarene prije 1. siječnja 2001. godine i nakon 1. siječnja 2005. godine i koje će biti isplaćene fizičkim osobama ne podliježu obvezi obračuna, obustave i uplate poreza na dohodak i prireza.’
(…)
4.1.6. Zakon je tako implementirao potpuno suprotno uređenje kojim se oporezuju primitci po osnovi dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu neovisno o tome kada su oni ostvareni, odnosno koji su ostvareni u razdoblju od 2005. do 2011. godine. Ustavni sud Republike Hrvatske je u svojoj dosadašnjoj praksi istaknuo da pravni poredak koji počiva na vladavini prava pred zakonodavca postavlja određene zahtjeve koji se primarno očituju u tome da ‘zakoni moraju biti opći i jednaki za sve kao i da zakonske posljedice trebaju biti izvjesne za one na koje će se zakon primijeniti’, a same ‘zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju u kojem se zakon na njih neposredno primjenjuje.’ (toč. 11.1. Odluke i Rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske, posl. br. U-I-659/1994, U-I-146/1996, U-I-228/1996, U-I-508/1996, U-I-589/1999 od 15. ožujka 2000. godine, Narodne novine br. 31/2000).
(…)
4.2. ODREDBA ČL. 16. ST. 3. ZAKONA KAO POVREDA USTAVNOG PRAVA IZ ČL. 90. ST. 4. USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE – ZABRANA RETROAKTIVNOSTI
4.2.1. Mjerodavna odredba čl. 90. st. 4. Ustava Republike Hrvatske glasi: ‘Zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje.’ Iz dosadašnjeg izlaganja predlagatelja vidljivo je da sporna odredba Zakona ima povratno djelovanje. Sporna odredba svojim učincima uređuje one pravne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu Zakona. Zakonodavac je intervenirao u interne pravne odnose između trgovačkog društva i obveznika poreza na dohodak na temelju dividende i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu, koji su nastali prije stupanja na snagu Zakona, što nužno dovodi do zaključka da sporna odredba, uz ostale prigovore neustavnosti, također proizvodi i nedopušteni povratni učinak.
4.2.2. Predlagatelj primjećuje da navedeni povratni učinak zakonodavac uopće ne identificira, budući da u tom slučaju ima obvezu prema čl. 134. Poslovnika Hrvatskog sabora posebno obrazložiti okolnosti i razloge koji opravdavaju njegov povratni učinak. Prema odredbi čl. 154. Poslovnika: ‘Ako se konačnim prijedlogom zakona predviđa da će pojedine njegove odredbe imati povratno djelovanje, na osnovi posebnog obrazloženja predlagatelja zakona i izvješća matičnoga radnog tijela i Odbora za zakonodavstvo, posebno će se ocijeniti i zaključkom utvrditi da za povratno djelovanje pojedinih odredbi zakona postoje osobito opravdani razlozi. Bez toga se ne može pristupiti odlučivanju o povratnom djelovanju pojedinih zakonskih odredbi.’
4.2.3. U postupku donošenja Zakona, predlagatelj nije obrazložio zašto bi odredba čl. 16. st. 3. Zakona trebala imati povratno djelovanje. Matična radna tijela Hrvatskog sabora i Odbor za zakonodavstvo nisu podnijeli Hrvatskom saboru nikakvo izvješće o dijelovima Zakona koji će imati povratno djelovanje pa nije ni donesen zaključak s kojim bi se utvrdilo povratno djelovanje pojedinih odredbi Zakona, niti postojanje opravdanih razloga za takvu odredbu. Slijedom iznesenog, potrebno je utvrditi da je Hrvatski sabor donio Zakon bez ispunjenja uvjeta iz čl. 134. i čl. 154. Poslovnika Hrvatskog sabora i da je Hrvatski sabor pristupio odlučivanju i donio Zakon koji sadrži evidentno retroaktivnu primjenu.
4.2.4. Zbog toga, Zakon je donesen na način koji nije suglasan Poslovniku Hrvatskog sabora i kao takav je protivan Ustavu Republike Hrvatske, a o neustavnosti zakona koji nisu doneseni sukladno Poslovniku Hrvatskog sabora jasno se izjasnio i Ustavni sud Republike Hrvatske u Odluci posl. br. U-I-762/1996 od 31. ožujka 2001. godine (Narodne novine br. 48/98).
(…)
4.3. ODREDBA ČL. 7. ST. 2.1 ČL. 16. ST. 3. ZAKONA KAO POVREDA USTAVNOG PRAVA IZ ČL. 16. ST. 2. USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE – NAČELO RAZMJERNOSTI
4.3.1. Mjerodavna odredba čl. 16. st. 2. Ustava Republike Hrvatske glasi: ,Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.’ Predlagatelj ističe kako je Ustavni sud Republike Hrvatske u dosadašnjoj praksi konkretizirao navedenu ustavnu odredbu na način da je istaknuo: ‘No, ograničenja – osim što se moraju zasnivati na zakonu i slijediti Ustavom određene ciljeve – moraju biti razmjerna potrebama za ostvarenje tih ciljeva (načelo razmjernosti). To znači da ograničavajuća pravna pravila moraju biti prikladna za ostvarenje postavljenog legitimnog cilja, da ona ne smiju biti oštrija (stroža) nego što je to neophodno te da moraju biti uravnotežena u odnosu između Ustavom zajamčenog prava pojedinca i interesa pravnog poretka i drugih ljudi.’ (Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, posl. br. U-I– 131/1998 od 3. veljače 2000. godine, »Narodne novine« br. 20/00).
(…)
4.3.6. Nesporno je da odredba čl. 16. st. 3. Zakona predstavlja ograničavajuće pravno pravilo, budući da uvodi poreznu obvezu za sve isplate dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu bez obzira kada su ostvareni, osim onih ostvarenih do 31. prosinca 2000. godine bez obzira kada se isplaćuju. Zakonodavac koristeći mjere i instrumente porezne politike, spornom odredbom Zakona, ograničava prava ovlaštenika na dividendu i udio u dobiti na temelju udjela u kapitalu, ostvarene u razdoblju od 2005. godine pa do stupanja na snagu Zakona, sve radi osiguranja priljeva sredstava u državni proračun.
(…)
4.3.8. Zakonodavac je osporenom odredbom čl. 7. st. 2. Zakona također propisao: ,Dohodak od kapitala ne utvrđuje se po osnovi dividendi i udjela u dobiti, ako su dividende i ti udjeli iskorišteni za uvećanje temeljenog kapitala društva.’ Iz osporene odredbe proizlazi da bi se dividende i udjeli u dobiti na temelju udjela u kapitalu, a koji su upotrijebljeni za povećanje kapitalnih rezervi društva, smatrali oporezivim dohotkom što članove društva dovodi u nejednak položaj prema okolnosti u koju stavku kapitala ulažu. Predlagatelj ističe kako podzakonski akti o oporezivanju dobiti (čl. 9. st. 2. Pravilnika o porezu na dobit, Narodne novine br. 95/05, 133/07, 156/08, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12) ne radi razliku između ulaganja u temeljni kapital i kapitalne rezerve (tzv. neupisani kapital društva). Drugim riječima, takvo ulaganje ne smatra se oporezivim prihodom trgovačkog društva, poreznog obveznika poreza na dobit, a pod uvjetom da ono osigura status imovine trgovačkog društva.
4.3.9. Iako propisi o oporezivanju dobiti ne oporezuju ulaganje u kapitalne rezerve, kao niti ulaganje u temeljni kapital trgovačkog društva, propisi o oporezivanju dohotka će ovakvo ulaganje oporezivati na način da će se ulaganje u (ostale) rezerve kapitala, odnosno u neupisani kapital trgovačkog društva, smatrati oporezivom isplatom dobiti članu društva koja podliježe plaćanju dohotka od kapitala na način kako predviđa Zakon. Član društva u tom slučaju može u rezerve kapitala unijeti manji iznos dobiti nego što bi mogao unijeti u temeljni kapital. U računovodstvenom smislu u oba slučaja je riječ o imovini trgovačkog društva i dijelu njegova ukupnog kapitala koja se iskazuje kao pasiva bilance trgovačkog društva.
(…)
4.3.15. Iz svega navedenog treba zaključiti da sporna odredba Zakona ne udovoljava zahtjevima koji proizlaze iz citirane odredbe čl. 16. st. 2. Ustava Republike Hrvatske iz razloga što nije prikladna za ostvarenje legitimnog cilja. Iz svih dosada navedenih razloga ona je i oštrija nego što je to neophodno radi postizanja Zakonom proklamiranog legitimnog cilja i nije uravnotežena u odnosu između Ustavom zajamčenog prava pojedinca i interesa pravnog poretka i drugih ljudi.
4.3.16. Ocjena sukladnosti odredbe čl. 16. st. 3. Zakona s ustavnim načelom razmjernosti u kontekstu postignute ravnoteže između Ustavom zajamčenog prava pojedinca i interesa pravnog poretka i drugih ljudi također dovodi do zaključka kako osporena zakonska odredba grubo vrijeđa načelo razmjernosti. Legitimno je i zajamčeno pravo svake fizičke osobe da u trenutku donošenja poduzetničkih odluka zna kojim će poreznim mehanizmima javna vlast zahvatiti u njegov ostvareni dohodak. Interes pravnog poretka je štititi i ostvarivati takva legitimna prava i očekivanja. Zbog toga zakonodavac ne smije uvoditi novo porezno uređenje na one primitke (dohotke) koji su ostvareni i o upotrebi kojih se odlučivalo u vrijeme kada je na snazi bilo drugačije porezno uređenje. Puna implementacija takvog uređenja također ima diskriminatorne učinke i to prema onima koji su svoje poduzetničko ponašanje usuglasili s realnom gospodarskom situacijom i postojećim poreznopravnim okvirom.
(…)
4.3.19. Iz svega navedenog u ovom dijelu prijedloga proizlazi da je zakonodavac propisao ograničavajuća pravna pravila koja nisu prikladna za postizanje legitimnog cilja, koja su stroža nego što je to neophodno i koja nisu u ravnoteži sa legitimnim pravima drugih osoba.
4.4. ODREDBA ČL. 16. ST. 3. ZAKONA KAO POVREDA USTAVNOG PRAVA IZ ČL. 49. ST. 4. USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE – NEMOGUĆNOST UMANJENJA PRAVA KOJA SU STEČENA ULAGANJEM KAPITALA
4.4.1 Mjerodavna odredba čl. 49. st. 4. Ustava Republike Hrvatske glasi: ‘Prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom.’ Predlagatelj uvodno ističe da je pravo na isplatu dividende ili udjela u dobiti, temeljno imovinsko pravo dioničara, odnosno nositelja poslovnih udjela. Na temelju čl. 220. st. 8. ZTD-a, dioničari imaju pravo na isplatu dobiti koja proizlazi iz računa dobiti i gubitka i dio zadržane dobiti kada u skladu s propisima ne proizlazi iz tog računa. Na temelju čl. 406. st. 1. ZTD-a, članovi društva s ograničenom odgovornošću, imaju pravo tražiti da im se isplati godišnja dobit i zadržana dobit iz ranijih godina umanjena za gubitke iz ranijih godina, u mjeri u kojoj to nije isključeno zakonom, društvenim ugovorom ili odlukom članova o upotrebi dobiti.
4.4.2. Također, odredbom čl. 223. st. 4. ZTD-a propisano je da dioničari stječu tražbine za isplatu dividende onaj dan koji odredi glavna skupština nekog dioničkog društva odlukom o upotrebi dobiti. Dan koji odredi glavna skupština ne smije biti kasniji od 30. dana nakon dana donošenja odluke o upotrebi dobiti. Stjecanjem od strane dioničara tražbine za isplatu dividende, dividenda se odvaja od dionice i pripada osobi koja je u to vrijeme imala svojstvo dioničara. S obzirom na odvajanje, tražbina za isplatu dividende postaje samostalno pravo kojim se može slobodno disponirati.
4.4.3. No, dioničar takvu tražbinu za isplatu dividende stječe u vrijeme kada je donesena odluka o upotrebi dobiti uz mogućnost produljenja od 30 dana, odnosno u vrijeme kada je takva dobit ostvarena. Dakle, dioničar je stekao tražbinu na isplatu dividende u visini kako je određeno odlukom o upotrebi dobiti (drugim riječima, stekao je određeno imovinsko pravo) u poreznom okruženju koje ne poznaje oporezivanje dividende, odnosno udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu. Navedena tražbina, odnosno imovinsko pravo, stečeno je ulaganjem kapitala (uplatom iznosa za koji su dionice izdane, prenošenjem stvari ili prava, a sve da bi se ispunila osnovna obveza svakog dioničara iz čl. 212. ZTD-a, odnosno nositelja poslovnog udjela iz čl. 390. ZTD-a) koje se, pod uvjetom da se realizira nakon stupanja na snagu Zakona umanjuje na temelju čl. 16. st. 3. Zakona. Iz tog razloga, odredba čl. 16. st. 3. Zakona je neustavna zato što umanjuje prava koja su stečena ulaganjem kapitala.
4.4.4. U trenutku kada zakonodavac implementira porezno opterećenje na iznos koji će dioničar, odnosno nositelj poslovnog udjela primiti na ime dividende odnosno udjela u dobiti, a na temelju ispunjenja obveze trgovačkog društva koja je nastala prije uvođenja novog poreznog tereta, zakonodavac je povrijedio ustavnu odredbu iz čl. 49. st. 4. Ustava Republike Hrvatske i umanjio prava dioničara odnosno nositelja poslovnog udjela stečena ulaganjem kapitala.
4.5. ODREDBA ČL. 16. ST. 3. ZAKONA KAO POVREDA USTAVNOG PRAVA IZ ČL. 51. ST. 2. USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE – JEDNAKOST I PRAVEDNOST POREZNOG SUSTAVA
4.5.1. Mjerodavna odredba čl. 51. st. 2. Ustava Republike Hrvatske glasi: ‘porezni se sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti.’ Osporena odredba Zakona grubo vrijeđa navedena načela što se jasno očituje na sljedećem primjeru:
dioničko društvo A ima jednog dioničara jednako kao i dioničko društvo B. Oba dionička društva su u 2008. godini ostvarila dobit i donijela odluku o isplati dobiti u 2009. godini. Na temelju navedenih odluka, dobit dioničkih društava je trebala biti isplaćena u cijelosti. Dioničko društvo A je raspolagalo s dovoljnom količinom novčanih sredstava za isplatu dobiti te je odluku o isplati dobiti izvršilo prije stupanja na snagu Zakona. Navedeni primitak poduzetnika, jedinog dioničara trgovačkog društva A se nije smatrao dohotkom i nije bio porezno opterećen. Istovremeno, dioničko društvo B nije raspolagalo s dovoljnom količinom novčanih sredstava za izvršenje odluke o isplati dobiti za 2008. godinu prije stupanja na snagu Zakona te je navedena odluka izvršena nakon stupanja na snagu Zakona, a zbog čega će u potpunosti biti porezno tretirana. Navedeno poreznopravno rješenje ne udovoljava zahtjevima jednakosti i pravednosti koji proizlaze iz Ustava Republike Hrvatske.
4.5.2. Nejednakost poreznog sustava koja se na taj način uvodi vidljiva iz razloga što se radi o dohotku koji je ostvaren na temelju
– iste osnove (dobit dioničkog društva),
– u istom razdoblju (2008. godina),
– na istom pravnom temelju (odluka o isplati dobiti za isto razdoblje).
Neovisno o tome, dohodak jedinog dioničara u dioničkom društvu A ima drugačiji porezni tretman samo zato što je isplata dividende obavljena prije stupanja na snagu Zakona.
Time je narušeno, uz načelo jednakosti i pravednosti u oporezivanju, i načelo plaćanja poreza prema gospodarskoj snazi. Naime, gospodarska snaga jedinog dioničara dioničkog društva A povećala se ranije i njegov dohodak nije porezno opterećen, dok se gospodarska snaga jedinog dioničara dioničkog društva B povećala kasnije, zbog čega je bio obvezan platiti porez zbog stupanja na snagu Zakona.
4.5.3. Time je gospodarska snaga jedinog dioničara dioničkog društva B i u vremenskom smislu (prema tzv. načelu vremenske preferencije novca) i u smislu stvarnog iznosa kojim raspolaže zbog plaćanja poreza na temelju sporne odredbe Zakona, manja od gospodarske snage jedinog dioničara dioničkog društva A.
4.5.4. Uređenje poreznog sustava na način koji uvodi osporena odredba Zakona ne udovoljava zahtjevima jednakosti koji proizlaze iz citirane odredbe Ustava Republike Hrvatske. Naime, u bitnom dijelu sadržaja, osporena odredba Zakona ima penalna obilježja i de facto kažnjava one nove obveznike poreza na dohodak kojima dividenda ili udio u dobiti na temelju udjela u kapitalu nije isplaćena prije stupanja na snagu Zakona. Porezno-pravno relevantnu činjenicu predstavlja činjenica primitka dohotka, a na temelju ostvarene dobiti trgovačkog društva nakon stupanja na snagu Zakona. Takvo uređenje bi odgovaralo zahtjevima koji proizlaze iz načela jednakosti i pravednosti poreznog sustava. (…)«
3. U sadržajno istovjetnom prijedlogu predlagatelj SN Holding d.d. iz Zagreba, u odnosu na formalnu neustavnost ZID-a ZPD/12, u bitnome, ističe:
»Polazeći od toga da je ZOIDZOPD objavljen 23. veljače 2012. g., nesporno je da Ustavom propisani vacatio legis ističe 2. ožujka 2012. g., odnosno da je na taj dan Zakon najranije mogao stupiti na snagu. Odredba ZOIDZOPD o stupanju na snagu 01. ožujka 2012.g. suprotna je Ustavu!
Sam zakonodavac nije Zakonom (pa ni u tekstu Konačnog prijedloga) naveo i objasnio ‘osobito opravdane razloge’ zbog kojih bi ZOIDZOP mogao stupiti na snagu ranije, a slijedom čega je razvidno da je 1. ožujka 2012. g. kao dan koji je zakonodavac odredio kao dan stupanja na snagu suprotan članku 90. st. 3. Ustava.
(…)
Što se tiče pak primjene ustavne mogućnosti koja ‘zbog osobito opravdanih razloga’ dopušta odstupanje od sedmodnevnog vakacijskog razdoblja, ono je polazeći od ustavne norme i ustavnosudske prakse moguća samo uz obvezno poštovanje ustavnog zahtjeva pod kojim je iznimka moguća, odnosno moraju se navesti i obrazložiti osobito opravdani razlozi da zakon stupi u najkraćem razdoblju koje dopušta Ustav.
Slijedom navedenog, predlažemo da Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdi da je ZOIDZOPD u cijelosti nesuglasan članku 90. st. 3., a s njim u vezi i članku 5. st. 1. Ustava Republike Hrvatske. Podredno da utvrdi (ukoliko ocjenjuje samo pojedini članak, a ne Zakon u cjelini) da je članak 18. ZOIDZOPD u nesuglasnosti s člankom 90. st. 3. i člankom 5. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.
(…)
Iz sadržaja citirane odredbe članka 16. st. 3. sasvim je razvidno da ona ima povratno djelovanje. Ako se ona promatra kao pojedinačna odredba (a ne kao odredba koja se u supstancijalnom smislu proteže na cijeli Zakon), onda bi ona u formalno-pravnom smislu mogla imati povratno djelovanje, ali samo i isključivo uz postojanje i obrazloženje ‘posebno opravdanih razloga’ zbog kojih Ustav u članku 90. stavku 5. dopušta mogućnost povratnog djelovanja samo za pojedine odredbe.
Materijalno-pravno je pitanje ustavnopravne naravi je li uopće dopušteno povratno djelovanje poreznih zakona i bilo koje njegove odredbe koja na supstancijalni način uređuje prava i obveze poreznih obveznika na njihov teret.
(…)
Ni u kojoj verziji niti u bilo kojem dijelu Konačni prijedlog ZOIDZOPD ne sadrži navođenje i obrazloženje posebno opravdanih razloga za povratno djelovanje članka 16. st. 3. ZOIDZOPD. Po sličnosti i analogiji u odnosu na nepostojanje i obrazloženje ‘osobito opravdanih razloga’ u odnosu na čl. 18. ZOIDZOPD koji se odnosi na stupanje na snagu Zakona, tako i ovdje zbog nenavođenja postojanja i obrazloženja ‘posebno opravdanih razloga’ treba utvrditi nesuglasnost članka 16. st. 3. ZOIDZOPD s člankom 90. st. 5. i člankom 5. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, te predlažemo da Ustavni sud Republike Hrvatske nakon provedbe ustavno-pravnog postupka apstraktne kontrole navedenog Zakona, odnosno ovdje istaknute konkretne odredbe čl. 16. st. 3. ZOIDZOPD, utvrdi navedenu neustavnost.«
3.1. Obrazlažući materijalnu nesuglasnost osporenih članaka 7. stavka 2., 16. stavka 3. i 18. ZID-a ZPD/12 s Ustavom isti predlagatelj, u bitnome, iznosi:
»Naime, jezično i teleološko tumačenje čl. 7. i čl. 16. st. 3. ZOIDZOPD pokazuje sljedeće:
– u porezni sustav koji regulira porez na dohodak Zakon propisuje (uvodi) novu porezno-pravnu činjenicu koja dovodi do uspostave porezno-pravnog odnosa s novom osobom poreznog obveznika, na kojem se proširuje porezna presija i na prethodno vrijeme kada su stvarni odnosi nastajali, a porezna obveza za porezne obveznike nije bila propisana,
– sinergijski učinak čl. 7 i čl. 16. st. 3. dovodi do dvije kategorije poreznih obveznika od kojih se jedna skupina stavlja u nejednaki položaj, što je suprotno čl. 14. Ustava.
Naime, čl. 7. ZOIDZOPD je propisao presumpciju temeljem koje se dohotkom od kapitala smatraju i primici od dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu iznad 12.000,00 kn godišnje (nova pravno-porezna činjenica) a čl. 16. st. 3. propisuje da će se čl. 7 primjenjivati na sve primitke od dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu koji su ostvareni do 31. prosinca 2000. g., bez obzira kada se isplaćuju. Prvo pitanje koje se mora postaviti vezano je uz retroaktivnost zakona ‘samo’ do 31. prosinca 2000. g. Zašto? Sam taj datum podijelio je porezne obveznike na one prije i poslije 31. prosinca 2000. g., od čega je posljednje stavio u nejednak i nepovoljan (diskriminatorni) položaj što je suprotno čl. 14. Ustava.
Drugi problem koji proizlazi iz sinergijskog učinka ove dvije osporavajuće odredbe ZOIDZOPD, vezana je provedba Zakona koji će dovesti u više slučajeva u nejednak, nepravedan i nepovoljan položaj jedne skupine u odnosu na drugu skupinu poreznih obveznika i to bez njihovog ikakvog subjektivnog propusta. Ovakva situacija nastupa ili će nastupiti iz samo tzv. objektivnog učinka koje će proizvesti osporene odredbe, a koje će u krajnjoj liniji teško diskriminirati jednu skupinu u odnosu na drugu skupinu poreznih obveznika i to bez njihove krivnje.«
Zaključno, predlagatelji su predložili da Ustavni sud Republike Hrvatske prihvati njihove prijedloge i ukine u cijelosti osporeni ZID ZPD/12, odnosno podredno ukine članke 7. stavak 2., 16. stavak 3. i 18. ZID-a ZPD/12.
4. Na temelju članka 45. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02., u nastavku: Ustavni zakon), oba predlagatelja predložila su da Ustavni sud privremeno obustavi izvršenje pojedinačnih akata ili radnji koje se poduzimaju na osnovi ZID-a ZPD/12 do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o njihovim prijedlozima.
Članak 45. Ustavnog zakona glasi:
“Ustavni sud može, do donošenja konačne odluke, privremeno obustaviti izvršenje pojedinačnih akata ili radnji koje se poduzimaju na osnovi zakona ili drugog propisa, čija se suglasnost s Ustavom, odnosno zakonom ocjenjuje, ako bi njihovim izvršenjem mogle nastupiti teške i nepopravljive posljedice.”
5. Nakon provedene rasprave, Ustavni sud zaključio je da razlozi zbog kojih predlagatelji predlažu pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 7. stavka 2., 16. stavka 3. i 18. ZID-a ZPD/12, kao i Zakona u cjelini, otvaraju niz ozbiljnih pitanja koja zahtijevaju podrobno ispitivanje u svjetlu temeljnih ustavnih vrednota i zaštićenih ustavnih dobara. Pun ispitni postupak, međutim, zahtijeva pribavljanje i analizu stručnih očitovanja, a po potrebi i znanstvenih mišljenja i različitih statističkih podataka.
Sukladno tome, Ustavni sud u ovom se rješenju ograničava na utvrđenje da su osporene zakonske odredbe važne za cjelokupnu društvenu zajednicu pa ozbiljnost prigovora i činjenica da bi primjena osporenih članaka ZID-a ZPD/12, ukupno gledano, mogla utjecati na Državni proračun i na individualne pravne situacije adresata ZID-a ZPD/12, dostatan su razlog za pokretanje postupka za ocjenu njihove suglasnosti s Ustavom. Ovim se rješenjem, međutim, ne prejudicira konačna odluka Ustavnog suda.
Sukladno navedenom, na temelju članka 43. stavka 1. Ustavnog zakona riješeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.
6. Budući da je u nadležnosti Porezne uprave naplata poreza na temelju odredbi ZID-a ZPD/12 u odnosu na koje je Ustavni sud pokrenuo postupak, Ustavni sud je, do donošenja svoje odluke o podnesenim prijedlozima – vodeći se načelom pravne sigurnosti objektivnog pravnog poretka, a radi sprječavanja mogućih posljedica koje bi u praksi mogle nastati zbog primjene spornih odredaba ZID-a ZPD/12 – ocijenio potrebnim privremeno obustaviti izvršenje svih pojedinačnih akata i radnji vezanih uz naplatu poreza na dohodak svim obveznicima poreza na dohodak koji su taj dohodak ostvarili na temelju dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu, a koja dividenda, odnosno udio u dobiti na temelju udjela u kapitalu su ostvareni do stupanja na snagu osporenih članaka ZID-a ZPD/12.
Slijedom navedenog, na temelju članka 45. Ustavnog zakona riješeno je kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
7. Točka IV. izreke rješenja temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj:
U-I-4763/2012
U-I-1342/2013
Zagreb, 3. travnja 2013.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.

Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-4763/2012 i U-I-1342/2013 od 18. rujna 2013.

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jasna Omejec, predsjednica Suda, te suci Mato Arlović, Marko Babić, Snježana Bagić, Slavica Banić, Mario Jelušić, Davor Krapac, Ivan Matija, Antun Palarić, Aldo Radolović, Duška Šarin i Miroslav Šeparović, odlučujući u postupku za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01. i 76/10.), na sjednici održanoj 18. rujna 2013. donio je

ODLUKU

(“Narodne novine”, broj 120/13)

I. Ukida se članak 16. stavak 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine« broj 22/12.).
II. Danom objave ove odluke u »Narodnim novinama« prestaje važiti rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-4763/2012 i U-I-1342/2013 od 3. travnja 2013., objavljeno u »Narodnim novinama« broj 43/13.
III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

i

RJEŠENJE

I. Obustavlja se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 7. stavka 2. i članka 18. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine« broj 22/12.), pokrenut rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-4763/2012 i U-I-1342/2013 od 3. travnja 2013. (»Narodne novine« broj 43/13.).
II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Hrvatski sabor na sjednici održanoj 17. veljače 2012. donio je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak (u daljnjem tekstu: ZID ZPD/12), koji je objavljen u »Narodnim novinama« broj 22 od 23. veljače 2012., a stupio je na snagu 1. ožujka 2012., osim članaka 6. i 10. koji su stupili na snagu 1. siječnja 2013.
Nakon donošenja ZID-a ZPD/12, Hrvatski sabor je na sjednici održanoj 14. prosinca 2012. donio novi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak, koji je objavljen u »Narodnim novinama« broj 144 od 21. prosinca 2012., a koji je na temelju članka 19. stupio na snagu 1. siječnja 2013.
2. Prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 7., 16. stavka 3. i 18. ZID-a ZPD/12 podnijeli su:
– Hrvatska udruga poslodavaca iz Zagreba, koju zastupa odvjetnik Miroslav Plašćar iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri iz Zagreba (predmet broj: U-I-4763/2012), i
– SN Holding d.d. za usluge iz Zagreba (predmet broj: U-I-1342/2013).
3. Na temelju članka 25. Ustavnog zakona, od Ministarstva financija Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo financija) zatraženo je i dobiveno očitovanje o prijedlozima.
4. Rješenjem broj: U-I-4763/1992 i U-I-1342/2013 od 3. travnja 2013., objavljenim u »Narodnim novinama« broj 43/13., Ustavni sud prihvatio je prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 7. stavka 2., 16. stavka 3. i 18. ZID-a ZPD/12, koji glase:
»Članak 7.
U članku 30. stavak 11. mijenja se i glasi:
‘(11) Dohotkom od kapitala smatraju se i primici od dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu iz članka 10. točke 19. ovoga Zakona iznad 12.000,00 kuna godišnje. Umanjenje za neoporezivi dio primitka iz članka 10. točke 19. ovoga Zakona priznaje se u godišnjem obračunu poreza na dohodak na temelju podnesene godišnje porezne prijave.’
(…)«
»Članak 16.
(…)
(3) Članak 7. ovoga Zakona primjenjuje se na sve primitke od dividendi i udjela u dobiti, koji se isplaćuju od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, osim na dividende i udjele u dobiti na temelju udjela u kapitalu koji su ostvareni do 31. prosinca 2000. bez obzira kada se isplaćuju.«
»Članak 18.
Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. ožujka 2012., osim članka 6. i članka 10. ovoga Zakona koji stupaju na snagu 1. siječnja 2013.”
4.1. Istim rješenjem, na temelju članka 45. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), Ustavni sud privremeno je obustavio izvršenje svih pojedinačnih akata i radnji Porezne uprave Ministarstva financija Republike Hrvatske i drugih adresata vezanih uz naplatu poreza na dohodak svim obveznicima poreza na dohodak, koji su taj dohodak ostvarili na temelju dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu ostvarenom do stupanja na snagu ZID-a ZPD/12.
5. U ustavnosudskom postupku, koji je proveden nakon donošenja rješenja broj: U-I-4763/1992 i U-I-1342/2013 od 3. travnja 2013., Ustavni sud utvrdio je da su prijedlozi predlagatelja osnovani u odnosu na osporeni članak 16. stavak 3. ZID-a ZPD/12 (točka I. izreke odluke), što obrazlaže u točkama od 6. do 10. obrazloženja ove odluke i rješenja.
Istodobno je utvrdio da su prijedlozi predlagatelja neosnovani u odnosu na osporene članke 7. stavak 2. i 18. ZID-a ZPD/12 (točka I. izreke rješenja), što obrazlaže u točkama od 13. do 17. obrazloženja ove odluke i rješenja.
Sukladno tome, danom objave ove odluke i rješenja u »Narodnim novinama« prestaje važiti rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-4763/1992 i U-I-1342/2013 od 3. travnja 2013. (točka II. izreke odluke).

III. OCJENA USTAVNOG SUDA

1) Nesuglasnost s Ustavom članka 16. stavka 3. ZID-a ZPD/12
6. Budući da su prigovori predlagatelja u cjelini prikazani u rješenju Ustavnog suda broj: U-I-4763/2012, U-I-1342/2013 od 3. travnja 2013., u ovoj se odluci ponavljaju samo prigovori predlagatelja za članak 16. stavak 3. ZID-a ZPD/12 koje je Ustavni sud u provedenom postupku prihvatio kao osnovane i na njima zasnovao odluku. Riječ je o sljedećim prigovorima:
»4.1.3. No, odredbom čl. 16. st. 3. Zakona, kojom je propisano da će se članak 7. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11) primijeniti na sve primitke od dividendi i udjela u dobiti koji se isplaćuju od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, osim na dividende i udjele u dobiti na temelju udjela u kapitalu koji su ostvareni do 31. prosinca 2000. godine bez obzira kad se isplaćuju, … uvode (se) dvije kategorije poreznih obveznika od kojih se jedna skupina stavlja u nejednaki i nepovoljniji položaj.
(…)
4.2.1. … Zakonodavac je intervenirao u interne pravne odnose između trgovačkog društva i obveznika poreza na dohodak na temelju dividende i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu, koji su nastali prije stupanja na snagu Zakona …
(…)
4.5.1. Osporena odredba Zakona grubo vrijeđa navedena načela što se jasno očituje na sljedećem primjeru: dioničko društvo A ima jednog dioničara jednako kao i dioničko društvo B. Oba dionička društva su u 2008. godini ostvarila dobit i donijela odluku o isplati dobiti u 2009. godini. Na temelju navedenih odluka, dobit dioničkih društava je trebala biti isplaćena u cijelosti. Dioničko društvo A je raspolagalo s dovoljnom količinom novčanih sredstava za isplatu dobiti te je odluku o isplati dobiti izvršilo prije stupanja na snagu Zakona. Navedeni primitak poduzetnika, jedinog dioničara trgovačkog društva A se nije smatrao dohotkom i nije bio porezno opterećen. Istovremeno, dioničko društvo B nije raspolagalo s dovoljnom količinom novčanih sredstava za izvršenje odluke o isplati dobiti za 2008. godinu prije stupanja na snagu Zakona te je navedena odluka izvršena nakon stupanja na snagu Zakona, a zbog čega će u potpunosti biti porezno tretirana. Navedeno poreznopravno rješenje ne udovoljava zahtjevima jednakosti i pravednosti koji proizlaze iz Ustava Republike Hrvatske.
4.5.2. Nejednakost poreznog sustava koja se na taj način uvodi vidljiva iz razloga što se radi o dohotku koji je ostvaren na temelju
– iste osnove (dobit dioničkog društva),
– u istom razdoblju (2008. godina),
– na istom pravnom temelju (odluka o isplati dobiti za isto razdoblje).
Neovisno o tome, dohodak jedinog dioničara u dioničkom društvu A ima drugačiji porezni tretman samo zato što je isplata dividende obavljena prije stupanja na snagu Zakona.
(…)
4.5.4. Uređenje poreznog sustava na način koji uvodi osporena odredba Zakona ne udovoljava zahtjevima jednakosti koji proizlaze iz citirane odredbe Ustava Republike Hrvatske. Naime, u bitnom dijelu sadržaja, osporena odredba Zakona ima penalna obilježja i de facto kažnjava one nove obveznike poreza na dohodak kojima dividenda ili udio u dobiti na temelju udjela u kapitalu nije isplaćena prije stupanja na snagu Zakona. …«
7. Ustavni sud prvo podsjeća da je u poreznom sustavu Republike Hrvatske, kad je riječ o oporezivanju dohotka, u razdoblju od 1. siječnja 2001. do 31. prosinca 2004. na snazi bilo zakonsko uređenje po kojemu se na primitke po osnovi dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu plaćao porez na dohodak od kapitala po stopi od 15%, odnosno 12%.
Donošenjem i stupanjem na snagu ZPD/04 (1. siječnja 2005.), dividende i udjeli u dobiti na temelju udjela u kapitalu izuzeti su od poreznog opterećenja dohotka. Iznimka je bila predviđena člankom 68. stavkom 2. ZPD/04, kojim je bilo propisano da će se dividende i udjeli u dobiti na temelju udjela u kapitalu oporezivati pod uvjetom da su isplaćeni nakon 1. siječnja 2005., a koji su ostvareni u razdoblju od 1. siječnja 2001. pa do 31. prosinca 2004.
ZID ZPD/12 je osporenim člankom 16. stavkom 3. prihvatio suprotno uređenje kojim se oporezuju primici po osnovi dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu, neovisno o tome kad su oni ostvareni u razdoblju od 2005. do 2011.
8. Ustavni sud utvrđuje da je razlikom učinjenom člankom 16. stavkom 3. ZID-a ZPD/12 između dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu, koji su ostvareni do 31. prosinca 2000. i koji se ne oporezuje neovisno o datumu isplate, s jedne strane, te dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu ostvarenih nakon 31. prosinca 2000., a koji se isplaćuju od dana stupanja na snagu ZID-a ZPD/12 (1. ožujka 2012.) i oporezuju na način propisan ZPD/04, s druge strane, propisan nejednak tretman među istom skupinom poreznih obveznika u jednakoj pravnoj situaciji.
Naime, člankom 16. stavkom 3. ZID-a ZPD/12 u nejednak položaj pred zakonom stavljeni su oni obveznici poreza na dohodak kojima dividenda ili udio u dobiti na temelju udjela u kapitalu nisu isplaćeni prije stupanja na snagu ZID-a ZPD/12 (1. ožujka 2012.) u odnosu prema onima kojima su isplaćeni, iako su istovremeno ostvareni po istoj pravnoj osnovi.
Takvim se zakonskim uređenjem narušava jednakost pravnog položaja unutar iste skupine poreznih obveznika, a da za takvo uređenje nema ustavnopravno prihvatljivog, objektivnog i razumnog opravdanja.
9. Osim toga, člankom 16. stavkom 3. ZID-a ZPD/12 povratno se oporezuju porezni obveznici za vrijeme kad su bili zakonski oslobođeni plaćanja poreza na dividende i udjele u dobiti na temelju udjela u kapitalu (razdoblje od 1. siječnja 2005. do 1. ožujka 2012., to jest stupanja na snagu ZID-a ZPD/12) što je nesuglasno s vladavinom prava te s načelima pravne sigurnosti i pravne izvjesnosti objektivnog pravnog poretka.
Ustavni sud u tom smislu naglašava da je pravo svakog pravnog subjekta da u trenutku donošenja poslovnih odluka zna kojim će se poreznim zahvatima javna vlast umiješati u njegov ostvareni dohodak, odnosno koja je i kakva mu je zakonom utvrđena porezna obveza.
10. Zaključno, člankom 16. stavkom 3. ZID-a ZPD/12 narušava se vladavina prava te načela pravne sigurnosti i pravne izvjesnosti objektivnog pravnog poretka (nesuglasnost s člankom 3. Ustava) te se na ustavnopravno neprihvatljiv način uvodi nejednak tretman unutar iste skupine poreznih obveznika (nesuglasnost s člankom 14. Ustava).
11. Točka I. izreke odluke temelji se na članku 55. stavku 1. u vezi s člankom 53. stavkom 1. Ustavnog zakona.
2) Neosnovanost prigovora o nesuglasnosti članka 7. stavka 2. i članka 18. ZID-a ZPD/12 s Ustavom
12. Prigovori predlagatelja u odnosu na članak 7. stavak 2. i članak 18. ZID-a ZPD/12 prikazani su u rješenju Ustavnog suda broj: U-I-4763/2012 i U-I-1342/2013 od 3. travnja 2013.
13. Kad je riječ o članku 7. stavku 2. ZID-a ZPD/12, Ustavni sud prvo podsjeća da nije prihvatio prijedloge predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom cijelog tog članka, već samo njegova stavka 2., kojim se mijenja stavak 11. ZPD/04, a koji glasi:
»Članak 7.
U članku 30. stavak 11. mijenja se i glasi:
‘(11) Dohotkom od kapitala smatraju se i primici od dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu iz članka 10. točke 19. ovoga Zakona iznad 12.000,00 kuna godišnje. Umanjenje za neoporezivi dio primitka iz članka 10. točke 19. ovoga Zakona priznaje se u godišnjem obračunu poreza na dohodak na temelju podnesene godišnje porezne prijave.’
(…)«
Međutim, suglasnost s Ustavom citirane zakonske odredbe predlagatelji su osporili samo u svjetlu »sinergijskog učinka čl. 7 i čl. 16. st. 3.« ZID-a ZPD/12 (citirano iz prijedloga SN Holding d.d. iz Zagreba). Ukidanjem članka 16. stavka 3. ZID-a ZPD/12 taj je »sinergijski učinak« otklonjen, a time je otklonjen i navedeni prigovor predlagatelja.
14. Ustavni sud podsjeća da je Hrvatska udruga poslodavaca u svom prijedlogu osporila suglasnost s Ustavom i članka 7. stavka 2. ZID-a ZPD/12, kojim se u članku 30. ZPD/04 iza stavka 11. dodao novi stavak 13. (“Dohodak od kapitala ne utvrđuje se po osnovi dividendi i udjela u dobiti, ako su dividende i ti udjeli iskorišteni za uvećanje temeljnog kapitala društva.”). Predlagatelj je toj odredbi prigovorio sljedeće:
»4.3.8. Zakonodavac je osporenom odredbom čl. 7. st. 2. Zakona također propisao:,Dohodak od kapitala ne utvrđuje se po osnovi dividendi i udjela u dobiti, ako su dividende i ti udjeli iskorišteni za uvećanje temeljenog kapitala društva.’ Iz osporene odredbe proizlazi da bi se dividende i udjeli u dobiti na temelju udjela u kapitalu, a koji su upotrijebljeni za povećanje kapitalnih rezervi društva, smatrali oporezivim dohotkom što članove društva dovodi u nejednak položaj prema okolnosti u koju stavku kapitala ulažu. Predlagatelj ističe kako podzakonski akti o oporezivanju dobiti (čl. 9. st. 2. Pravilnika o porezu na dobit, Narodne novine br. 95/05, 133/07, 156/08, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12) ne radi razliku između ulaganja u temeljni kapital i kapitalne rezerve (tzv. neupisani kapital društva). Drugim riječima, takvo ulaganje ne smatra se oporezivim prihodom trgovačkog društva, poreznog obveznika poreza na dobit, a pod uvjetom da ono osigura status imovine trgovačkog društva.
4.3.9. Iako propisi o oporezivanju dobiti ne oporezuju ulaganje u kapitalne rezerve, kao niti ulaganje u temeljni kapital trgovačkog društva, propisi o oporezivanju dohotka će ovakvo ulaganje oporezivati na način da će se ulaganje u (ostale) rezerve kapitala, odnosno u neupisani kapital trgovačkog društva, smatrati oporezivom isplatom dobiti članu društva koja podliježe plaćanju dohotka od kapitala na način kako predviđa Zakon. Član društva u tom slučaju može u rezerve kapitala unijeti manji iznos dobiti nego što bi mogao unijeti u temeljni kapital. U računovodstvenom smislu u oba slučaja je riječ o imovini trgovačkog društva i dijelu njegova ukupnog kapitala koja se iskazuje kao pasiva bilance trgovačkog društva. (…)
4.3.15. Iz svega navedenog treba zaključiti da sporna odredba Zakona ne udovoljava zahtjevima koji proizlaze iz citirane odredbe čl. 16. st. 2. Ustava Republike Hrvatske iz razloga što nije prikladna za ostvarenje legitimnog cilja. Iz svih dosada navedenih razloga ona je i oštrija nego što je to neophodno radi postizanja Zakonom proklamiranog legitimnog cilja i nije uravnotežena u odnosu između Ustavom zajamčenog prava pojedinca i interesa pravnog poretka i drugih ljudi.«
15. Kad je riječ o članku 18. ZID-a ZPD/12, Ustavni sud podsjeća da su prigovori predlagatelja bili usmjereni na njegovu formalnu nesuglasnost s Ustavom jer od objave do dana stupanja na snagu ZID-a ZPD/12 nije proteklo osam dana pa je »zakonodavac neustavno odredio datum njegova stupanja na snagu i postupio suprotno izričitoj odredbi iz čl. 90. st. 3. Ustava Republike Hrvatske. Time je zakonodavac povrijedio ustavnu normu iz čl. 5. st. 1. Ustava Republike Hrvatske koja je sadržana u Temeljnim odredbama, a propisuje obvezu suglasnosti zakona s Ustavom«.
16. Ustavni sud navodi očitovanje Ministarstva financija od 18. siječnja 2013., klasa: 011-01/12-01/521, ur.broj: 513-07-21-01/13-2, na prigovore predlagatelja navedene pod točkama 13., 14. i 15 . ove odluke i rješenja:
»Zakon je donesen po hitnom postupku, a u obrazloženju Zakona navodi se da se sukladno članku 159. Poslovnika Hrvatskog sabora (‘Narodne novine’, br. 6/02-pročišćeni tekst, 41/02, 91/03. 58/04, 39/08, 86/08, 81/12 i 113/12), predlaže donošenje toga zakona po hitnom postupku, radi ublažavanja poremećaja u gospodarstvu odnosno preraspodjele poreznog tereta na način da se zaštiti porezne obveznike sa najnižim primicima i očuva njihov životni standard. Naime prema članku 159. Poslovnika Hrvatskog sabora iznimno, zakon se može donijeti po hitnom postupku, samo kada to zahtijevaju interesi obrane i drugi osobito opravdani državni razlozi, odnosno kada je to nužno radi sprječavanja ili otklanjanja većih poremećaja u gospodarstvu.
(…)
Iz same činjenice da je zakon donesen po hitnom postupku razumljivo je i opravdano propisivanje roka stupanja na snagu Zakona kraćeg od formalnog roka od osam dana od dana objave, što je i omogućeno Ustavom. Osim već navedenih razloga donošenja zakona po hitnoj proceduri radi ublažavanja poremećaja u gospodarstvu kao šireg pojma, važno je istaknuti da je bilo od izuzetne važnosti što prije započeti sa mjerama koje će spriječiti daljnje povećanje broja građana ispod linije siromaštva uzrokovanih konstantnim padom gospodarske aktivnosti unazad nekoliko godina, povećanjem cijene energenata, inflacijom koja je smanjila realni dohodak budući da primjerice rast plaća i mirovina nije pratio rast cijena potrošačkih dobara što opet posljedično vodi ka sve manjoj potrošnji i potražnji za dobrima, čime se smanjuje industrijska proizvodnja i potražnja za radnom snagom te stvaraju tehnološki viškovi koji povećavaju broj nezaposlenog radno sposobnog stanovništva, koje s druge strane postaje sve veći teret državnog proračuna. Osim toga, određene kategorije dohotka bile su oslobođene oporezivanja (mirovine iz inozemstva i dividende i udjeli u dobiti) što je bilo u skladu sa gospodarskom i ekonomskom politikom u razdoblju kad je Zakon o porezu na dohodak stupio na snagu (1. siječnja 2005). Međutim s promjenom uvjeta na tržištu i konstantnom ekonomskom i gospodarskom krizom i recesijom od 2009., bilo je neophodno uvesti nove mjere i sukladno tome izmijeniti i prioritete gospodarske i ekonomske politike kako bi se gospodarstvo opet vratilo u ravnotežu, te su kao posebna mjera korištene i izmjene u poreznoj politici na način da se između ostalog proširi baza oporezivanja dohotka i na određene primitke koji su do tada bili neoporezivi, a s ciljem kako bi oni koji ostvaruju primitke ravnopravno odnosno sukladno gospodarskoj snazi sudjelovali u javnim prihodima te da se građani sa najnižim primicima porezno rasterete, a da se taj manjak poreznih prihoda uzrokovan povećanjem osobnog dohotka nadoknadi uvođenjem nove kategorije oporezivog dohotka kako bi i ti građani solidarno podnijeli teret gospodarske krize.
(…)
Kao što je već prethodno navedeno … pravednost se dodatno očituje i u činjenici da se ne oporezuju primici do 12.000,00 kuna godišnje te na taj način porezni obveznici koji ostvaruju veće primitke plaćaju i veći iznos poreza, a sve prema svojoj gospodarskoj snazi.«
17. Kad je riječ o člancima 7. stavku 2. i 18. ZID-a ZPD/12, Ustavni sud prihvaća razloge koje je u svom očitovanju iznijelo Ministarstvo financija. Istodobno ne nalazi dodatne ustavnopravno relevantne razloge koji bi zahtijevali ukidanje članka 7. stavka 2. i članka 18. ZID-a ZPD/12. Stoga je obustavio postupak ocjene tih članaka ZID-a ZPD/12 s Ustavom (točka I. izreke rješenja).
18. Točka I. izreke rješenja temelji se na članku 61. Ustavnog zakona.
19. Točka III. izreke odluke i točka II. izreke rješenja temelje se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-I-4763/2012
U-I-1342/2013
Zagreb, 18. rujna 2013.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jasna Omejec, predsjednica Suda, te suci Mato Arlović, Marko Babić, Snježana Bagić, Slavica Banić, Mario Jelušić, Davor Krapac, Ivan Matija, Antun Palarić, Aldo Radolović, Duška Šarin i Miroslav Šeparović, rješavajući o prijedlozima za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01. i 76/10.), na sjednici održanoj 19. prosinca 2013. donio je

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatke broj: U-I-3238/203 i dr. od 19. prosinca 2013.

(„Narodne novine“, broj 12/14)

I. Odbacuju se prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 7. stavka 2. i 16. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine« broj 22/12.).
II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavni sud prihvatio je prijedloge predlagatelja Hrvatske udruge poslodavaca iz Zagreba i SN Holdinga d. d. za usluge iz Zagreba te je svojim rješenjem broj: U-I-4763/2012 i U-I-1342/2013 od 3. travnja 2013. (»Narodne novine« broj 43 od 12. travnja 2013.) pokrenuo postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 7. stavka 2., 16. stavka 3. i 18. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine« broj 22/12., u daljnjem tekstu: ZID ZPD/12). Rješenje Ustavnog suda broj: U-I-4763/2012 i U-I-1342/2013 u ovom će se rješenju skraćeno nazivati: rješenje od 3. travnja 2013.
Nakon što je rješenjem od 3. travnja 2013. prihvatio navedena dva prijedloga te pokrenuo i proveo postupak, Ustavni sud donio je 18. rujna 2013. odluku i rješenje broj: U-I-4763/2012 i U-I-1342/2013 (»Narodne novine« broj 120 od 27. rujna 2013.) o ukidanju članka 16. stavka 2. ZID-a ZPD/12 te o obustavi postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 7. stavka 2. i 18. ZID-a ZPD/12. Rješenje i odluka Ustavnog suda broj: U-I-4763/2012 i U-I-1342/2013 u ovom će se rješenju skraćeno nazivati: odluka od 18. rujna 2013.
Sukladno članku 55. stavku 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), nakon objave odluke Ustavnog suda od 18. rujna 2013. u »Narodnim novinama« prestao je važiti članak 16. stavak 3. ZID-a ZPD/12.
2. Nakon što je prihvatio prijedloge Hrvatske udruge poslodavaca iz Zagreba i SN Holdinga d. d. za usluge iz Zagreba te svojim rješenjem od 3. travnja 2013., koje je objavio u »Narodnim novinama«, pokrenuo postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 7. stavka 2., 16. stavka 3. i 18. ZID-a ZPD/12, Ustavni sud zaprimio je određeni broj prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom istih članaka ZID-a ZPD/12 (to jest članka 7. stavka 2. i članka 16. stavka 3. ZID-a ZPD/12), pri čemu je sve te (»nove«) predlagatelje zastupalo jedno odvjetničko društvo. Tako su prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 7. stavka 2. i članka 16. stavka 3. ZID-a ZPD/12 podnijeli:
– 5. lipnja 2013. – Miroslav Levaković iz Tenje, Nataša Surla-Lusch iz Osijeka, Nevenka Čalić iz Pule, Višnja Tunjić iz Slavonskog Broda, Martin Kralj iz Varaždina, Ognjen Bajić iz Zagreba, Renato Železnjak iz Čakovca, Vedran Brničević iz Zagreba, Goran Glišić iz Zagreba, Julijana Vrbanek iz Zagreba, Svetlana Vukoje Rmuš iz Zagreba, Ratko Žurić iz Zagreba, Bojan Fras iz Zagreba, Tomislav Tus iz Zagreba, Duško Žurić iz Zagreba, Miroslav Plašćar iz Zagreba, Uroš Pavasović iz Zagreba, Danijela Simeunović iz Zagreba, Edin Karakaš iz Zagreba, Dinka Kovačević iz Zagreba i Snježana Došen iz Zagreba, svi zastupani po punomoćniku Ani Vrsaljko, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri d. o. o. iz Zagreba (predmet broj: U-I-3238/2013);
– 12. lipnja 2013. – Martina Prpić iz Zagreba i Pavo Novokmet iz Zagreba, koje zastupa Miroslav Plašćar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d. o. o. Zagreb (predmet broj: U-I-3367/2013);
– 14. lipnja 2013. – Slaven Žužul iz Splita, kojeg zastupa Miroslav Plašćar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d. o. o. Zagreb (predmet broj: U-I-3404/2013);
– 22. srpnja 2013. – Mladen Perkov iz Zagreba, Damir Poljak iz Zagreba, Damir Jurasović iz Zagreba, Zoran Zović iz Splita, Ivan Višić iz Zagreba i Stipe Smoljo iz Kaštel Kambelovca, koje zastupa Miroslav Plašćar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d. o. o. Zagreb (predmet broj: U-I-4045/2013);
– te 26. kolovoza 2013. – Marko Gamberger iz Zagreba, kojeg zastupa Miroslav Plašćar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d. o. o. Zagreb (predmet broj: U-I-4506/2013).
3. Prijedlozi predlagatelja navedenih u točki 2. obrazloženja ovog rješenja sadržajno su istovjetni, pri čemu su u cijelosti usporedivi s prijedlozima Hrvatske udruge poslodavaca iz Zagreba i SN Holdinga d. d. za usluge iz Zagreba, koje je Ustavni sud prihvatio rješenjem od 3. travnja 2013. i o njima odlučio 18. rujna 2013.
4. Nakon što je Ustavni sud donio odluku od 18. rujna 2013. na temelju prijedloga Hrvatske udruge poslodavaca iz Zagreba i SN Holdinga d. d. za usluge iz Zagreba, svi predlagatelji navedeni u točki 2. obrazloženja ovog rješenja zatražili su (u sadržajno istovjetnim podnescima) 27. rujna 2013. od Ustavnog suda »da na temelju odredbe članka 34. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske u postupku broj U-I-4763/2012 i U-I-1342/2013 donese dopunsku odluku kojom će utvrditi da su predlagatelji ocjene suglasnosti odredbe čl. 16. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine« br. 22/12) s Ustavom Republike Hrvatske bili i predlagatelji« (navedeni u točki 2. obrazloženja ove odluke – op. Ustavnog suda) »po čijem prijedlogu je ukinuta odredba čl. 16. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak …«
Razlog zbog kojeg su to zatražili od Ustavnog suda predlagatelji su obrazložili ovako:
»4. U suprotnom, Predlagatelji će ostati uskraćeni za pravo koje im pripada na temelju odredbe čl. 58. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske«.
Ne postoje pretpostavke za pokretanje ustavnosudskog postupka koji je prethodno već pokrenut rješenjem donesenim na temelju članka 43. stavka 1. u vezi s člankom 44. stavkom 2. Ustavnog zakona.
5. Članak 43. stavak 1. i članak 44. stavak 2. Ustavnog zakona glase:
»Članak 43.
(1) O prijedlogu kojim se traži da Ustavni sud pokrene postupak za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom … Ustavni sud na sjednici odlučuje rješenjem hoće li prihvatiti prijedlog i pokrenuti postupak.
(…)«.
»Članak 44.
(…)
(2) Postupak za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom … u povodu prijedloga smatra se pokrenutim na dan donošenja rješenja o pokretanju postupka.«
5.1. Članak 58. stavak 2. Ustavnog zakona propisuje:
»Članak 58.
(…)
(2) Svaka fizička i pravna osoba koja je Ustavnom sudu podnijela prijedlog za ocjenu suglasnosti pojedine odredbe zakona s Ustavom … a Ustavni sud njezin prijedlog prihvati i ukine odredbu zakona … ima pravo podnijeti zahtjev nadležnom tijelu za izmjenu pravomoćnoga pojedinačnog akta kojim joj je povrijeđeno pravo, a koji je donesen na temelju ukinute zakonske odredbe …. odgovarajućom primjenom odredaba o ponavljanju postupka.
(…).«
6. U konkretnom slučaju, Ustavni sud je na sjednici 3. travnja 2013. razmatrao do tada zaprimljena dva prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 7. stavka 2., 16. stavka 3. i 18. ZID-a ZPD/12, koje su podnijeli Hrvatska udruga poslodavaca iz Zagreba i SN Holding d. d. za usluge iz Zagreba. Ustavni sud njihove je prijedloge prihvatio te je rješenjem od 3. travnja 2013. pokrenuo postupak, a o prijedlozima je odlučio 18. rujna 2013. tako da je ukinuo članak 16. stavak 3. ZID-a ZPD/12.
Stoga je na Hrvatsku udrugu poslodavaca iz Zagreba i SN Holding d. d. za usluge iz Zagreba primjenjiv članak 58. stavak 2. Ustavnog zakona (jer je njihov prijedlog prihvaćen i ukinut članak 16. stavak 2. ZID-a ZPD/12) pod uvjetom da su u konkretnoj pravnoj stvari ispunjene i ostale pretpostavke propisane tim člankom.
7. S druge strane, predlagatelji navedeni u točki 2. ovog rješenja svoje su prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom istih odredaba ZID-a ZPD/12 podnijeli tek nakon što je Ustavni sud prihvatio prijedloge Hrvatske udruge poslodavaca iz Zagreba i SN Holding d. d. za usluge iz Zagreba i pokrenuo postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 7. stavka 2., 16. stavka 3. i 18. ZID-a ZPD/12 te rješenje o tome objavio u »Narodnim novinama«.
Ustavni sud utvrđuje da u takvoj situaciji ne postoje pretpostavke za još jedno pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 7. stavka 2. i 16. stavka 3. ZID-a ZPD/12 po prijedlozima predlagatelja navedenima u točki 2. ovog rješenja jer je taj isti postupak prethodno već bio pokrenut po (istovjetnim) prijedlozima Hrvatske udruge poslodavaca iz Zagreba i SN Holding d. d. za usluge iz Zagreba.
Drugim riječima, konačna odluka Ustavnog suda mora se odnositi samo na prijedloge koje je taj sud prethodno prihvatio i na kojima je utemeljio svoje rješenje o pokretanju ustavnosudskog postupka u smislu članaka 43. stavka 1. i 44. stavka 2. Ustavnog zakona.
7.1. Podnesci koje su 27. rujna 2013. svi predlagatelji navedeni u točki 2. ovog rješenja dostavili Ustavnom sudu, a kojima predlažu da Ustavni sud nakon donošenja odluke od 18. rujna 2013. donese istovjetnu »dopunsku odluku« koja bi se odnosila i na njih, sve radi mogućnosti da i oni ostvare pravo iz članka 58. stavka 2. Ustavnog zakona, moraju se odbaciti.
Naime, »pravo podnijeti zahtjev nadležnom tijelu za izmjenu pravomoćnoga pojedinačnog akta kojim … je povrijeđeno pravo, a koji je donesen na temelju ukinute zakonske odredbe« imaju samo oni predlagatelji čiji prijedlog Ustavni sud »prihvati i ukine odredbu zakona ili drugog propisa« (članak 58. stavak 2. Ustavnog zakona).
8. Iz navedenih razloga ne postoje pretpostavke za odlučivanje o biti stvari ni u povodu prijedloga predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 7. stavka 2. i 16. stavka 3. ZID-a ZPD/12 ni u povodu prijedloga za donošenje »dopunske odluke« Ustavnog suda.
9. Slijedom navedenog, na temelju članka 32. Ustavnog zakona riješeno je kao u izreci.
10. Odluka o objavi temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-I-3238/2013
U-I-3367/2013
U-I-3404/2013
U-I-4045/2013
U-I-4506/2013

Zagreb, 19. prosinca 2013.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jasna Omejec, predsjednica Suda, te suci Mato Arlović, Snježana Bagić, Slavica Banić, Mario Jelušić, Davor Krapac, Ivan Matija, Antun Palarić, Duška Šarin i Miroslav Šeparović, odlučujući o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.), na sjednici održanoj 18. lipnja 2014. donio je

ODLUKU

(„Narodne novine“, broj 83/14)

I. Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom te se ukidaju članci 6. i 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine« broj 125/13.).
II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Hrvatski sabor, na sjednici održanoj 3. prosinca 2004., donio je Zakon o porezu na dohodak, koji je objavljen u »Narodnim novinama« broj 177 od 15. prosinca 2004., a stupio je na snagu 1. siječnja 2005. (u daljnjem tekstu: ZPD/04).
ZPD/04 je nakon toga noveliran sedam puta, i to:
– Zakonom o izmjeni Zakona o porezu na dohodak, koji je objavljen u »Narodnim novinama« broj 73 od 26. lipnja 2008.,
– Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak, koji je objavljen u »Narodnim novinama« broj 80 od 28. lipnja 2010.,
– Zakonom o izmjenama i dopuni Zakona o porezu na dohodak, koji je objavljen u »Narodnim novinama« broj 114 od 7. listopada 2011.,
– Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak, koji je objavljen u »Narodnim novinama« broj 22 od 23. veljače 2012.
– Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak, koji je objavljen u »Narodnim novinama« broj 144 od 21. prosinca 2012.
– Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak, koji je objavljen u »Narodnim novinama« broj 125 od 11. listopada 2013. (u daljnjem tekstu: ZID ZPD/13-I), i
– Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak, koji je objavljen u »Narodnim novinama« broj 148 od 11. prosinca 2013. (u daljnjem tekstu: ZID ZPD/13-II).
1.1. Rješenjem broj: U-I-4763/2012 i U-I-1342/2013 od 3. travnja 2013. (»Narodne novine« broj 43 od 12. travnja 2013.) Ustavni sud pokrenuo je postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 7. stavka 2., 16. stavka 3. i 18. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine« broj 22/12.).
Odlukom i rješenjem broj: U-I-4763/2012 i U-I-1342/2013 od 18. rujna 2013. (»Narodne novine« broj 120 od 27. rujna 2013.) Ustavni sud ukinuo je članak 16. stavak 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine« broj 22/12.).
1.2. Kad se u ovoj odluci referira na Zakon o porezu na dohodak koji je na snazi na dan njezina donošenja (»Narodne novine« broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12. i 144/12., 120/13., 125/13. i 148/13.), Ustavni sud koristi se kraticom: ZPD.
2. SN Holding d. d. za usluge iz Zagreba (u daljnjem tekstu: SN Holding d. d.), Hrvoje Vidan iz Zagreba i Hrvatska udruga poslodavaca iz Zagreba podnijeli su Ustavnom sudu svoje prijedloge za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 6. i 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak, koji je objavljen u »Narodnim novinama« broj 125 od 11. listopada 2013., a stupio je na snagu 19. listopada 2013. godine (ZID ZPD/13-I).
Predlagatelj SN Holding d. d. smatra da su članci 6. i 8. ZID-a ZPD/13-I nesuglasni s člancima 3., 5. stavkom 1., 14. stavkom 2., 49. stavkom 4., 51. stavkom 2. i 90. stavcima 4. i 5. Ustava.
Predlagatelj Hrvoje Vidan smatra da je članak 8. ZID-a ZPD/13-I nesuglasan s člancima 14. stavkom 2., 49. stavcima 2. i 4., 51. stavkom 2. i 89. stavkom 4. Ustava.
Hrvatska udruga poslodavaca iz Zagreba, koju zastupa Miroslav Plašćar, odvjetnik iz Zagreba, smatra da su članci 6. i 8. ZID-a ZPD/13-I nesuglasni s člancima 14. i 90. stavkom 4. Ustava.
Na temelju članka 45. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02., u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), predlagatelji SN Holding d. d. i Hrvatska udruga poslodavaca predložili su da Ustavni sud privremeno obustavi izvršenje pojedinačnih akata ili radnji koje se poduzimaju na osnovi ZID-a ZPD/13-I do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o njihovim prijedlozima.
3. Na temelju članka 25. Ustavnog zakona, Ustavni sud je od Ministarstva financija Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo financija) zatražio i zaprimio očitovanje o prijedlozima.

II. OSPORENI ČLANCI 6. i 8. ZID-a ZPD/13-I

4. Osporeni članak 6. ZID-a ZPD/13-I glasi:
»Članak 6.
U članku 51. stavku 4. na kraju rečenice iza riječi: »ovoga Zakona« stavlja se zarez i dodaju riječi: »i to na sve isplaćene primitke od dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu (prema načelu blagajne).«
Radi pravilnog uvida u provedene dopune, izrađen je pročišćeni tekst članka 51. stavka 4. ZPD-a, koji glasi:
»5. UTVRĐIVANJE PREDUJMA POREZA NA DOHODAK OD KAPITALA
Članak 51.
(…)
(4) Predujam poreza na dohodak po osnovi primitaka od dividendi ili udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu iz članka 30. stavka 11. ovoga Zakona plaća se po odbitku, po stopi od 12%, bez priznavanja osobnog odbitka iz članka 36. ovoga Zakona i neoporezivog dijela primitka iz članka 10. točke 19. ovoga Zakona, i to na sve isplaćene primitke od dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu (prema načelu blagajne).
(…)«
4.1. Članak 30. ZPD-a, koji se spominje u članku 51. stavku 4. ZPD-a izmijenjen je ZID-om ZPD/13-I i ZID-om ZPD/13-II. Njime se uređuje dohodak od kapitala, a njegov stavak 11. glasi:
»Članak 30.
(…)
(11) Dohotkom od kapitala smatraju se i primici od dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu iz članka 10. točke 19. ovoga Zakona iznad 12.000,00 kuna godišnje. Umanjenje za neoporezivi dio primitka iz članka 10. točke 19. ovoga Zakona priznaje se u godišnjem obračunu poreza na dohodak na temelju podnesene godišnje porezne prijave.«
Članak 10. točka 19. ZPD-a, koji se također spominje u članku 51. stavku 4. ZPD-a glasi:
»Članak 10.
Porez na dohodak ne plaća se na:
(…)
19. primitke od dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu do ukupno 12.000,00 kuna godišnje,
(…)«
5. Osporeni članak 8. ZID-a ZPD/13-I glasi:
»Članak 8.
Iznimno od članka 6. ovoga Zakona i članka 51. stavka 4. Zakona o porezu na dohodak (‘Narodne novine’, br. 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12. i 144/12.), ako je odluka o isplati dividende i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu donesena, u skladu s posebnim propisima, prije stupanja na snagu ovoga Zakona, a isti nisu isplaćeni do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, pri isplati te dividende i udjela u dobiti primijenit će se propisi koji su bili na snazi na dan kada je ta odluka donesena, što isplatitelj dokazuje vjerodostojnim ispravama.«
Iako bi se osporeni članak 8. na prvi pogled mogao kvalificirati kao prijelazna odredba ZID-a ZPD/13-I, Ustavni sud ocjenjuje da ga, s obzirom na sadržaj i učinke, treba smatrati materijalnom odredbom zakona koja propisuje iznimku od pravila propisanog člankom 6. ZID-a ZPD/13-I odnosno člankom 51. stavkom 4. ZPD-a.
Naime, člankom 8. ZID-a ZPD/13-I propisano je da se članak 6. ZID-a ZPD/13-I (članak 51. stavak 4. ZPD-a) ne primjenjuje kad je odluka o isplati primitaka od dividende i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu donesena prije 19. listopada 2013. (to jest prije dana stupanja na snagu ZID-a ZPD/13-I), a ti primici do 19. listopada 2013. de facto nisu bili isplaćeni. U tom će se slučaju pri isplati tih primitaka primijeniti propisi koji su bili na snazi na dan kada je donesena odluka o njihovoj isplati.
Primici od dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu u smislu ZPD-a u ovoj se odluci skraćeno nazivaju i »primici«.

III. PRIGOVORI PREDLAGATELJA

6. Obrazlažući nesuglasnost s Ustavom osporenih članaka ZID-a ZPD/13-I, predlagatelj SN Holding ističe:
»Odredbom čl. 6. ZOIDZOPD/2013 (čak i uvažavajući iznimku iz čl. 8. ZOIDZOPD/2013) istovjetno kao i člankom 16. stavkom 3. ZOIDZOPD/2012 povratno se oporezuju porezni obveznici za vrijeme kad su bili zakonski oslobođeni plaćanja poreza na dividende i udjele u dobiti na temelju udjela u kapitalu (razdoblje od 1. siječnja 2005. do 1. ožujka 2012., to jest stupanja na snagu ZOIDZOPD/2012) što je nesuglasno s vladavinom prava te s načelima pravne sigurnosti i pravne izvjesnosti objektivnog pravnog poretka.
Uostalom, ponavljamo da je i kod prvotnog uvođenja oporezivanja dohotka od kapitala vođeno računa o retroaktivnosti odnosno povratnom djelovanju zakonskih normi i tada je određeno da se porezna obveza ne odnosi na primitke koji su ostvareni do početka primjene Zakona o porezu na dohodak (NN 127/00), bez obzira kada se taj dohodak isplaćuje ili ostvaruju primici po osnovi prava.
Dapače, do donošenja ZOIDZOPD/2013 u Poreznoj upravi vladalo je (a do sada nije ni jednim aktom promijenjeno) mišljenje da treba oporezivati samo onu dividendu i udjele u dobiti na temelju udjela u kapitalu koje nastaje kao rezultat poslovanja u razdoblju u kojem porezni sustav oporezuje takav dohodak.
Ovdje treba vidjeti pobliže mišljenje porezne uprave; Klasa: 306-01/05-01/3, Urbroj: 513-07-21-01/05-2 od 15. veljače 2005.g. U tom mišljenju Porezna uprava između inog navodi: ‘Prema tome, poreznoj obvezi podliježu isključivo dividende koje su rezidenti ostvarili u tuzemstvu i inozemstvu, a nerezidenti u tuzemstvu u navedenom razdoblju, a koje se isplaćuju nakon 1. siječnja 2005. g. i nadalje. Dividende koje su ostvarene prije 1.siječnja 2005.g. koje će biti isplaćene fizičkim osobama ne podliježu obvezi obračuna, obustave i uplate poreza na dohodak i prireza’.
Navedeno mišljenje Porezne uprave zapravo korespondira sa stavovima Ustavnog suda Republike Hrvatske koji je u svojoj dosadašnjoj praksi istakao da pravni poredak koji počiva na vladavini prava pred zakonodavca postavlja određene zahtjeve koji se primarno očituju u tom da ‘zakoni moraju biti opći i jednaki za sve’, da zakonske posljedice ‘trebaju biti izvjesne za one na koje će se zakon primjenjivati’, a one same ‘moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju u kojem se zakon na njih neposredno primjenjuje’ (vidjeti Odluke i Rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-l-659/1994; U-I-146/1996; U-l-228/1996; U-l-508/1996; U-l-589/1999; od 15. ožujka 2000. g. NN br. 31/2000. g.).
Unatoč izloženom zakonodavac člankom 6. ZOIDZOPD/2013 propisuje da će se njegov članak 6. primjenjivati na sve primitke od dividendi i udjela u dobiti koji se isplaćuju od dana stupanja na snagu Zakona (prema načelu blagajne) čime je po našem mišljenju, cijeli ZOIDZOPD/2013 postao retroaktivan, a što je teška materijalno-pravna povreda članka 90. st. 4. i 5. u vezi s člankom 3. Ustava koji propisuje najviše vrednote ustavnog poretka i koje su temelj njegova tumačenja.
U odnosu na čl. 8. ZOIDZOPD/2013 ističemo da se istim tek prividno pokušava sanirati/prikriti problem retroaktivnosti čl. 6. ZOIDZOPD/2013.
Argumentum a contrario, kada se kod odredbe čl. 6. ne bi radilo o povratnom djelovanju tada niti ne bi postojala potreba za donošenjem čl. 8. ZOIDZOPD/2013.
No, činjenica da se odredbom čl. 8. ZOIDZOPD/2013 propisuje iznimka od pravila koje je uspostavljeno odredbom čl. 6 ZOIDZOPD/2013, potvrđuje zaključak da se navedenim zakonskim rješenjima ne udovoljava Odluci Ustavnog suda RH U-I/4763/2012 i U-l/1342/2013 od 18.09.2013. niti se poštuju pravnoobvezujuća stajališta Ustavnog suda RH ali niti ustavnopravne obveze države u zaštiti uvodno naznačenih ustavnih prava i jamstava.
Naime, odredbom čl. 8. ZOIDZOPD/2013 uvjetuje se postojanje formalnopravnih odluka (vjerodostojnih isprava) donesenih sukladno posebnim propisima (Zakon o trgovačkim društvima?) što je s ustavnopravnog aspekta, a uvažavajući Odluku Ustavnog suda, apsolutno neprihvatljivo zakonsko uređenje.
Obzirom da vladavina prava jamči pravnu sigurnost s jedne strane, a s druge strane jamči da su svi pred zakonom jednaki i da će se propisi u istim slučajevima jednako primjenjivati na sve, onda Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj Odluci i Rješenju br. U-l-659/1994., U-l-146/1996., U-l-228/1996., U-l-508/1996., U-l-589/1999 od 15. ožujka 2000.g. u točki 11. s pravom ističe: ‘Više od samog zahtjeva za postupanje u skladu sa zakonom: ona uključuje i zahtjeve koji se tiču sadržaja zakona. Stoga vladavina prava po sebi i ne može biti pravo u istom smislu u kojem su ti zakoni koje donosi zakonodavac. Vladavina prava nije samo vladavina zakona, već vladavina po pravu koja uz zahtjev za ustavnošću i zakonitošću, kao najvažnijim načelom svakog uređenog pravnog poretka sadrži i dopunske zahtjeve koji se tiču samih zakona i njihova sadržaja.’
Nažalost, čini nam se da se zakonodavac prilikom donošenja ZOIDZOPD/2013, a osobito njegovih članaka 6. i čl. 8., nije pridržavao ovih stajališta Ustavnog suda, pa dakle ni ustavnih vrednota vladavine prava i jednakosti već se primarno vodio načelom političkog oportuniteta koji mu treba donošenjem Zakona osigurati lukrativnost za Državni proračun.
Posljedica se po nama ogleda u povredi ustavnih jamstava odnosno nesuglasnosti citiranih odredbi ZOIDZOPD/2013 s člancima 14., 49. st. 4. i 51. st. 2. Ustava RH …«
Zaključno, predlagatelj je predložio da Ustavni sud usvoji njegov prijedlog i ukine ZID ZPD/13-I u cijelosti, odnosno podredno njegove članke 6. i 8.
6.1. Obrazlažući svoj prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 8. ZID-a ZPD/13-I, predlagatelj Hrvoje Vidan ističe:
»U razdoblju od 1. siječnja 2001.g. do 31. prosinca 2004.g. porezni propisi predviđali su oporezivanje dohotka od dividende i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu na koji dohodak plaćao se porez na dohodak po stopi od 15%, odnosno 12%.
Od 1. siječnja 2005.g. kao dana stupanja na snagu novog Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine« br. 177/2004, dalje u tekstu: ‘ZPD/04’) do 1. ožujka 2012.g., dividende i udjeli u dobiti na temelju udjela u kapitalu izuzeti su od poreznog opterećenja dohodka. Iznimka je bila predviđena čl. 68. st. 2. ZPD/04, sukladno kojem su se dividende i udjeli u dobiti na temelju udjela u kapitalu oporezivali pod uvjetom da su isplaćeni nakon 1. siječnja 2005.g., no samo ako su ostvareni u razdoblju od 1. siječnja 2001.g. do 31. prosinca 2004.g.
(…)
Člankom 8 ZID ZPD/13 propisano je da ako je odluka o isplati dividende i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu donesena prije 5. listopada 2013.g. kao dana stupanja na snagu ZID ZPD/13, a dividenda/udio u dobiti nije isplaćen do navedenog datuma, pri isplati te dividende i udjela u dobiti primijenit će se propisi koji su bili na snazi na dan kada je ta odluka o isplati dividende donesena.
Predlagatelj ističe da primjena čl. 8 ZID ZPD/13 dovodi do nejednakog tretmana poreznih obveznika, što obrazlaže na slijedećem primjeru:
Dioničko društvo A, dioničko društvo B i dioničko društvo C imaju po jednog dioničara. Sva tri dionička društva su u razdoblju prije 2000.g. te u razdoblju od 2005.-2010.g. ostvarila dobit, a pritom je odluka o isplati dividende donesena:
– u dioničkom društvu A u veljači 2012.g.,
– u dioničkom društvu B u travnju 2012.g.,
– u dioničkom društvu C dana 20. rujna 2013.g,
– u dioničkom društvu D dana 20. listopada 2013. g.
U konkretnom slučaju radi se o dohotku koji je ostvaren temeljem iste osnove (dobit dioničkog društva ostvarena u istom razdoblju) i na istom pravnom temelju (odluka o isplati dividende). Primjenom odredbe čl. 8 ZID ZPD/13 koji poreznu obvezu veže uz trenutak donošenja odluke o upotrebi dobiti, a ne uz razdoblje u kojem je dobit ostvarena, dohodak:
– dioničara u dioničkom društvu A ne podliježe oporezivanju;
– dioničara u dioničkom društvu B podliježe oporezivanju, budući da Odluka Ustavnog suda od 18. rujna 2013. nema retroaktivni učinak (a posljedično porezni obveznik ima pravo iz čl. 57.st. 2 Ustavnog zakona o Ustavnom sudu);
– dioničara u dioničkom društvu C ne podliježe oporezivanju;
– dioničara u dioničkom društvu D podliježe oporezivanju.
Navedeni čl. 8 ZID ZPD/13 dovodi do nejednakog tretmana dioničara/nositelja udjela u trgovačkim društvima u slučaju kad se dividenda/udio u dobiti na temelju udjela u kapitalu isplaćuje iz prenesene odnosno zadržane dobiti iz prijašnjih godina, a u slučaju kad je odluka o upotrebi dobiti donesena nakon uvođenja obveze plaćanja poreza na dohodak od dividende, što vrijeđa načela jednakosti i pravednosti poreznog sustava te jednakost između poreznih obveznika koji pripadaju istoj skupini.
(…)
Izbor trgovačkog društva da u dobroj vjeri privremeno zadrži dobit, primjerice radi investiranja u buduće poslovanje, pa u nekoj kasnijoj godini ipak odluči isplatiti dividendu iz dobiti ostvarene u poslovnoj godini u kojoj isplata dividende nije podlijegala oporezivanju, nikako ne može imati za posljedicu da se naknadnim nametanjem poreza na dividendu isplaćene iz dobiti ostvarene u poslovnim godinama u kojima se nije primjenjivao porez na dividendu vlasnicima (dioničarima / imateljima poslovnih udjela) trgovačkih društava, isti dovedu u nepovoljniji položaj u odnosu na vlasnike (dioničare/imatelje poslovnih udjela) onih društava koja su donijela odluku o isplati dividende i izvršila isplatu dobiti ostvarene u istom razdoblju prije stupanja na snagu čl. 8 ZID ZPD/13.
(…)
Navedena odredba čl. 8 ZID ZPD/13 bila bi ustavna i zakonita ako bi od primjene navedenog poreza bili izuzeti dividenda i udjeli u dobiti na temelju udjela u kapitalu isplaćeni iz dobiti koja je ostvarena prije stupanja na snagu predmetnog zakona. U protivnom, radi se o retroaktivnoj primjeni zakona odnosno retroaktivnom oporezivanju.«
Obrazlažući povrede članaka 89. stavka 4. i 49. stavaka 2. i 4. Ustava, isti predlagatelj dalje ističe:
»Odredbom čl. 8 ZID ZPD/13 zakonodavac je intervenirao u interne pravne odnose između trgovačkog društva i obveznika poreza na dohodak na temelju dividende i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu, koji su nastali prije stupanja na snagu ZID ZPD/13. Primjena čl. 8. ZID ZPD/13 dovodi do oporezivanja dividende iz dobiti koju je trgovačko društvo ostvarilo u razdoblju kada obveza plaćanja poreza na dividendu uopće nije postojala.
U postupku donošenja ZID ZPD/13, zakonodavac je propustio obrazložiti temeljem kojih bi opravdanih razloga odredba čl. 8 ZID ZPD/13 trebala imati povratno djelovanje, a osim toga nije postupio sukladno čl. 176. Poslovnika Hrvatskog sabora (NN 81/13)
(…)
Primjena čl. 8 ZID ZPD dovodi do oporezivanja prava stečenih ulaganjem, kakvi državni zahvati u pravo vlasništva su zabranjeni, a što Predlagatelj obrazlaže na sljedećem primjeru:
Dionička društva A i B ostvarila su dobit u razdoblju prije 2000.g. te u razdoblju od 2005.-2010 g., a pritom je odluka o isplati dividende donesena:
– u dioničkom društvu A u veljači 2012.g. (prije stupanja na snagu ZID ZPD/12)
– u dioničkom društvu B u prosincu 2013.g. (nakon stupanja na snagu ZID ZPD/13).
Primjenom odredbe čl. 8 ZID ZPD/13 dohodak od kapitala dioničara u dioničkom društvu A ne podliježe oporezivanju, dok dioničara u dioničkom društvu B podliježe oporezivanju, unatoč tome što se faktički radi o isplati dividende iz dobiti koja je ostvarena u istom razdoblju.«
Zaključno, predlaže se usvajanje prijedloga i ukidanje osporenog članka 8. ZID-a ZPD/13-I.
6.2. Obrazlažući svoj prijedlog za ocjenom suglasnosti s Ustavom članaka 6. i 8. ZID-a ZPD/13-I, predlagatelj – Hrvatska udruga poslodavaca ističe:
»Odredbe čl. 6. i čl. 8. Zakona zbog sadržajne istovjetnosti s odredbom čl. 16. st. 3. ZID ZPD/12 protivne su odredbama čl. 14. i čl. 90. st. 4. Ustava Republike Hrvatske, Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, a formalno su donesene protivno Poslovniku Hrvatskog sabora (Narodne novine br. 81/13.).
Odredbe čl. 6. i. čl. 8. Zakona kao povreda ustavnog prava iz odredbe čl. 90. st. 4. Ustava Republike Hrvatske – zabrana retroaktivnosti.
… Predlagatelj ističe da je Ustavni sud Republike Hrvatske u Odluci izričito naveo:
‘… Osim toga, člankom 16. stavkom 3. ZID-a ZPD/12 povratno se oporezuju porezni obveznici za vrijeme kad su bili zakonski oslobođeni plaćanja poreza na dividende i udjele u dobiti na temelju udjela u kapitalu (razdoblje od 1. siječnja 2005. do 1. ožujka 2012., to jest stupanja na snagu ZID-a ZPD/12) što je nesuglasno s vladavinom prava te s načelima pravne sigurnosti i pravne izvjesnosti objektivnog pravnog poretka.
Ustavni sud u tom smislu naglašava da je pravo svakog pravnog subjekta da u trenutku donošenja poslovnih odluka zna kojim će se poreznim zahvatima javna vlast umiješati u njegov ostvareni dohodak, odnosno koja je i kakva mu je zakonom utvrđena porezna obveza.’
… Ustavni sud Republike Hrvatske je utvrdio kako zakonsko rješenje kojim se oporezuju dividende i udjeli u dobiti na temelju udjela u kapitalu koji su ostvareni u vrijeme kada nije postojala zakonska obveza plaćanja poreza na navedeni izvor dohotka proizvodi nedopušteni povratni učinak i nije ustavnopravno prihvatljiv.
Odredbe čl. 6. i čl. 8. Zakona sadržajno su istovjetne odredbi čl. 16. st. 3. ZID ZPD/12 i ponovno retroaktivno nastoje oporezivati dividendu i udjele u dobiti na temelju udjela u kapitalu koji su ostvareni u vrijeme kada porezni sustav nije oporezivao navedeni dohodak.
… Jednako kao i u slučaju U-I-4763/2012 i U-I-1342/2013, povratni učinak odredaba čl. 6. i. 8. Zakona zakonodavac uopće ne identificira, budući da u tom slučaju ima obvezu prema odredbi čl. 176. Poslovnika Hrvatskog sabora (Narodne novine br. 81/13.) obrazložiti posebno opravdane razloge koji nalažu njegov povratni učinak. (…)
… U postupku donošenja Zakona, predlagateljica Zakona nije obrazložila zašto bi odredbe čl. 6. i čl. 8. Zakona trebale imati povratno djelovanje. Matična radna tijela Hrvatskog sabora i Odbor za zakonodavstvo nisu podnijeli Hrvatskom saboru nikakvo izvješće o dijelovima Zakona koji će imati povratno djelovanje pa nije ni donesen zaključak s kojim bi se utvrdilo povratno djelovanje pojedinih odredbi Zakona, niti postojanje opravdanih razloga za takvu odredbu. Slijedom iznesenog, potrebno je utvrditi da je Hrvatski sabor donio Zakon bez ispunjenja uvjeta iz čl. 176. i čl. 193. Poslovnika Hrvatskog sabora i da je Hrvatski sabor pristupio odlučivanju i ponovno donio Zakon koji sadrži evidentno retroaktivnu primjenu, a na što je Ustavni sud Republike Hrvatske već ukazao u svojoj Odluci.
… Zbog toga, Zakon je donesen na način koji nije suglasan Poslovniku Hrvatskog sabora i kao takav je protivan Ustavu Republike Hrvatske, a o neustavnosti zakona koji nisu doneseni sukladno Poslovniku Hrvatskog sabora jasno se izjasnio i Ustavni sud Republike Hrvatske u Odluci posl. br. U-I-762/1996 od 31. ožujka 2001. godine (Narodne novine br. 48/98.).
… Jednako kao i s odredbom čl. 16. st. 3. ZID ZPD/12, zakonodavac svojim normativnim instrumentarijem (odredbama čl. 6. i čl. 8. Zakona koje su sadržajno istovjetne odredbi čl. 16. st. 3. ZID ZPD 12) zahvaća u društvene, gospodarske i pravne odnose koji su faktično i pravno nastali prije njegova stupanja na snagu. Dobit koja je nastala kao rezultat poslovanja trgovačkog društva, podobna za isplatu dividende ostvarena je prije stupanja na snagu sporne odredbe Zakona, a zakonska rješenja navedenu dobit ponovno nastoje oporezivati kao dohodak dioničara, odnosno nositelja poslovnih udjela.
… Sporne odredbe svojim učincima ponovno nastoje urediti one pravne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu Zakona. Zakonodavac je ponovno intervenirao u interne pravne odnose između trgovačkog društva i obveznika poreza na dohodak na temelju dividende i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu koji su nastali prije stupanja na snagu Zakona, a za koje zakonsko rješenje je Ustavni sud Republike Hrvatske svega devet dana prije glasovanja o konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak utvrdio da je neustavno.
Odredbe čl. 6. i. čl. 8. Zakona kao povreda ustavnog prava iz odredbe čl. 14. Ustava Republike Hrvatske – zabrana diskriminacije
… Vlada Republike Hrvatske je u obrazloženju odredaba čl. 6. i čl. 8. Zakona (amandmana I i II od 23. rujna 2013. godine) u odnosu na obje odredbe navela:
‘Odlukom Ustavnog suda, broj U-l-4763/2012 od 18. rujna 2013., ukida se članak 16. stavak 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak (‘Narodne novine’ broj 22/12.) te se u obrazloženju navodi da Ustavni sud u tom smislu naglašava da je pravo svakog pravnog subjekta da u trenutku donošenja poslovnih odluka zna kojim će se poreznim zahvatima javna vlast umiješati u njegov ostvareni dohodak, odnosno koja je i kakva mu je zakonom utvrđena porezna obveza.’
… Nažalost, predlagateljica Zakona i zakonodavac su osporenim odredbama čl. 6. i čl. 8. Zakona postupili protivno Odluci i uveli još jedno dodatno diskriminatorno obilježje.
Ustavni sud Republike Hrvatske je u Odluci istaknuo:
‘Ustavni sud utvrđuje da je razlikom učinjenom člankom 16. stavkom 3. ZID-a ZPD/12 između dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu, koji su ostvareni do 31. prosinca 2000. i koji se ne oporezuje neovisno o datumu isplate, s jedne strane, te dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu ostvarenih nakon 31. prosinca 2000., a koji se isplaćuju od dana stupanja na snagu ZID-a ZPD/12 (1. ožujka 2012.) i oporezuju na način propisan ZPD/04, s druge strane, propisan nejednak tretman među istom skupinom poreznih obveznika u jednakoj pravnoj situaciji.
Naime, člankom 16. stavkom 3. ZID-a ZPD/12 u nejednak položaj pred zakonom stavljeni su oni obveznici poreza na dohodak kojima dividenda ili udio u dobiti na temelju udjela u kapitalu nisu isplaćeni prije stupanja na snagu ZID-a ZPD/12 (1. ožujka 2012.) u odnosu prema onima kojima su isplaćeni, iako su istovremeno ostvareni po istoj pravnoj osnovi.
Takvim se zakonskim uređenjem narušava jednakost pravnog položaja unutar iste skupine poreznih obveznika, a da za takvo uređenje nema ustavnopravno prihvatljivog, objektivnog i razumnog opravdanja.’
Umjesto da analogno primijeni odredbu čl. 53. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 127/00.), zakonodavac je odredbom čl. 8. Zakona pravo na jednakost pred zakonom odredio samo za ona trgovačka društva koja su odluku o isplati dividende i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu donijeli prije stupanja na snagu Zakona, a pod uvjetom da ista do dana stupanja na snagu Zakona još nije bila isplaćena. (…)’
(…)
… Ustavni sud Republike Hrvatske je izričito utvrdio da je pravo svakog pravnog subjekta da u trenutku donošenja poslovnih odluka zna kojim će se poreznim zahvatima javna vlast umiješati u njegov ostvareni dohodak, odnosno koja je i kakva mu je zakonom utvrđena porezna obveza. Navedenu utvrđenu neustavnost nikako ne otklanja vezanje porezne obveze za trenutak donošenja odluke o isplati dividende i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu već je produbljuje.
Radi se o tome da su pravni subjekti odlučivali o upotrebi dobiti društva u vrijeme kada su zakonski bili oslobođeni od plaćanja poreza na dohodak na temelju dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu (dakle 2006., 2007., 2008., 2009., 2010. i 2011. godine) i u to vrijeme donijeli odluku o zadržavanju dobiti. Nije ustavno prihvatljivo da javna vlast naknadno nastoji intervenirati u tako ostvarenu dobit, a upravo to je Ustavni sud Republike Hrvatske istaknuo u svojoj Odluci.«
Zaključno, Hrvatska udruga poslodavaca predložila je ukidanje osporenih članaka 6. i 8. ZID-a ZPD/13-I.

IV. OČITOVANJE MINISTARSTVA FINANCIJA REPUBLIKE HRVATSKE

7. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Porezna uprava – Središnji ured u svojem je očitovanju, između ostalog, navelo sljedeće:
»Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 22/2012) od 1. ožujka 2012. godine ponovno je uvedeno oporezivanje dividendi i udjela u dobiti, zbog promjena uvjeta na tržištu i konstantnoj ekonomskoj i gospodarskoj krizi i recesiji od 2009. godine, te je bilo neophodno uvesti nove mjere i sukladno tome izmijeniti i prioritete gospodarske i ekonomske politike kako bi se gospodarstvo opet vratilo u ravnotežu. Tako su kao posebna mjera korištene i izmjene u poreznoj politici na način da se, između ostalog, proširi baza oporezivanja dohotka i na određene primitke koji su do tada bili neoporezivi, a s ciljem kako bi oni koji ostvaruju primitke ravnopravno, odnosno sukladno gospodarskoj snazi sudjelovali u javnim prihodima te da se građani sa najnižim primicima porezno rasterete, a da se taj manjak poreznih prihoda uzrokovan povećanjem osobnog odbitka nadoknadi uvođenjem nove kategorije oporezivog dohotka kako bi i ti građani solidarno podnijeli teret gospodarske krize i kako bi se postigla veća pravednost u oporezivanju.
Prema članku 12. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 120/13 i 125/13) primici su sva dobra (novac, stvari, materijalna prava, usluge i drugo) koja su poreznom obvezniku pritekla u poreznom razdoblju, te se primici i izdaci utvrđuju primjenom načela blagajne. Nadalje, prema članku 8. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11 i 61/12; dalje u tekstu: Pravilnik) primicima se smatraju sva dobra (novac, stvari, usluge i prava) koja imaju novčanu vrijednost i koja porezni obveznik ostvari od rada, obavljanja djelatnosti, od imovine i imovinskih prava, od kapitala, od osiguranja i od drugih primitaka propisanih Zakonom. Smatra se, da su dobra, a time i primici naplaćeni kad porezni obveznik njima može raspolagati Prema tom generalnom načelu oporezivanja dohotka po načelu blagajne, odnosno nastanka porezne obveze u trenutku isplate primitka, uvedeno je i oporezivanje dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu, te se više nije primjenjivala nikakva iznimka od tog generalnog načela kao što je to bio slučaj ranije, već su oporezive bile sve dividende i udjeli u dobiti isplaćeni nakon stupanja na snagu toga datuma.
(…)
Htjeli bi posebno istaknuti činjenicu da se sustav oporezivanja dohotka fizičkih osoba temelji na načelu jednakosti, prema kojemu su, u pravilu, sve osobe koje ostvaruju dohodak porezni obveznici, a porez plaćaju prema svojoj gospodarskoj snazi mjerenoj visinom ostvarenog dohotka. Oporezivanje dohotka u cijelosti odgovara zahtjevu za poštivanje načela pravednosti, uvažavanjem osobnih svojstava svakog poreznog obveznika (prema broju uzdržavanih članova uže obitelji, invalidnost poreznog obveznika i članova njegove uže obitelji) i pravednom raspodjelom poreznog tereta putem progresivnih poreznih stopa. Time se jače oporezuju osobe koje uzdržavaju manji broj članova obitelji i/ili ostvaruju veće dohotke, pa imaju veću gospodarsku, a time i poreznu sposobnost U tom smislu porez na dohodak služi, osim fiskalnih, i ostvarenju socijalnih ciljeva države. Također, posebno napominjemo da svi porezni obveznici kojima je odluka o isplati dividende donesena nakon stupanja na snagu Zakona pri isplati plaćaju porez na dohodak, te se na sve porezne obveznike koji se nalaze u istom položaju i ostvaruju isti dohodak u isto vrijeme na istom pravnom temelju primjenjuju iste porezne stope i porez se utvrđuje na isti način i obveza uplate poreza nastupa u isto vrijeme, odnosno u trenutku isplate dividende.
Dakle, mišljenja smo da Zakon nije u nesuglasnosti s Ustavom, (…)«

V. MJERODAVNE ODREDBE USTAVA i KONVENCIJE

8. Za ocjenu osnovanosti prijedloga neposredno su mjerodavni članak 14. u vezi s člankom 48. stavkom 1. Ustava, sve u svjetlu načela jednakosti i pravednosti poreznog sustava (članak 51. Ustava) te jednakosti i vladavine prava, najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske (članak 3. Ustava). Za pitanja vezana uz povratno djelovanje zakona mjerodavan je članak 90. stavak 4. Ustava. Oni glase:
»Članak 14.
Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj … imovini, … ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki.«
»Članak 48.
Jamči se pravo vlasništva.
(…)«
»Članak 51.
Svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima.
Porezni se sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti.«
»Članak 90.
(…)
Zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje.
Iz posebno opravdanih razloga samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje.«
8.1. Za ovaj su predmet mjerodavni i članak 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02. i 1/06., u daljnjem tekstu: Konvencija) u vezi s člankom 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju (u daljnjem tekstu: P1-1.). Oni glase:
»Članak 14.
Zabrana diskriminacije
Uživanje prava i sloboda koje su priznate u ovoj Konvenciji osigurat će se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi, kao što je … imovina … ili druga okolnost.«
»Članak 1.
Zaštita vlasništva
Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila upotrebu vlasništva u skladu s općim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni.«

VI. OCJENA USTAVNOG SUDA

1) Načelna pravna stajališta

9. Načelno je stajalište Ustavnog suda da je zakonodavac samostalan u uređivanju poreznog sustava Republike Hrvatske (članak 2. stavak 4. alineja 1. Ustava), uz obvezu uvažavanja načela razmjernosti u podmirenju javnih troškova (članak 51. stavak 1. Ustava), načela jednakosti i pravednosti poreznog sustava (članak 51. stavak 2. Ustava) te primjenjivih najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske (članak 3. Ustava). U rješenju broj: U-IP-3820/2009, U-IP-3826/2009 i dr. od 17. studenoga 2009. (»Narodne novine« broj 143/09.) Ustavni sud je posebno istaknuo:
»10. Ustavni sud u svojoj je dosadašnjoj praksi već ocjenjivao suglasnost s Ustavom različitih poreznih zakona (primjerice, Zakona o porezu na dobit, Zakona o porezu na dohodak, Zakona o porezu na dodanu vrijednost), što ukazuje da porezni zakoni i drugi porezni propisi nisu izuzeti iz ustavnosudskog nadzora.
Zadaća Ustavnog suda u provedbi ustavnosudskog nadzora poreznih propisa, međutim, bitno je drugačija od zadaća tijela državne i javne vlasti (uključujući i redovne sudove), političkih stranaka, znanstvenika i stručnjaka, odnosno znanstvenih i stručnih institucija, nevladinih udruga, građana i drugih subjekata koji se bave porezima, poreznom politikom i poreznim sustavom u Republici Hrvatskoj, bilo da stvaraju ili neposredno primjenjuju pozitivne pravne norme kojima se to područje uređuje, bilo da su neposredni adresati tih normi ili oni koji ih proučavaju u svom radu ili djelovanju.
Ustavni sud, naime, nije ovlašten prosuđivati svrsishodnost i opravdanost općeg poreznog sustava, odnosno pojedinih poreznih oblika u Republici Hrvatskoj, … Polazeći od činjenice da zakonodavac ima ustavnu ovlast samostalnog odlučivanja o javnim politikama, pri čemu uživa široku slobodu procjene, ali i isključivu odgovornost za svrsishodnost propisanih zakonskih mjera, u rješenju broj: U-I-2012/2007 i U-I-2013/2007 od 17. lipnja 2009. (‘Narodne novine’, broj 88/09.) Ustavni sud prihvatio je sljedeća načelna pravna stajališta o granicama do kojih seže njegova nadležnost ispitivanja ustavnosti zakonodavnog djelovanja u području porezne politike, odnosno do kojih je dopušten ustavnosudski nadzor poreznih propisa (na primjeru poreza na dobit i poreza na dohodak):
‘6. Člankom 2. stavkom 4. alinejom 1. Ustava propisana je ovlast Hrvatskog sabora da samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj.
Sukladno navedenim ustavnim odredbama, načelno je stajalište Ustavnog suda da je zakonodavac samostalan u uređenju poreznog sustava Republike Hrvatske, uz obvezu uvažavanja ustavnih načela jednakosti i pravednosti. Prema tim načelima, porezne obveze moraju biti utvrđene i raspoređene na sve porezne obveznike na način da budu razmjerne ekonomskoj snazi poreznih obveznika, odnosno u skladu sa zahtjevom ravnomjerne raspodjele poreznog tereta.
(…)
8. Polazeći od navedene ustavne samostalnosti zakonodavca u uređivanju pojedinih pravnih odnosa, stajalište je Ustavnog suda da ustavnosudska ocjena suglasnosti zakona s Ustavom, u konkretnom slučaju, ne podrazumijeva ocjenu odabranog modela poreznog sustava Republike Hrvatske i njegova ustroja, posebno ne njegovu opravdanost i svrhovitost. Stajalište je izraženo u rješenju Ustavnog suda broj: U-I-2921/2003 i dr. od 19. studenoga 2008. (‘Narodne novine’, broj 137/08.).
Ustavnopravno pitanje, u tom smislu, ne može biti ni propisivanje pojedinih vrsta poreza, kruga poreznih obveznika, visine poreznih stopa ni poreznih olakšica.
Stoga, nije u nadležnosti Ustavnog suda utvrditi opravdanost i smisao prijedlogom osporene promjene poreznog režima, odnosno odgovoriti na pitanje zašto je zakonodavac propisao mogućnost/obvezu prijelaza iz jednog poreznog režima u drugi. To je dio porezne politike države i njezinih nastojanja da porezni sustav uredi tako da bude i pravedniji i učinkovitiji.
Sažeto, eventualno postojanje drugačijeg rješenja u uređivanju porezne politike u vezi s porezom na dobit i porezom na dohodak još uvijek ne znači da osporeno rješenje nije u suglasnosti s Ustavom, pod uvjetom da je rješenje koje je ponudio zakonodavac ostalo unutar ustavnopravno prihvatljivih granica. (…)’.«
9.1. Europski sud za ljudska prava iz Strasbourga (u daljnjem tekstu: ESLJP) polazi od načelnog stajališta da je svako oporezivanje u načelu miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva, zajamčeno člankom 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju (P1-1.), budući da »pogođenu osobu lišava imovine, to jest iznosa novca koji ona mora platiti« (predmetBurden protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda, veliko vijeće, 20. travnja 2008., zahtjev br. 13378/05, § 59.). Taj sud oporezivanje (taxation) odnosno različite porezne mjere, pristojbe i kazne u pravilu smatra kontrolom korištenja imovinom u smislu stavka 2. P1-1. Radi osiguravanja plaćanja poreza i drugih doprinosa ili kazni (u okviru trećeg pravila P1-1.) države stranke Konvencije imaju široko područje slobodne prosudbe. No, i pored toga, porezne mjere podvode se pod zahtjev razmjernosti, pri čemu se i kod oporezivanja mora primjenjivati zabrana diskriminacije iz članka 14. Konvencije.
Naime, već je Europska komisija za ljudska prva u predmetu Lindsay protiv Ujedinjenog Kraljevstva (odluka, 11. studenoga 1986., zahtjev br. 11089/84) zauzela stajalište da »oporezivanje (taxation) u načelu jest miješanje u prava zajamčena člankom 1. Protokola br. 1, ali to je miješanje opravdano u skladu sa stavkom 2. tog članka (P1-1.-2.) koji izrijekom propisuje iznimku kad je riječ o plaćanju poreza i drugih doprinosa. Ipak, budući da oporezivanje ulazi u opći okvir članka 1., slijedi da je zabrana diskriminacije iz članka 14. Konvencije … primjenjiva na oporezivanje«.
9.2. Na ovlasti zakonodavca pri uređivanju oporezivanja, kao i na granice ovlasti Ustavnog suda u kontroli tog uređenja, upućuje i praksa Saveznog Ustavnog suda Njemačke koja je primjenjiva u hrvatskom ustavnom poretku. Tako je Savezni Ustavni sud u predmetu BVerf GE 26,302 (Einkommensteuergesetz) – rješenje Drugog senata od 9. srpnja 1969. – 2 BvL 20/65, u postupku ocjene članka 23. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak u verziji od 15. kolovoza 1961. /BGBI/, str.1254.), istaknuo:
»Pri utvrđivanju poreznih osnova zakonodavac ima široku slobodu odlučivanja. Ona završava tek tamo gdje jednako ili nejednako postupanje prema reguliranim činjeničnim stanjima više nije spojivo s načinom promatranja koji je usmjeren prema zamisli pravde, gdje, dakle, nedostaje očigledan razlog za jednako ili nejednako postupanje. Savezni Ustavni sud provjerava samo postojanje ovih vanjskih granica zakonodavčeve slobode (zabrane proizvoljnosti), ali ne je li zakonodavac u konkretnom slučaju pronašao najsvrsishodnije, najracionalnije i najpravednije rješenje.«
10. Republika Hrvatska, kao i druge zemlje Europske unije, prihvatila je model tzv. »kvotnih poreza«. To su porezi kod kojih porezni obveznik točno zna koliki iznos treba platiti da bi podmirio svoj porezni dug. Taj se model zasniva na postavci da poreznom obvezniku moraju biti poznati unaprijed, prije nastanka porezne obveze, svi temeljni elementi relevantni za njezino određivanje, kao što su: porezna osnovica, porezna stopa, porezno razdoblje, vrijeme nastanka porezne obveze, oslobođenja i olakšice, itd.
10.1. Uz porezne obveze u pravilu se vezuje načelo zabrane povratnog (retroaktivnog) djelovanja zakonskih i drugih propisa, budući da porezne obveze u pravilu ne mogu djelovati retroaktivno, to jest »ne mogu se oporezivati određene činjenice koje su nastupile prije nego što je uvedena porezna obveza, odnosno ne može se naknadno donesenim propisima pogoršati položaj poreznog obveznika. Od zabrane djelovanja poreznih propisa unatrag odstupa se onda kada se tim novim propisima poboljšava položaj poreznog obveznika« (Jelčić, Božidar: Rječnik javnih financija i financijskog prava, Informator, Zagreb, 1981.).
11. Poštovanje i primjena izloženih načela pri zakonskoj regulaciji oporezivanja izraz su načina na koji se u demokratskom društvu osiguravaju vladavina prava i pravna sigurnosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske u području porezne politike.

2) Pregled zakonskog uređenja poreza na dohodak po osnovi dividende, udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu i kamata

12. Obveza plaćanja poreza na dohodak nastalog po osnovi dividendi, udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu i kamata po prvi puta u Republici Hrvatskoj uvedena u prosincu 2000. godine, i to Zakonom o porezu na dohodak (»Narodne novine« broj 127/00., u daljnjem tekstu: ZPD/00), koji se suglasno njegovu članku 55. počeo primjenjivati 1. siječnja 2001.
U obrazloženju Prijedloga zakona br. 144, klasa: 410-01/00-01/05, ur. broj: 61-00-14 od 1. prosinca 2000. (str. 36.), Vlada Republike Hrvatske, kao predlagateljica ZPD/00, prihvatila je sljedeću koncepciju oporezivanja dohotka:
»Dohodak ostvaren do dana primjene ovog Zakona oporezivat će se po propisima koji su bili na snazi u 2000. g. Dohodak od kapitala (dividendi, udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu, kamata) utvrđuje se počevši od 2001.g., odnosno neće se oporezivati dohodak ostvaren po toj osnovi do kraja 2000.g., bez obzira kada je isplaćen, …«
Sukladno tome, člankom 38. ZPD/00 bili su propisani, između ostalih, i novi način, vrijeme i stope plaćanja predujma poreza na dohodak od dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu. Međutim, polazeći od prethodno navedenog stajališta predlagateljice ZPD/00 (koje izražava načelo da porezni obveznici moraju unaprijed znati svoje porezne obveze odnosno porezna terećenja), zakonodavac je u prijelaznim i završnim odredbama ZPD/00 izrijekom propisao:
»Članak 53.
(…)
(4) Odredbe članka 38. ovoga Zakona ne primjenjuju se na dividende, udjele u dobiti na temelju udjela u kapitalu, kamate, izuzimanja i primitke po osnovi prava, koji su ostvareni do početka primjene ovoga Zakona, bez obzira kada se taj dohodak isplaćuje ili ostvaruju primici po osnovi prava.
(…)«
Takvim propisivanjem bio je ostvaren zahtjev da se porezne obveze ne mogu propisivati retroaktivno, a svim je poreznim obveznicima bio osiguran jednaki pravni položaj u odnosu na poreznu obvezu plaćanja poreza na dohodak po osnovi dividende i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu, neovisno o tome kad se taj dohodak isplaćivao.
13. Novim Zakonom o porezu na dohodak (»Narodne novine« broj 177/04., u daljnjem tekstu: ZPD/04), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2005., ukinuta je obveza plaćanja poreza na dohodak po osnovi dohotka od kapitala (dividendi, udjela od dobiti na temelju udjela u kapitalu, kamata). Dosljedno tome, člankom 68. ZPD/04 bilo je propisano:
»Članak 68.
»(1) Dohodak ostvaren do dana početka primjene ovoga Zakona oporezivat će se po propisima koji su do tada bili na snazi.
(2) Iznimno od članka 30. ovog Zakona, dividende i udjeli u dobiti na temelju udjela u kapitalu koji su ostvareni u razdoblju od 1. siječnja 2001. do 31. prosinca 2004. g., a isplaćuju se nakon početka primjene ovog Zakona, oporezuju se po stopi od 15%.
(…)«
Takvo zakonsko uređenje bilo je izraz dosljedne primjene načela prihvaćenih u domaćem poreznom sustavu 2001. godine.
13.1. U Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak, s Konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P.Z. br. 451, klasa: 022-03/13-01/179, urbroj: 50301-05/16-13-2 od 25. srpnja 2013. (u daljnjem tekstu: P.Z. 451/13) Vlada Republike Hrvatske kao predlagateljica tog zakona dala je pregled razvitka oporezivanja dividendi i udjela u dobiti u razdoblju od 2001. do 2012. godine. Između ostaloga je navela:
»… oporezivanje dividendi i udjela u dobiti u hrvatski porezni sustav prvi je put uvedeno Zakonom o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 127/2000), 1. siječnja 2001. godine, te je člankom 26. toga Zakona bilo propisano da se dohotkom od kapitala smatraju primici po osnovi dividendi, udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu i kamata, ostvareni u poreznom razdoblju, ali dohodak od kapitala ne utvrđuje se po osnovi dividendi i udjela u dobiti ako su dividende i ti udjeli iskorišteni za uvećanje temeljnog kapitala društva. Člankom 53. toga Zakona bilo je propisano da se odredbe članka 38. toga Zakona, kojim se propisuje utvrđivanje predujma poreza na dohodak od kapitala, ne primjenjuju na dividende, udjele u dobiti na temelju udjela u kapitalu, kamate, izuzimanja i primitke po osnovi prava, koji su ostvareni do početka primjene toga Zakona, bez obzira kada se taj dohodak isplaćuje ili ostvaruju primici po osnovi prava. Člankom 38. toga Zakona bilo je propisano da predujam poreza na dohodak od dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu, obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju isplatitelji istodobno s isplatom, kao porez po odbitku, po stopi od 15%. Zakonom o porezu na dobit (Narodne novine, br. 109/93, 95/94, 35/95 i 106/96) bilo je propisano da se porez na dobit od dana uvođenja navedenog poreza u porezni sustav Republike Hrvatske, odnosno od 1. siječnja 1994. godine, pa do 31. prosinca 1996. godine, plaća po stopi od 25%, a od 1. siječnja 1997. godine do 31. prosinca 2000. godine po stopi od 35%. Zatim, 1. siječnja 2001. godine na snagu je stupio novi Zakon o porezu na dobit (Narodne novine, br. 127/2000 i 163/2003) kojim je stopa poreza na dobit smanjena na 20%, stoga je i Zakonom o porezu na dohodak koji se počeo primjenjivati od 1. siječnja 2001. godine i kojim je uvedeno oporezivanje dohotka od dividendi i udjela u dobiti ograničena primjena na one dividende i udjele u dobiti koji su isplaćeni iz dobiti koja je ostvarena nakon 1. siječnja 2001. godine budući da se sama dobit u ranijim poreznim razdobljima već oporezivala po stopi od 25% odnosno 35%.
Nakon toga je novim Zakonom o porezu na dohodak koji je na snagu stupio 1. siječnja 2005. godine propisano da se oporezuju samo dividende koje se isplaćuju nakon stupanja na snagu tog Zakona a ostvarene su u razdoblju od 1. siječnja 2001. godine do 31. prosinca 2004. godine, …«
Predlagateljica je u nastavku ocijenila da je takvo uređenje bilo »u skladu s rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske U-II/4616/2005 od 22. prosinca 2009. godine«.
14. Navedeni pristup supstancijalno se izmijenio ZID-om ZPD/12 koji je stupio na snagu 1. ožujka 2012. U P.Z. 451/13 Vlada Republike Hrvatske obrazložila je razloge zbog kojih je u tom pitanju promijenila svoju poreznu politiku. Između ostaloga je navela:
»Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 22/2012) kojim je od 1. ožujka 2012. godine ponovno uvedeno oporezivanje dividendi i udjela u dobiti, donesen je po hitnoj proceduri radi ublažavanja poremećaja u gospodarstvu kao šireg pojma, no važno je istaknuti da je bilo od izuzetne važnosti što prije započeti sa mjerama koje će spriječiti daljnje povećanje broja građana ispod linije siromaštva uzrokovanih konstantnim padom gospodarske aktivnosti unazad nekoliko godina, povećanjem cijene energenata, inflacijom koja je smanjila realni dohodak budući da primjerice rast plaća i mirovina nije pratio rast cijena potrošačkih dobara što opet posljedično vodi ka sve manjoj potrošnji i potražnji za dobrima, čime se smanjuje industrijska proizvodnja i potražnja za radnom snagom te stvaraju tehnološki viškovi koji povećavaju broj nezaposlenog radno sposobnog stanovništva, koje s druge strane postaje sve veći teret državnog proračuna Republike Hrvatske. Osim toga, određene kategorije dohotka bile su oslobođene oporezivanja (mirovine iz inozemstva i dividende i udjeli u dobiti) što je bilo u skladu sa gospodarskom i ekonomskom politikom u razdoblju kad je Zakon o porezu na dohodak stupio na snagu (1. siječnja 2005. godine). Međutim s promjenom uvjeta na tržištu i konstantnom ekonomskom i gospodarskom krizom i recesijom od 2009. godine, bilo je neophodno uvesti nove mjere i sukladno tome izmijeniti i prioritete gospodarske i ekonomske politike kako bi se gospodarstvo opet vratilo u ravnotežu, te su kao posebna mjera korištene i izmjene u poreznoj politici na način da se, između ostalog, proširi baza oporezivanja dohotka i na određene primitke koji su do tada bili neoporezivi, a s ciljem kako bi oni koji ostvaruju primitke ravnopravno, odnosno sukladno gospodarskoj snazi sudjelovali u javnim prihodima te da se građani sa najnižim primicima porezno rasterete, a da se taj manjak poreznih prihoda uzrokovan povećanjem osobnog odbitka nadoknadi uvođenjem nove kategorije oporezivog dohotka kako bi i ti građani solidarno podnijeli teret gospodarske krize i kako bi se postigla veća pravednost u oporezivanju. Naime, sukladno Ustavu Republike Hrvatske država mora zaštiti pravni interes, odnosno interes svojih građana te je između ostalog člankom 49. stavkom 3. Ustava Republike Hrvatske propisano da država potiče gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana i brine se za gospodarski razvitak svih svojih krajeva. Člankom 57. Ustava Republike Hrvatske propisano je da slabim, nemoćnima i drugim, zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad, nezbrinutim osobama država osigurava pravo na pomoć za podmirenje osnovnih životnih potreba. Člankom 62. Ustava Republike Hrvatske propisano je da država štiti materinstvo, djecu i mladež te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promiče ostvarivanje prava na dostojan život. Člankom 63. stavkom 5. Ustava Republike Hrvatske propisano je da država osobitu skrb posvećuje maloljetnicima bez roditelja i onima za koje se ne brinu roditelji. Vlada Republike Hrvatske kroz strateške mjere potiče razvoj gospodarstva, ali i vodi brigu o najosjetljivijim skupinama stanovništva kako bi svim hrvatskim građanima osigurala dostojan životni standard. Tome u prilog jest i ova porezna politika koja ima i socijalni učinak jer predstavlja instrument kojim se kanalizira pravednija raspodjela dohotka.«
15. Međutim, člankom 16. stavkom 3. ZID-a ZPD/12 bilo je propisano retroaktivno oporezivanje primitaka koji se isplaćuju od dana stupanja na snagu tog zakona, počevši od 1. ožujka 2012., i to za porezna razdoblja u kojima nije postojala ZPD-om propisana obveza plaćanja poreza po toj osnovi.
Stoga je u odluci i rješenju broj: U-I-4763/2012 i U-I-1342/2013 od 18. rujna 2013., (»Narodne novine« broj 120/13.) Ustavni sud utvrdio da je razlikom učinjenom člankom 16. stavkom 3. ZID-a ZPD/12 propisan nejednak tretman među istom skupinom poreznih obveznika u usporedivoj pravnoj situaciji.
Također je utvrdio da su se člankom 16. stavkom 3. ZID-a ZPD/12 povratno oporezivali porezni obveznici za vrijeme kad su zakonski bili oslobođeni plaćanja poreza na dividende i udjele u dobiti na temelju udjela u kapitalu (razdoblje od 1. siječnja 2005. do 1. ožujka 2012.).
Zbirni učinci članka 16. stavka 3. ZID-a ZPD/12 (nejednak tretman unutar iste skupine poreznih obveznika u usporedivoj situaciji zajedno s povratnim djelovanjem te zakonske odredbe) doveli su do utvrđenja njegove nesuglasnosti s Ustavom odnosno njegova ukidanja.
16. U P.Z. 451/13, koji je Vlada Republike Hrvatske, kao predlagateljica zakona, uputila u Hrvatski sabor u srpnju 2013., tri mjeseca poslije donošenja rješenja Ustavnog suda broj: U-I-4763/2012 i U-I-1342/2013 od 3. travnja 2013. i dva mjeseca prije donošenja odluke i rješenja Ustavnog suda broj: U-I-4763/2012 i U-I-1342/2013 od 18. rujna 2013. (v. točke 1.1. i 15. obrazloženja ove odluke), predloženi članci su glasili:
»Članak 6.
U članku 51. stavku 4. na kraju rečenice iza riječi: ‘ovoga Zakona’ dodaje se tekst: ‘i to na sve isplaćene primitke od dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu (prema načelu blagajne) iz dobiti ostvarene nakon 31. prosinca 2000.’.«
»Članak 8.
Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti članak 16. stavak 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 22/2012).«
U P.Z. 451/13 naglašeno je da se tim prijedlogom zakona »propisuje da se predujam poreza na dohodak po osnovi dividende i udjela u dobiti obračunava i plaća na sve primitke isplaćene nakon stupanja na snagu Zakona iz dobiti ostvarene nakon 31. prosinca 2000. godine i to prema načelu blagajne, a radi otklanjanja nedoumica glede suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske odredbi toga Zakona koje se odnose na oporezivanje dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu, a sukladno rješenju Ustavnog suda Republike Hrvatske, U-I/4763/2012 od 3. travnja 2013. godine, kojim se pokreće postupak za ocjenu suglasnosti odredbi toga Zakona s Ustavom Republike Hrvatske i privremeno obustavlja plaćanje poreza na dohodak po osnovi dividende i udjela u dobiti temeljem udjela u kapitalu« (str. 6.).
U P.Z. 451/13 dalje je naglašeno da »predložene odredbe ovoga Prijedloga zakona pod jednakim se uvjetima primjenjuju za sve porezne obveznike koji ostvaruju primitke od dividende i udjela u dobiti, te je tu zadovoljeno ustavno načelo jednakosti u oporezivanju, a pravednost se dodatno očituje i u činjenici da se ne oporezuju primici do 12.000,00 kuna godišnje te na taj način porezni obveznici koji ostvaruju veće primitke plaćaju i veći iznos poreza, a sve prema svojoj gospodarskoj snazi« (str. 8.).
U P.Z. 451/13 također je obrazložena razlika između načela oporezivanja dobiti i oporezivanja dohotka (str. 10.):
»Kod oporezivanja dobiti primjenjuje se načelo nastanka događaja dok se kod oporezivanja dohotka primjenjuje načelo blagajne (znači dohodak se oporezuje kad je on stvarno naplaćen, kad obveznik s njim može slobodno raspolagati, a ne u trenutku nastanka potraživanja primjerice po izdanom računu za obrtnika ili primjerice nakon sklapanja ugovora o autorskom djelu ili primjerice nakon što radnik sukladno Zakonu o radu stekne pravo na isplatu plaće ili nakon stjecanja prava na isplatu dividende nakon što je donesena odluka skupštine o rasporedu dobiti za isplatu dividende i slično). Zoran primjer načela blagajne je i oporezivanje plaća, te porezna obveza ne nastaje u trenutku obračuna plaće i ne utvrđuje se porezna obveza samo temeljem obračunske isprave plaće, već porezna obveza nastaje u trenutku same isplate i predujam poreza se obračunava i plaća prema propisima koji se primjenjuju na dan isplate. To znači da se primjerice pri obračunu poreza na dohodak iz plaće koja je isplaćena u ožujku 2012. godine, a za veljaču iste godine, dohodak umanjio za osobni odbitak u visini 2.200,00 kuna, a ne 1.800,00 kuna koliki je bio u primjeni prije izmjena Zakona o porezu na dohodak koje su stupile na snagu 1. ožujka 2012. godine. Nadalje, porez na dohodak po osnovi dividende plaća se po odbitku, te se porez odbija iz isplaćenog primitka, dok ako primitak nije isplaćen nema se iz čega uplatiti ni porez. Obveza plaćanja poreza po odbitku nastaje istovremeno kada se obavlja isplata, odnosno trenutkom utvrđivanja porezne obveze po osnovi dividende smatra se trenutak kada dioničko društvo-izdavatelj dionica ili društvo s ograničenom odgovornošću uplati ukupni iznos dividende ili udjela u dobiti na račun poreznog obveznika (ako se primjerice isplata obavlja u novcu bezgotovinskim putem) i isplatitelj dividende je obvezan obračunati, obustaviti i uplatiti porez na dohodak i prirez porezu na dohodak po odbitku, po stopi od 12% uvećanoj za možebitni prirez porezu na dohodak. Kod svih oblika dohotka se u trenutku nastanka porezne obveze (znači primjenom načela blagajne u trenutku naplate primitka budući da se porez u većini slučajeva plaća istodobno s isplatom primitka, osim izuzetaka) primjenjuju odredbe koje su trenutno na snazi. To je načelo koje postoji od samog uvođenja Zakona o poreza na dohodak i budući da se isto načelo nije mijenjalo do danas vrlo je jasna njegova primjena kako za porezne obveznike tako i za isplatitelje.«
Rasprava o P.Z. 451/13, uključujući članke 6. i 8. u sadržaju koji je naveden u ovoj točki, zaključena je u Hrvatskom saboru 19. rujna 2013.
16.1. Ustavni sud je 18. rujna 2013. ukinuo članak 16. stavak 3. ZID-a ZPD/12 (v. točke 1.1. i 15. obrazloženja ove odluke).
16.2. Dopisom, klasa: 022-03/13-01/179, urbroj: 50301-/05/16 -13-6 od 26. rujna 2013., Vlada Republike Hrvatske uputila je predsjedniku Hrvatskog sabora amandmane na Konačni prijedlog Zakona o porezu na dohodak (u daljnjem tekstu: P.Z. 451/13/amandmani), koji su glasili:
»Amandman I.
U članku 6 . riječi: ‘iz dobiti ostvarene 31. prosinca 2000.’ brišu se.
Amandman II.
Članak 8. mijenja se i glasi:
‘Iznimno od članka 6. ovoga Zakona i članka 51. stavka 4. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, br. 177/2004, 73/2008, 80/2010, 114/2011, 22/2012 i 144/2012), ako je odluka o isplati dividende i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu donesena, sukladno posebnim propisima, prije stupanja na snagu ovoga Zakona, a isti nisu isplaćeni do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, pri isplati te dividende i udjela u dobiti primijenit će se propisi koji su bili na snazi na dan kada je ta odluka donesena, što isplatitelj dokazuje vjerodostojnim ispravama.’«
U obrazloženju amandmana Vlada Republike Hrvatske pozvala se na odluku Ustavnog suda od 18. rujna 2013. Osim što je citirala dio te odluke u kojem se navodi da je pravo svakog pravnog subjekta da u trenutku donošenja poslovnih odluka zna kojim će se poreznim zahvatima javna vlast umiješati u njegov ostvareni dohodak, odnosno koja je i kakva mu je zakonom utvrđena porezna obveza, predlagateljica nije podrobnije obrazložila citirane amandmane.
O prijedlogu izmjena prvotno predloženih članaka 6. i 8., sadržanima u P.Z. 451/13/amandmani, nije se provela rasprava u Hrvatskom saboru, iako je bila riječ o supstancijalnim i bitnim izmjenama dotadašnjeg prijedloga. Dosljedno tome, ZID ZPD/13-I, koji je uključivao predložene amandmane iz P.Z. 451/13/amandmani, donesen je na 9. sjednici Hrvatskog sabora 27. rujna 2013. bez provedene rasprave o P.Z. 451/13/amandmani (91 glas »za«, 18 »protiv«, 2 »suzdržana«).

3) Zbirni učinci članaka 6. i 8. ZID-a ZPD/13-I

17. Obrazlažući svoje prijedloge, predlagatelji su se pozvali na odluku i rješenje Ustavnog suda od 18. rujna 2013., ističući kako je i u slučaju članaka 6. i 8. ZID-a ZPD/13-I riječ o istovjetnoj pravnoj situaciji koja je ranije bila propisana ukinutim člankom 16. stavkom 3. ZID-a ZPD/12.
Ustavni sud potvrđuje to stajalište predlagatelja. Slično članku 16. stavku 3. ZID-a ZPD/12, zakonodavac je osporenim člancima 6. i 8. ZID-a ZPD/13-I zahvatio u odnose koji su faktično i pravno nastali prije njihova stupanja na snagu. Dobit koja je nastala kao rezultat poslovanja trgovačkog društva, a koja je podobna za isplatu dividende, bila je ostvarena prije stupanja na snagu ZID-a ZPD/13-I, a osporena zakonska rješenja tu dobit ponovno nastoje oporezivati kao dohodak dioničara, odnosno nositelja poslovnih udjela, a posljedično dovode do nejednakog tretmana unutar iste skupine poreznih obveznika u usporedivoj situaciji.
18. Ustavni sud na ovom mjestu podsjeća da ni zabrana retroaktivnog djelovanja propisa ni zabrana diskriminacije nisu apsolutne kad je riječ o području oporezivanja.
Međutim, da bi zakonske mjere koje dovode do povratnog (retroaktivnog) oporezivanja odnosno do nejednakog tretmana unutar iste skupine poreznih obveznika u usporedivoj situaciji bile ustavnopravno prihvatljive, te mjere moraju imati objektivno i razumno opravdanje te jasno izražen i obrazložen legitimni cilj u općem/javnom interesu. Nadalje, moraju biti razmjerne legitimnom cilju koji se njima nastoji postići, ne smiju predstavljati nerazmjeran teret za adresate i ne smiju dovoditi do neopravdane razlike i nejednakosti u tretmanu pojedinih skupina poreznih obveznika u usporedivoj situaciji.
Ustavni sud primjećuje da su osporeni prijedlozi amandmana na članke 6. i 8. ZID-a ZPD/13-I prihvaćeni u Hrvatskom saboru bez potrebnih obrazloženja koji bi razjasnili opravdanost osporene zakonske intervencije. U takvoj je situaciji Ustavni sud onemogućen u procjeni bi li osporena mjera iznimno mogla biti ustavnopravno opravdana.
Stoga Ustavnom sudu ne preostaje drugo nego ponoviti da su zbirni učinci osporenih članaka 6. i 8. ZID-a ZPD/13-I u osnovi istovjetni učincima članka 16. stavka 3. ZID-a ZPD/12 koji je Ustavni sud već prethodno ocijenio nesuglasnim s Ustavom, pri čemu predlagateljica ZID-a ZPD/13-I nije ni predočila ni obrazložila posebne okolnosti kojima bi se takvi učinci članaka 6. i 8. ZID-a ZPD/13-I eventualno mogli ustavnopravno opravdati.
18.1. Ustavni sud na kraju napominje da se u ovom ustavnosudskom postupku ograničio na ispitivanje zbirnih učinaka članaka 6. i 8. ZID-a ZPD/13-I. Drugim riječima, u postupku nije razmatrao članak 6. odnosno članak 8. ZID-a ZPD/13-I (ni u sadržaju predloženom u P.Z. 451/13 ni u sadržaju predloženom u P.Z. 451/13/amandmani) kao zasebne pravne norme sa samostalnom pravnom egzistencijom.
19. Točka I. izreke odluke temelji se na članku 55. stavku 1., u vezi s člankom 53. stavkom 1. Ustavnog zakona.
20. Objava odluke (točka II. izreke) temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.
21. S obzirom da je donesena odluka, Ustavni sud nije posebno razmatrao prijedloge predlagatelja SN Holdinga d. d. i Hrvatske udruge poslodavaca za privremenu obustavu izvršenja akata i radnji koji se poduzimaju na osnovi članaka 6. i 8. ZID-a ZPD/13-I.
Broj: U-I-5294/2013

U-I-150/2014

U-I-448/2014

Zagreb, 18. lipnja 2014.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.

TEKST KOJI NIJE UŠAO U PROČIŠĆENI TEKST

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOHODAK

(„Narodne novine“, broj 80/10 od 28.06.2010.)

Prijelazne i završne odredbe

Članak 33.
(1) Iznimno od članka 4. stavka 3. ovoga Zakona, premije dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja koje poslodavac uplaćuje u korist svojeg radnika, uz njegov pristanak, tuzemnom dobrovoljnom mirovinskom fondu, koji je registriran u skladu s propisima koji uređuju dobrovoljno mirovinsko osiguranje, za 2010. godinu oslobođene su oporezivanja ukupno do 3.000,00 kuna na godišnjoj razini, za uplate izvršene u 2010. godini, a nakon stupanja na snagu ovoga Zakona.
(2) Dohodak od osiguranja iz članka 31. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine«, br. 177/04. i 73/08.) utvrđuje se od primitaka po osnovi premija životnog osiguranja s obilježjem štednje i dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja koje su uplaćene i porezno priznate do dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(3) Za 2010. godinu uvećanje osobnog odbitka iz članka 36. stavaka 12. do 25. Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine«, br. 177/04. i 73/08.) i izdatke iz članka 12. stavka 9. toga Zakona, porezni obveznik rezident može koristiti u godišnjem obračunu poreza na dohodak na temelju podnesene godišnje porezne prijave u ukupnom iznosu do najviše 6.000,00 kuna godišnje i to za uplate izvršene do dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(4) Godišnji porez na dohodak iz članka 37. Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine«, br. 177/04. i 73/08.) za koji se podnosi godišnja porezna prijava, za 2010. godinu obračunava se po stopi od 13,5% od godišnje porezne osnovice do visine dvostrukog iznosa osnovnoga osobnog odbitka, po stopi od 25% na razliku godišnje porezne osnovice između dvostrukog i peterostrukog iznosa osnovnoga osobnog odbitka, po stopi od 30% na razliku godišnje porezne osnovice između peterostrukog i šesterostrukog iznosa osnovnoga osobnog odbitka, po stopi od 37,5% na razliku godišnje porezne osnovice između šesterostrukog i 14-erostrukog iznosa osnovnoga osobnog odbitka i po stopi od 42,5% na iznos porezne osnovice koji prelazi iznos 14-erostrukog osnovnoga osobnog odbitka.
(5) Godišnji porez na dohodak od nesamostalnog rada iz članka 38. Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine«, br. 177/04. i 73/08.) za 2010. godinu obračunava se prema stavku 4. ovoga članka.
(6) Ovlašćuje se ministar financija da donosi podrobnije propise za provedbu ovoga Zakona te da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana njegova stupanja na snagu propiše:
1. vjerodostojne isprave i vođenje evidencije za darovanja dana za zdravstvene potrebe iz članka 3. stavka 1. ovoga Zakona,
2. vođenje i sadržaj evidencije o dodijeljenim stipendijama iz članka 4. stavka 3. ovoga Zakona,
3. vođenje i sadržaj evidencije o uplaćenim premijama dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja na koje se ne plaća porez na dohodak iz članka 4. stavka 3., članka 9. stavka 1. i članka 12. ovoga Zakona.
(7) Ovlašćuje se ministar financija uskladiti provedbene propise iz članka 64. Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine«, br. 177/04. i 73/08.) s odredbama ovoga Zakona u roku od četiri mjeseca od dana njegova stupanja na snagu.

Članak 34.
Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. srpnja 2010.

TEKST KOJI NIJE UŠAO U PROČIŠĆENI TEKST

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O POREZU NA DOHODAK

(„Narodne novine“, broj 114/11 od 07.10.2011.)

Članak 4.
(1) Ovlašćuje se ministar financija da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona propiše sadržaj evidencije, te oblik i sadržaj izvješća o obračunanim i isplaćenim dividendama i udjelima u dobiti na temelju udjela u kapitalu, te način i rokove dostavljanja tog izvješća.
(2) Ovlašćuje se ministar financija uskladiti provedbene propise iz članka 64. Zakona o porezu na dohodak s odredbama ovoga Zakona u roku od tri mjeseca od dana njegova stupanja na snagu.

Članak 5.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

TEKST KOJI NIJE UŠAO U PROČIŠĆENI TEKST

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOHODAK

(„Narodne novine“, broj 22/12 od 23.02.2012.)

Članak 16.
(1) Godišnji porez na dohodak iz članka 37. Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine«, br. 177/04., 73/08., 80/10. i 114/11.) za koji se podnosi godišnja porezna prijava, za 2012. godinu obračunava se po stopi od 12% od godišnje porezne osnovice do visine 26.400,00 kuna, po stopi od 22,83% na razliku godišnje porezne osnovice između 26.400,00 kuna i 43.200,00 kuna, po stopi od 25% na razliku godišnje porezne osnovice između 43.200,00 kuna i 105.600,00 kuna, po stopi od 37,5% na razliku godišnje porezne osnovice između 105.600,00 kuna i 129.600,00 kuna i po stopi od 40% na iznos porezne osnovice koji prelazi iznos 129.600,00 kuna.
(2) Godišnji porez na dohodak od nesamostalnog rada iz članka 38. Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine«, br. 177/04., 73/08., 80/10. i 114/11.) za 2012. godinu obračunava se prema stavku 1. ovoga članka. Iznimno, ako bi se na temelju godišnjeg obračuna za 2012. godinu ostvarila razlika poreza za uplatu isključivo zbog promjene poreznih razreda, odnosno primjene poreznih stopa iz stavka 1. ovoga članka, poslodavac nije obvezan izvršiti godišnji obračun poreza na dohodak od nesamostalnog rada.
(3) Članak 7. ovoga Zakona primjenjuje se na sve primitke od dividendi i udjela u dobiti, koji se isplaćuju od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, osim na dividende i udjele u dobiti na temelju udjela u kapitalu koji su ostvareni do 31. prosinca 2000. bez obzira kada se isplaćuju.

Članak 17.
Ovlašćuje se ministar financija da uskladi provedbene propise iz članka 44. stavka 4. i članka 64. Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine«, br. 177/04., 73/08., 80/10. i 114/11.) s odredbama ovoga Zakona u roku od tri mjeseca od dana njegova stupanja na snagu.

Članak 18.
Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. ožujka 2012., osim članka 6. i članka 10. ovoga Zakona koji stupaju na snagu 1. siječnja 2013.

TEKST KOJI NIJE UŠAO U PROČIŠĆENI TEKST

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOHODAK

(„Narodne novine“, broj 144/12 od 21.12.2012.)

Članak 18.
Ovlašćuje se ministar financija uskladiti provedbene propise iz članka 64. Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine«, br. 177/04., 73/08., 80/10., 114/11. i 22/12.) s odredbama ovoga Zakona u roku od trideset dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 19.
Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. siječnja 2013.

TEKST KOJI NIJE UŠAO U PROČIŠĆENI TEKST

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOHODAK

(“Narodne novine”, broj 125/13 od 11.10.2013.)

Članak 8.
Iznimno od članka 6. ovoga Zakona i članka 51. stavka 4. Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine«, br. 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12. i 144/12.), ako je odluka o isplati dividende i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu donesena, u skladu s posebnim propisima, prije stupanja na snagu ovoga Zakona, a isti nisu isplaćeni do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, pri isplati te dividende i udjela u dobiti primijenit će se propisi koji su bili na snazi na dan kada je ta odluka donesena, što isplatitelj dokazuje vjerodostojnim ispravama.

Članak 9.
Ovlašćuje se ministar financija da uskladi provedbene propise iz članka 64. Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine«, br. 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12. i 144/12.) s odredbama ovoga Zakona u roku od 60 dana od dana njegova stupanja na snagu.

Članak 10.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Napomena: sukladno odredbama Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-5294/2013 i dr. od 18. lipnja 2014. (Nar. nov., br. 83/14), pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom te se ukida članak 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak (Nar.nov., br.125/13).

TEKST KOJI NIJE UŠAO U PROČIŠĆENI TEKST

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOHODAK

(„Narodne novine“, broj 148/13 od 11.12.2013.)

Članak 10.
Odredbe o olakšicama za područje posebne državne skrbi i brdsko-planinska područja iz članaka 54. i 55. Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine«, br. 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 120/13. i 125/13.) primjenjuju se za 2013. godinu, pri podnošenju godišnje porezne prijave za 2013. godinu.

Članak 11.
Ovlašćuje se ministar financija uskladiti provedbene propise iz članka 64. Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine«, br. 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 120/13. i 125/13.) s odredbama ovoga Zakona u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 12.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim članaka 6. i 7. koji stupaju na snagu 1. siječnja 2014.

TEKST KOJI NIJE UŠAO U PROČIŠĆENI TEKST

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOHODAK

(„Narodne novine“, broj 143/14 od 03.12.2014.)

Članak 28.
(1) Na kamate iz članka 11. ovoga Zakona obračunate do 31. prosinca 2014. primjenjuju se odredbe Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine«, br. 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13. i 83/14.).
(2) Odredbe članaka 12., 21. i 26. ovoga Zakona primjenjuju se na postupke započete od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Postupci utvrđivanja dohotka započeti do dana stupanja na snagu ovoga Zakona završit će se prema odredbama Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine«, br. 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13. i 83/14.).
(3) Na postupke podnošenja i obrade prijave poreza na dohodak za 2014. godinu, utvrđivanje i plaćanje razlike paušalnog poreza na dohodak za 2014. godinu, utvrđivanje i plaćanje predujmova poreza na dohodak od samostalne djelatnosti koji se u 2015. godini utvrđuju na temelju ostvarenog dohotka u 2014. godini, primjenjuju se odredbe Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine«, br. 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13. i 83/14.).

Članak 29.
Porez na dohodak ne plaća se pri isplati dividendi i udjela u dobiti iz članka 11. ovoga Zakona ako se isplaćuju iz dobiti ostvarene do 29. veljače 2012., osim dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu koji su ostvareni u razdoblju od 1. siječnja 2001. do 31. prosinca 2004., a isplaćuju se nakon stupanja na snagu ovoga Zakona te se oporezuju stopom predujma poreza na dohodak od 12%.

Članak 30.
Odredbe članka 11. ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na oporezivanje kapitalnih dobitaka primjenjuju se pri otuđenju financijske imovine stečene od 1. siječnja 2016.

Članak 31.
Ovlašćuje se ministar financija uskladiti provedbene propise iz članka 64. Zakona o porezu na dohodak (»Narodne novine«, br. 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13. i 83/14.) s odredbama ovoga Zakona u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 32.
Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. siječnja 2015., osim članka 11. ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na oporezivanje kapitalnih dobitaka, a koji stupa na snagu 1. siječnja 2016.

TEKST KOJI NIJE UŠAO U PROČIŠĆENI TEKST

UREDBA O IZMJENAMA ZAKONA O POREZU NA DOHODAK

(„Narodne novine“, broj 135/15 od 16.12.2015.)

Članak 4.
Ova Uredba objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. siječnja 2016. godine.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *